Pratite nas

Nekategorisano

Ko je bila ustaša Nada Šakić: Brutalno mučila trudnice, ubijala žene i djecu a umrla je nekažnjena

Objavio

u

Film “Dara iz Jasenova” raspakao je sinoć mnoge, a zločini ustaša zgrozili javnost. Među najgorima u zlodjelima nad Srbima bila je Nada Šakić, koju je na velikom platnu tumačila mlada glumica Alisa Radaković.

Nada Šakić za kojom je Interpol Srbije bio raspisao međunarodnu potjernicu zbog sumnje da je učestvovala u masovnom ubistvu Srba, Jevreja i Roma u koncentracionim logorima Jasenovac i Stara Gradiška tokom Drugog svetskog rata, preminula je 5. februara 2011. godine.

Protiv Nade Šakić se u Srbiji vodio postupak od 1998. godine zbog sumnje da je izvršila krivično djelo genocida.

Šakićeva se teretila da je zajedno sa ostalim ustaškim osobljem logora u Staroj Gradiški maltretirala logorašice, tukla ih i šutirala, gazila po trudnicama, kao i da je učestvovala u fizičkoj likvidaciji klanjem i gušenjem više hiljada logorašica.

Sumnja se da je naređivala da se logorašicama u Jasenovcu daje vrlo malo hrane te je na taj način posredno dolazilo do njihove prirodne smrti, kao i da je 21. aprila 1945. godine naredila da se pobiju sve preostale žene, kao i djeca.

Pažnju javnosti su sada ponovo privukli njen lik i zločini nakon sinoćnog premijernog prikazivanja filma “Dara iz Jasenovca” u kojem su predočeni svi horori rata kroz koje su Srbi prolazili u ustaškom logoru.

Glumica Alisa Radaković, koja u “Dari iz Jasenovca” igra Nadu Šakić, rekla je za MONDO da je “ponosna što je učestvovala u snimanju”.

“Mislim da je važno što je film o jednom od najvećih genocida 20. vijeka konačno došao na red da bude snimljen, i ponosna sam što sam, makar u malom djelu, učestvovala u njegovom stvaranju. Boli me taj zločin, a boli me i naše nepoznavanje i zaborav onoga što se dešavalo. Ali, čini mi se da će ovaj filmski prilaz istini o stradanju to da promijeni. Istina uvijek pronađe svoj put”.

Ko je bila Nada, ustaški zločinac

Nada Šakić je rođena u Livnu, u BiH. Argentinski je državljanin, gdje je živjela od 1947. godine.

Nada, u Argentini poznata kao Esperanca Šakić, bila je ustaški starješina u logoru Stara Gradiška, a njen slučaj je svih ovih decenija pomalo bio u sjenci njenog muža i brata. Muž, Dinko Šakić, bio je od maja do kraja oktobra 1944. komandat ustaškog logora smrti Jasenovac, a njen rođeni brat je bio zloglasni Vjekoslav Maks Luburić, koji je tokom Drugog svjetskog rata bio ličnost od posebnog povjerenja Ante Pavelića i jedan od rukovodilaca ustaških koncentracionih logora.

U istrazi Državne komisije nakon oslobođenja, nesumnjivo je utvrđeno da su Nada i njena “partnerka u zločinima”, čuvar ženskog logora Maja Bužnod, počinile niz ubistava i svirepih mučenja nad logorašicama, zbog čega je Buždon osuđena na smrt 1945. godine, dok je Nada uspjela tada da pobjegne u Argentinu.

Svjedok: Zaklala logorašicu na stepeništu

Logoraši se sjećaju da je jednom prilikom, nakon molitve u katoličkoj crkvi u dnu logora, sjedila na klupi u parku. Ispred nje, na jedno dvadesetak metara, jedna mlada zatočenica je metlom čistila lišće sa staze. Bez ikakvog povoda, Nada je izvukla pištolj i ubila je na licu mjestu. Nastavila je potom da sjedi kao da ništa nije bilo.

Ljubomir Mihajlović, jedan od rijetkih preživjelih zatočenika ustaških logora u Sisku, Staroj Gradišci i Jasenovcu, svjedoči da je lično gledao kako Nada Šakić kolje jednu logorašicu na stepeništu glavnog ulaza u Kulu.

“Pošla je za njom skoro nezainteresovano, a onda ju je munjevito, lijevom rukom, uhvatila za kosu, da bi joj desnom prerezala grkljan”, seća se Mihajlović.

“Nakon toga se malo ‘utegla’, rukom pročešljala kosu i nastavila dalje kao da je prethodno učinila nešto najnormalnije”.

Nada i Dinko Šakić su odmah poslije Drugog svjetskog rata pobjegli u Argentinu, gdje su mirno živjeli do 1998., kada ih je ta država na osnovu međunarodne potjernice izručila Hrvatskoj.

Šakiće je, prilikom povratka iz Argentine radi suđenja – na aerodromu u Zagrebu oduševljeno dočekala grupa neoustaša. Italijanska “Republika” je pisala da je ranije “i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman tokom svog boravka u Argentini srdačno primio Dinka Šakića, koga hrvatski neonacisti smatraju žrtvom komunističkog progona”.

Dinko u ćeliji s visokim komforom

Dinko Šakić je u oktobru 1999. u zagrebačkom županijskom sudu osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina nad civilnim stanovništvom. Proglašen je krivim jer je kao komandant logora komandovao i sprovodio mučenja i ubijanja logoraša i propuštao da spriječi i kazni zločine potčinjenih ustaša. Šakić je osuđen i zbog toga što je lično hicima iz pištolja ubio četvoricu logoraša i naredio vješanje 22 civila.

Šakić je kaznu služio u Lepoglavi u ćeliji s visokim komforom, s televizorom i kompjuterom kako bi mogao da piše memoare, a nekoliko puta mjesečno mogao je da posjeti i svoju ženu Nadu. Šakić je zbog lošeg zdravlja kasnije boravio u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, da bi bio prebačen u bolnicu Dubrava, gde je 2008. i umro u 87. godini.

Nadi Šakić je takođe suđeno, ali je oslobođena, jer niko nije mogao da svjedoči da je nekog ubila.

S obzirom na to da osumnjičena nije mogla da se vrati kući i da je bila skromnog materijalnog stanja, država Hrvatska je preuzela i obavezu staranja o njoj i njenog smještanja u starački dom. Bio je to još jedan šamar istini i pravdi.

“Osjećam se izvrsno, pravda je pobijedila. Srećna sam što sam došla u svoju zemlju, što mi je bila najveća želja”, izjavila je Nada po izlasku iz zatvora.

Nada Šakić je ostala u Hrvatskoj gdje su se o njoj revnosno starali. Umjesto na robiji, živjela je u elitnom domu penzionera u Zagrebu i uživala sve privilegije dostojne nacionalnog heroja i zaslužnog građanina.

Interpol je 15. 7. 2011. godine na zahtjev Srbije raspisao potjernicu za Nadom Šakić, osumnjičenom za zločine u ustaškim logorima. Istoga dana hrvatski mediji su objavili da je optužena umrla 5. februara 2011. i da je kremirana na Zagrebačkom groblju Mirogoj.

Izbjegla kaznu, njenog muža na sahrani slavili!

Nada – Esperanca je izbjegla kaznu, iako je direktor Centra “Simon Vizental” Efraim Zurof jula 1998. predao novu dokumentaciju Hrvatskoj sa izjavama svjedoka o njenim zločinima u logoru Stara Gradiška. Zurof je upozoravao javnost na zastrašivanje svjedoka u slučajevima bračnog para Šakić.

Kad je Šakić umro, Centar Simon Vizental pozvao je hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića da osudi organizatore sahrane osuđenog hrvatskog masovnog ubice Dinka Šakića, bivšeg komandanta zloglasnog koncentracionog logora Jasenovac, zato što se sahrana pretvorila u slavljenje njegovih ustaških zločina.

Centru su zgroženi činjenicom da je pored svih žrtava ustaškog režima i ljudi koji imaju savjest, masovni ubica sahranjen u svojoj ustaškoj uniformi, dok ga svešenik Vjekoslav Lasić slavi kao uzor svih Hrvata, pisao je direktor centra Efraim Zurof.

Argentinsko pravosuđe je jula 1999. ponovo pokrenulo istragu protiv šezdesetak hrvatskih ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata, koji su se poslije rata sklonili u Argentinu.

U Argentinu se sklonilo 20.000 ustaša

Šakići su, kao i mnogi drugi nacistički visoki oficiri i političari, ušli u Argentinu 1947. godine, za vrijeme vladavine Huana Dominga Perona.

U Argentini su potražili utočište, između ostalih, poznati nacistički zločinci Erih Pribke, Adolf Ajhman, Jozef Mengele i Martin Borman. Neki su otkriveni i predati pravdi – Pribke je izručen Italiji 1995. godine, Ajhmana je otela izraelska tajna služba 1960. godine, ali neki su uspjeli da ostanu nekažnjeni za počinje zločine, kao Mengele i Borman.

Kako se procjenjuje, u Argentinu se poslije Drugog svjetskog rata sklonilo oko 20.000 ustaša.

Brat Nade Šakić, Maks Luburić takođe je posećivao Argentinu, pošto se decenijama poslije Drugog svjetskog rata slobodno kretao i bio jedan od prvaka i organizatora ustaške emigracije. Život je okončao u svojoj vili u Španiji 1969. prema navodima hrvatske emigracije uklonio ga je izvjesni Ilija Stanić, agent Udbe.

Mondo.ba

Nastavite čitati
Kliknite da ostavite komentar

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Nekategorisano

Susret sa patrijarhom Porfirijem: Stanivuković prisustvovao molitvi u Jasenovcu

Objavio

u

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković prisustvovao je molitvi u manastiru Jasenovac, koju predvodi Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije.

Nakon što je zajedno sa sveštenstvom i zvanicama dočekao patrijarha Porfirija koji je danas u posjeti Eparhiji pakračko-slavonskoj, gradonačelnik je prisustvovao i službi diksologije, molitve u pravoslavnoj liturgiji kojom se iskazuju moć i volja Božija.

Ovo je ujedno i prva posjeta patrijarha ovoj eparhiji, od kada je izabran za poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Nastavite čitati

Nekategorisano

Planiraju novi park u Banjaluci: Zelena oaza će imati sportski teren, jezero i kupalište

Objavio

u

Banjaluka bi u naredne četiri godine trebala da dobije novi park, koji će biti daleko veći i od trenutno najvećeg parka – “Mladen Stojanović”.

Realizaciju ovog projekta najavila je nova administracija. Ova zelena oaza bi trebala da se nalazi na potezu od parka za pse i tržnog centra “Delta planet” prema Vrbasu i da izlazi na tu rijeku.

– U pitanju je višegodišnji projekat koji se neće moći odmah realizovati. Cilj je da u narednom periodu postavimo temelje za najveći park koji bi Banjaluka imala. Uskoro ćemo prezentovati građanima kako će to izgledati – rekao je gradonačelnik Draško Stanivuković i dodao da je cilj ovog projekta da Banjaluka “zadrži epitet grada zelenila”.

Studije

Na tom području je prethodna administracija započela izgradnju sportskog terena, a Stanivuković poručuje da će taj projekat biti nastavljen.

– Park podrazumijeva sportske sadržaje. Idemo u tom pravcu da zadržimo planirani fudbalski teren i on bi bio samo manji dio parka. Mi sada gledamo da taj sportski teren uklopimo u ideju parka – najavio je on.

Naveo je da na tom području trebaju biti i ugostiteljski sadržaji, jezero, ali i kupalište na rijeci Vrbas.

Da Banjaluci nedostaju parkovi pokazuju i posljednje studije, koje su analizirale stanje zelenih površina u gradu. U studiji „Banjaluka grad zelenila“, koja je urađena kao jedna od aktivnosti vezanih za izradu novog Urbanističkog plana Banjaluke, konstatovano je da je primjetna konstantna redukcija parkova, od nastanka prvih ovakvih zelenih površina do danas.

Bolna tačka

U studiji je precizirano da je u gradu jedna od rijetkih parkovskih površina u strogom smislu te riječi park “Mladen Stojanović”, koji je dobio najviše ocjene. S druge strane, za park “Petar Kočić” je navedeno da je taj prostor doživio veliki broj transformacija, zbog kojih je izgubio karakter parka, te da je danas dio gradskog centralnog skvera.

– Jedini park koji je osnovan nakon zemljotresa je park Kupusište, sa stablima koji tek prelaze donji prag funkcionalnosti – navedeno je u ovoj studiji.

Naglasili su da su parkovi skoro čitav vijek bolna tačka zelene matrice grada, te da je prvi i osnovni problem – nedostatak parkova.

PONIŠTEN TENDER ZA FUDBALSKI TEREN

U prvu fazu izgradnje fudbalskog terena sa vještačkom travom, iza tržnog centra Delta planet, uloženo je 200.000 KM. Radovi su okončani u toku prošle godine i podrazumijevali su građevinske i hidro zahvate odnosno završetak oborinske i fekalne kanalizacije i vodovoda.

Za drugu fazu je u septembru prošle godine objavljen tender za izbor izvođača radova, a procijenjena vrijednost projekta je iznosila oko 750.000 KM. Taj tender je nedavno poništen.

(Srpskainfo)

Nastavite čitati

Nekategorisano

Počinje uklanjanje građevinskog otpada sa lokacije bivšeg kina „Kozara“

Objavio

u

Foto: A.Čavić

U cilju uređenja prostora i uklanjanja građevinskog otpada iz centra grada, od 1. marta počeće odvoženje porušenih dijelova bivšeg kina „Kozara“.

Kako je potvrđeno u Odjeljenju za saobraćaj i puteve, sama lokacija je uslovila privremeno rješenje za kretanje teških teretnih vozila te je odlučeno da ulaz odnosno izlaz bude sa Aleje Svetog Save, zbog čega će se morati uraditi i privremene građevinske aktivnosti.

-Za vrijeme odvoženja građevinskog materijala moraće se ukloniti tzv. „živa zelena ograda“ u Aleji Svetog Save, te privremeno nasuti zeleni pojas koji će služiti kao izlaz. Sve ove površine, će se nakon završetka odvoženja, vratiti u prvobitno stanje – ističu u Odjeljenju.

Kretanje kamiona u stambenom bloku, kao i izlaz kamiona će se obavljati pod fizičkim obezbjeđenjem od strane izvođača radova, koji je dužan i da čisti odnosno spriječi prljanje javnih površina.

Rješenje za izvođenje ovih radova će se dati u dvije faze. Prva faza će trajati sedam dana, u okviru koje će biti odveženo oko 70-80 tura, a nakon toga će se izvršiti procjena o dužini trajanja druge faze koja ne bi trebala biti duža od 5-6 dana, tako da se očekuje da cjelokupan posao, ukoliko ne dođe do pograšanja vremenskih uslova, bude završen za 10-15 dana.

Nastavite čitati

Trending