Panika u redovima vladajuće koalicije, a posebno predvodnika iz SNSD-a postaje sve očiglednija i sve ju je teže prikriti kako se bliži 2022. godina. Nakon fijaska sa “preuzimanjem društvenih mreža” i angažovanjem hiljada “botova”, SNSD se vratio onom u čemu su ipak dokazani, a to je kupovina lažnih opozicionara i formiranje još jednog “trećeg bloka”.

Posljednji u nizu “trećih blokova” SNSD-a je “Spona” na čelu sa Darkom Matijaševićem, koji je zaposlen kod Milorada Dodika u Predsjedništvu BiH kao savjetnik. Instaliranje i promocija Spone kao trećeg bloka ipak predstavlja previše providan pokušaj pa je spremljenizdašan budžet i plan za kupovinu još nekoliko lažnih opozicionih kandidata za pojedinačne funkcije, a ponude se kreću od jedan do pet miliona maraka.

Matijašević je prije nekoliko dana, prema tvrdnjama dobro upućenih izvora, u torbi primio izdašnu “podršku” za formiranje trećeg bloka i obmanjivanje naroda, ali je u boračkoj populaciji već prepoznat kao prevarant i čovjek koji koristi borce za lične i stranačke interese.

Obmanjivanje glasača je sve teži posao za SNSD ali i sve je manje lažnih opozicionara koje mogu da kupe novcem građana Republike Srpske. Ankete i istraživanja ne mogu dovoljno brzo da isprate pad rejtinga SNSD, dok ostali iz “koalicije” i nemaju rejting koji bi mogao da pada ili raste.

Poslanici u BiH zarađuju pet do sedam puta više od prosječnog građanina.

Da politički predstavnici u BiH za bh. uslove imaju basnoslovne plate, dok, s druge strane, nisu u stanju ispunjavati ni svoje elementarne dužnosti, što se u posljednje vrijeme, savršeno vidi i na primjeru nabavke vakcina, opšte je poznata stvar.

Ipak, razmjere bezobrazluka domaćih političkih zvaničnika prema građanima BiH dobijaju dodatnu dimenziju kada se uporede plate bh. političara s onima u regiji i posebno kada se uporede s prosječnim platama u BiH.

O svojim platama i naknadama u BiH odlučuju sami poslanici donošenjem odgovarajućih zakona. Kada je riječ o primanjima, posebno je lagodna pozicija poslanika u Parlamentu BiH. Svaki poslanik i delegat ima 4.500 KM, ali plata doseže i do 7.000 KM.

Prema podacima kojima raspolaže CCI, ukupna primanja poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH, uz uključeni paušal (620 KM), naknadu za odvojeni život (300 KM), naknadu za smještaj (490 KM), prevoz te topli obrok, kreću se između pet i sedam hiljada KM.

Kada se, na primjer, gleda regija, u Srbiji plata poslanika iznosi svega oko 1.400 KM. U Crnoj Gori primanja skupštinskih poslanika su nešto viša te se kreću između 3.000 i 4.000 KM. U Hrvatskoj, u kojoj građani imaju značajno viši standard nego u BiH, plata saborskih poslanika iznosi između 14 i 19 hiljada kuna, odnosno između 3.600 i 5.000 KM, što je opet manje od onoga što zarađuju bh. parlamentarci.No stvari izgledaju još i puno gore kada se plate poslanika uporede s prosječnim platama u svakoj od zemalja regije. Prosječna plata u Srbiji danas iznosi oko 1.050 KM, što znači da poslanici imaju tek neznatno viša primanja od prosjeka u njihovoj zemlji. Prosječna neto plata u Hrvatskoj je oko 7.000 kuna, odnosno 1.800 KM, što znači da hrvatski saborski poslanici imaju oko 1,5 do 2 puta više plate od hrvatskog prosjeka. Prosječna neto plata u Crnoj Gori je 527 eura ili 1.030 KM. Dakle, poslanici u toj zemlji zarađuju tri do četiri puta više od prosjeka. Uporedimo to s Bosnom i Hercegovinom. Prosječna plata u BiH najniža je među navedenim zemljama i iznosi svega 993 KM. To znači da prosječan parlamentarac u BiH, s primanjima između 5.000 i 7.000 KM, zarađuje pet do sedam puta više od prosjeka! I u apsolutnim iznosima bh. parlamentarci uživaju najviše plate u regionu, iako su prosječna primanja u BiH najniža. Kada je riječ o primanjima ministara u Savjetu ministara BiH, oni zarađuju nešto manje od parlamentaraca te su im plate nešto više od 4.000 KM. Znatno niže plate dobijaju ministri u Srbiji – između 1.700 i 3.000 KM. Neto plate ministara u Hrvatskoj u prosjeku iznose oko 18.000 kuna, odnosno 4.650 KM, a u Crnoj Gori između 1.300 i 2.000 eura. 

(Avaz)

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija
Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke ponovom prvih 100 dana mandata gradonačelnika i nove gradske uprave najvećeg grada u Srpskoj održao je konferenciju za medije.

Stanivuković je rekao da su on i njegov tim borbu počeli čuvenom rečenicom da ništa više neće biti isto, te da su se u tih 100 dana trudili da dokažu da u Banjaluci ali i u čitavoj Republici Srpskoj ništa više i nije isto. Promjena je, naglasio je on, riječ koja se najčešće čula i koja je odzvanjala svakom ulicom, skokakom i svakim dijelom najvećeg grada u Republici Srpskoj.

“Promjena se oslikavala kroz borbu protiv kriminala, korpupcije, bahatosti i osionih političara koji su privatizovali čitav grad ali i Republiku Srpsku”.

Stanivuković je dodao da se rečenica “Ako želiš da stekneš neprijatelje, pokušaj nešto da promjeniš” pokazala kao tačna.

“Imamo neprijatelje koji bi ne samo da naš rad ne postoji nego bi učinili sve da zaustave put promjena kojim je Banjaluka sigurno i odvažno krenula. Tako su odlaganjem budžeta usporili, zaustavili ili odgodili neke važne projekte i procese ali budžet nije zaustavio želju da pobijedi ljudskost.”

Gradonačelnik Stanivuković je rekao da takođe nisu uspjeli da zaustave želju gradske administracije da grad bude slobodan, a vrata uprave svakome otvorena, te da iz grada nisu uspjeli da sklone mnoge stvari, između ostalih i “Davidovo srce”.

“Važni i ključni procesi na koje smo ponosni su počeli i tek treba da se nastave. Uradili smo ono o čemu Banjalučani sanjaju i maštaju 20 godina. Ja jesam vlast, ali ću uvijek biti opozicija svemu onome što ne valja”.

Gradonačelnik Banjaluke je istakao da je posebno ponosan na jednu činjenicu, a to je da je banjalučka priča postala priča čitave Republike Srpske.

(BN TV)