Pratite nas

Društvo

KUSTURICA VELIČANSTVENIM GOVOROM SVE ODUŠEVIO: Vrijedi pročitati, DOKAZAO ZAŠTO JE GENIJALAN

Objavio

u

Kada bi čovjek živio samo jedan dan, bilo bi dovoljno vremena da osjeća krivicu kao da je iza njega već 50 godina života. Kada jedan narod postoji više od hiljadu godina, strada, ali bez prestanka ostavlja civilizacijske tragove i velikom svijetu velikodušno liferuje careve, naučnike, umjetnike, bankare, sportiste, biznismene, milijardere i što više to čini, u njegovom završnom računu njemu ostaje sve manje. Da li je onda naše stradanje koristilo najviše drugima a najmanje nama? Nema sumnje jer smo pristali na to i u vlastito knjigovodstvo od velikog devetnaestog vijeka u dvadesetom uglavnom upisivali bankrote jedan za drugim. I što je gore od te stvarnosti, danas živimo bez svijesti o tom istorijskom brodolomu. Nismo osvjestili naše državne tragedije i na vlastitu istoriju škiljimo poluzatvorenim očima.

Ako se koristimo jezikom fudbala – srpski narod je u dva svjetska rata zabio spektakularne golove, a odmah iza ratova pucao sam sebi u vlastitu mrežu. Ipak, za divno čudo, za svo to vrijeme nismo uspjeli da uništimo tradiciju čija nas trasa vodi ka korijenu našeg identiteta – Vidovdanu i vremenima za koje smo optuženi da ih slavimo kao gubitnici, a da za mit o Kosovu nemamo dovoljno dokumenata. Danas kada obilježavamo sto godina od završetka Prvog svjetskog rata, bićemo krivi pošto obilježavamo pobjedu. Krivica nije bačena na naša ramena samo za daleku istoriju. Ona je vječno tržište naših neprijatelja koji su do juče govorili sve najgore o Jugoslaviji, a odnedavno rado govore o regionu. Uprkos istini da malo ko od naših predaka u našoj novijoj istoriji nije želio ujedinjenje Južnih Slovena u jednu državu i malo ko od nas danas nije sentimentalan prema vremenu zajedničkog života, te Jugoslavije su nastale upravo poslije Prvog i Drugog svjetskog rata i velikih gubitaka. Nastajanja tih Jugoslavija i iščeznuća stoje na zajedničkoj krivici, ali su nažalost potvrde onoga o čemu piše naš veliki istoričar Milorad Ekmečić. Nisu te Jugoslavije opstale jer su nametnute odozgo i nije njihovo rođenje proisteklo iz stvarne potrebe naroda i kultura koje su činile tu zajednicu. Da li je onda državnost koju smo unjeli u dvije Jugoslavije bila zamrnuta sve do raspada Titove Jugoslavije!

U krugu kojeg je zatvorilo vrijeme kraja Prvog i kraja Drugog svjetskog rata, srpski narod stoji zatvoren neraščišćenim računima dvije istorijske pojave! Njihova paradoksalna povezanost stoji u osnovi podvojenosti srpskog naroda. Josip Broz, kaplar austrijske vojske, poražen je u Prvom svjetskom ratu od srpske vojske gdje je Draža Mihailović stajao u stroju pobjednika. Na kraju Drugog rata, Josip Broz je vještim kretanjem između Staljina i Čerčila nadigrao rojalističkog pukovnika Dražu Mihailovića. Na kraju ga je i pogubio, za grob mu ne znamo, a sebi obezbjedio vječno stanište u srcu srpske prestonice. Da li je to srpska velikodušnost, sklonost ka običajnom poimanju života, ili pristanak na krivicu koja nam je uspješno nametnuta?

Opšteprihvaćene ideje da su ideologije prevaziđene i da svijetom vlada nadideologija, srpskom narodu nije dozvoljena, a na mogućnosti da se ova anahrona pojava ukine i čitav narod ratosilja nesreće nije moguća i upravo je nameću oni koji su patentirali ideju da su fašizam i komunizam ista stvar. Pojava koja zadire duboko u suštinu čitave kulture ostala je najuspješnije primjenjeni model „zavadi pa vladaj“. Čak se osjeti i na repertoaru naših restorana i javnih mjesta gdje je jedna vrsta pjesama dobrodošla, a druga zabranjena!

Da li je moguće da tržište krivice tako dobro radi u slučaju našeg naroda? Koliko smo krivi prema sebi i svom nasljeđu najbolje govori i ovaj dan. Trebalo je da prođe petsto godina pa da otkrijemo zagrljaj braće Sokolović – spomenik Makariju i Mehmed-paši Sokoloviću čija pojava stoji nasuprot tvrdnji i ideji da nema rata dok ne udari brat na brata, da stoji iznad istorije naše ljubavi prema mržnji i uništava stereotipe o nepodnošljivosti komšije prema komšiji inovjercu.

Kao u najbolja vremena i doba cara Konstantina, kada je gradio veliki grad i imao smisla za umjetnike i njihov rad, tako i mi danas, zahvaljujući Miloradu Dodiku i njegovom vođenju Republike Srpske, te dobroj saradnji sa Republikom Srbijom, možemo da realizujemo projekte koji će služiti našem i drugim narodima da sude o našim dobrim namjerama.

Meni je zbog uloge vašeg domaćina pripala i uloga da se bavim istorijom, pa s tim u vezi i nemogućim pretpostavkama, imam jedan prijedlog koji vjerujem da stoji kao kuća, i to ne ona koju smo sagradili na sred puta i koju su tako uspješno rušili u svakom pohodu na Istok. Ta ideja je kao munja sjevnula na jednom putovanju, kao uostalom, i prije dvije godine – slika o spomeniku braći Sokolović. Poslije svih društava, prijateljstva koje smo ostvarili sa drugim narodima, vrijeme je, sestre i braćo, da osnujemo društvo srpsko-srpskog prijateljstva. Govorim ovo sa punom sviješću o težini zadatka. Ako se složimo sa prvim predstavnikom, biće teško sa drugim, jer kakvi smo to mi Srbi ako bi se dvojica lako nagodili? Treba se nadati da se, ako ih uskladimo, ne okume – biće onda svašta i, što je gore, valja naći tog drugog. To udruženje srpsko-srpskog prijateljstva ne može bez dvojice. Kako se dogovoriti? Sito i rešeto bi on morao da prođe. Te „je l’ završio fakultet“, „ima li dovoljno staža“, „da mu nije lažna diploma“, „što onako gleda“, „što nosi zulufe“, „što je onako saget“, „kako stoji sa lovom“, „ko će mu biti blagajnik“ , „je li ženjen“, „hoće li nas pokrasti“, „glava mu je velika“, „da li je partizan ili četnik“, „kako stoji sa krivičnim gonjenjem“…

(Govor Emira Kusturice na svečanosti otkrivanja spomenika braći Sokolović u Andrićgradu, 28. juna 2018. godine)

Izvor: Iskra (Foto: M. Cvetković/ Iskra)

Kliknite da ostavite komentar

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*

code

Društvo

ZAMALO TRAGEDIJA U GOSPODSKOJ: Staklo sa zgrade palo i povrijedilo prolaznika

Objavio

u

By

Danas oko 11 časova, policiji je prijavljeno da je u Ulici Veselina Masleše, poznatija kao Gospodska ulica, u Banjoj Luci, palo staklo sa zgrade i tom prilikom povrijedilo prolaznika.

Izlaskom na lice mjesta, utvrđeno je, da je palo staklo sa 11. sprata zgrade, te da je tjelesne povrede zadobila osoba R.Đ. iz Banje Luke, prenosi Srpskainfo.ž

O događaju je obaviješten dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka, kao i radnici Komunalne policije, koji će preduzeti mjere i radnje iz svoje nadležnosti.

Izvor: Alo

Nastavite čitati

Društvo

“Za noć zaradim i do 5.000 evra”: Poznata voditeljka PRIZNALA da se bavi prostitucijom

Objavio

u

By

Da elitna prostitucija nije zastupljena samo u Srbiji, već i svuda u svetu, potvrđuje primer Amande Gof (40) koja je priznala da je voditeljsku karijeru zapostavila zbog najstarijeg zanata.

Naime, ona je godinama bila urednica rubrike Lepota u zdravstvenoj reviji “Prevention” i u časopisu “InStyle”, a najpoznatija je kao voditeljka jedne od najgledanijih tabloidnih emisija, “Today Tonight”.

Ona je bila gost kod Džejmsa Tomasa gde je priznala da se bavi prostitucijom, kao i da su je prijatelji podržali u tome.

– Većina roditelja dece sa kojima moji klinci idu u školu znaju čime se bavim – rekla je Amanda i dodala:

– Nekad sam umela da se zapitam šta ja to zapravo radim. Imala sam sve – sjajan posao u medijima, sjajnog supruga i svega sam se odrekla zbog prostitucije. Ima trenutaka kada pomislim šta mi sve to treba. Pa, pogledajte mi bore – zar ću stvarno to naplaćivati 800 dolara – govori Amanda koja je napisala knjigu o svojim iskustvima.

Amanda kaže da je karijeru započela u liksuznom bordelu u Sidneju, a potom pokrenula i sopstveni biznis. Ona takođe navodi da sat vremena njenog društva košta 800 dolara, a celu noć 5.000 dolara, kao i da nije istina da kada joj neko plati 12 sati eskorta, znači i 12 sati neprekidnog se*sa.

Izvor: Objektiv.rs

Nastavite čitati

Društvo

“HVALA BEOGRADU NA VELIKOM SRCU KOJE MI JE DAO”, POTRESNA PORUKA NENADA PERIŠA: Došlo je do kraja, odlazim sa sinom kući

Objavio

u

By

U crkvi Sv. Ante u Bregalničkoj ulici u Beogradu danas je izložen kovčeg Mateja Periša, čije telo je nađeno u sredu oko 9.20 sati Dunavu kod Ade huje u Beogradu.

Kovčeg će biti izložen u crkvi od 15 do 17 sati kako bi svi koji žele poslali poslednji pozdrav Splićaninu za kojim se tragalo 139 dana.

Nenad Periš se obratio novinarima pred crkvom.

– Hteo bih se zahvaliti ovom prilikom gradu Beogradu na velikom srcu koje mi je dao, bez obzira što je moj sin tu završio život. Srce koje su mi dali Beograđani za 139 dana pomogli su mi da osetim ljudsku brigu što u ovim trenucima treba – rekao je Nenad Periš.

Periš se zahvalio i MUP-u Srbije na “neverovatnom poslu”. Rekao je da je sa policajcima imao i “ljudski i profesionalan kontakt”.

– Hvala svakom policajcu… Zahvalio bih se i MUP-u Hrvatske koji je takođe odradio neverovatan posao i hvala im na tome. Hvala i Mupu BIH. Hvala svim novinarima, snimateljima… Mislim da ste pokazali da ste ljudi i da u ovakvim teškim situacijama znate razlike između vesti i boli – nastavio je Periš.

On se zahvalio i sveštenicima kataločke crkve, ali i patrijarhu srpske pravoslavne crkve Porfiriju koji će, kako je rekao, doći sa episkopima u crkvu Svetog Ante u Beogradu.

– Hvala svakom čoveku u Beogradu bez obzira da li je vernik il ne. Došlo je do kraja, odlazim sa svojim sinom kući, okrećem novu stranu koja će biti ispisana Beogradu. Posle ovoga mislim da ću biti mnogo bolji čovek. Mislim da božiji poziv ima dublje značenje. Još jednom hvala i oprostite na zamolbi da se suzdržite od snimanja – rekao je Periš i dodao da će sahrana Mateja biti u Splitu, u krugu porodice.

U dvorište crkve Sv. Ante polako pristižu građani koji su došli da se oproste od njega.

– Jadno dete, žao mi je što je ovako završio. Došla sam kako bi se oprostila od njega – kaže jedna Beograđanka, dok druga dodaje da je red da se isprati mladić nad čijom sudbinom su strepeli toliko vremena.

Izvor: Kurir

Nastavite čitati

Trending