Pratite nas

Biznis

Neimaština tjera na kredite, koji su omča oko vrata

Objavio

u

Sve više građana Republike Srpske se u opštoj besparici zadužuje kod mikrokreditnih i organizacija koje nude pozajmice. U situaciji kada su kamatne stope previsoke pa građani ne uspiju da vrate pozajmljeno postavlja se pitanje pruža li im država ikakvu zaštitu kada ta kamata na naizled lako dobijen novac dođe na naplatu.

Zvuči nevjerovatno ali je istinito: ljudi pozajme nekoliko stotina maraka, a novac moraju da vrate sa kamatom i do 700 odsto. Ne, ne radi se o pozajmljivanju novca od zelenaša. Građani u nevolji omču oko vrate sebi stave legalno, uzimanjem novca kod pojedinih mikrokreditnih ili organizacija koje nude pozajmice.

Razlog je, kažu, uvijek isti. Smatraju da je to neimaština zbog nedostatka radnih mjesta i nemogućnosti da zarade. Oni koji nemaju prihode, a hrane gladna usta, primorani su na takav korak i pristaju na sve iako ustvari više gube nego što dobijaju, ističu građani Bijeljine.

Loš životni standard i borba za goli život pogodno su tlo za organizacije koje nude naizgled lak novac koji građane na kraju skupo košta, kažu u Udruženju potrošača “Don” iz Prijedora.

Murisa Marić iz tog udruženja objašnjava da ukoliko građani pozajme čak i male iznose od 400-500 KM, vraćaju 150-200 KM više.

“Preskočili su onaj dio kada smo u roku od 30 dana mogli da vrate pozajmicu i kada po njihovim riječima nema kamata. Većina ljudi ne obraća pažnju šta piše i u tom ugovoru bez obzira što ide preko interneta, a u kojem stoji da su daleko veći iznosi novca koji se vraćaju ukoliko se preskoči taj period od mjesec dana”.

Ovakvim postupcima građani ulaze u dužničko ropstvo jer im one snižavaju kreditni rejting, kaže dalje Marićeva. Dodaje da, međutim ni tu nije kraj problemima.
“Većina ovih kuća koja ne može da naplati ove pozajmice sve naše podatke prodaju trećim licima koja sve ovo otkupljuju tako da svakodnevno zovu potršače da bi vratili pozajmice.”, naglašava Marićeva.

Građani su šokirani onim što ih možda čeka ukoliko budu prinuđeni da uzmu pozajmice. Kažu da ih sve to podsjeća na eru Al Kaponea, te da se sve to deševa jer, kako ističu, nema prave i pravne države inače ne bi bilo onako kako jeste.

Sve ovo sa čime se građani suočavaju dešava se, kaže ekonomista Aleksa Milojević, jer naše finansijsko tržište nije regulisano.

“Zbog toga naša Centralna banka, odnosno naša vlast nema nikakvih mogućnost da zaštiti građane odnosno da obezbijedi normalno funkcionisanje finansijskog tržišta. Poznato je da države koje imaju svoju centralnu banku krizu rješavaju jeftinim novcem. Povećanom emisijom novca porastu cijene, opadnu kamate, podstaknu se investicije i na taj način se rješava kriza”.

Milojević zaključuje da smo izloženi najokrutnijoj pljački građana i samovolji kapitala, a kapital nema dušu.

(BN Foto:BN)

Biznis

Radišićeve firme ne plaćaju porez: Plaćaju četiri puta manji porez od svih ostalih legalnih priređivača

Objavio

u

By

Političkim uticajem ishodovao da njegove firme dobiju dvostruki monopol – jedini mogu da priređuju elektronske igre, plaćajući za to samo pet odsto poreza, dok je ostalima namet za sve druge igre podignut na 20%

Lutrija Republike Srpske, u vlasništvu Mileta Radišića, nastavlja da profitira na monopolističkom priređivanju elektronskih igara na sreću! Zahvaljujući Zakonu o igrama na sreću RS iz 2019. godine, koji je pisan baš po Radišićevoj mjeri, samo Lutrija može da priređuje elektronske igre i za to plaća naknadu od samo 5 odsto, dok je legalnim priređivačima to onemogućeno, a na ostale vrste igara plaćaju porez od čak 20%!

Povlašćen položaj na tržištu mu je omogućen tako što je Lutrija RS sa Casinos Austria VLT AG osnovala Elektronsku video lutriju (EVL) preko koje su Radišiću omogućili apsolutni monopolski položaj na tržištu i dodatno bogaćenje. EVL je ovlastila Radišićevu firmu Senet i dala mu ekskluzivno pravo posredovanja u zaključivanju ugovora o postavljanju elektronskih aparata za igre na sreću.

Prethodno je Radišić iskoristio svoj uticaj i izdejstvovao da upravo ti aparati budu oporezovani sa samo pet odsto, u odnosu na sve ostale priređivače koji za obavljanje svoje djelatnosti moraju da uplate državi porez od čak 20 odsto.

Ono što je još pogubnije po društvo i zajednicu, jeste da se aparati za igre na sreću koje zastupa Radišić i od kojih ubire enormnu zaradu, postavljaju i u ugostiteljskim objektima koji za to ne plaćaju nikakve naknade, nisu adekvatno opremljeni za tu vrstu usluge i bez ikakve kontrole mogu da ih koriste i maloljetnici.

Legalni priređivači na ovaj način su postali žrtve monopolističke i nelojalne konkurencije na tržištu igara na sreću u Srpskoj. Naime, zabranjeno im je da priređuju elektronske igre na sreću, iako su kompanije iz ove industrije u razvoj biznisa uložile mnogo sredstava, zalažući se za dobru zakonsku regulativu i zaštitu maloljetnika od prevelike izloženosti ovoj vrsti zabave. Da stvar bude još gora po njih, na priređivanje ostalih igara moraju da plaćaju čak četiri puta veći porez u odnosu sa Radišićeve firme.

Gledajući ekonomsku logiku, ova situacija veoma lako i brzo može dovesti do potpunog gašenja pojedinih priređivača, ostavljajući ih u ogromnim gubicima… To bi za posljedicu moglo imati i gašenje na hiljade radnih mjesta koje su legalni priređivači obezbjeđivali u okviru ove industrije.

Da stvar bude apsurdnija, resorna ministarka je predstavila u javnosti ovu situaciju kao “dobar ekonomski potez” na osnovu kojeg se u budžet slilo više novca od poreza. Pritom je zanemarila činjenicu da je taj novac došao isključivo od priređivača

koji trpe nevjerovatan monopol Radišića i njegovih firmi i koji su, praktično, dovedeni u situaciju da plaćaju porez od čitave industrije, iako ubiru prihode od samo jednog dijela.

Model po kome se jednom dijelu neke industrije poveća porez za čak 300 odsto, a pritom im se ukinu mogućnosti za rad, teško da može dati bilo kakve rezultate na duže staze, osim onih kratkoročnih koji će se upotrebiti u dnevno-političke svrhe.

Nema sumnje da će takva situacija dovesti do gašenja priređivača i čitavo poslovanje u industriji igara na sreću prebacivati u sivu i crnu zonu. Time će i državi, koja je već sada direktno oštećena jer ubire 15% manje poreza na najigranije igre na tržištu, vremenom ukidati konstantne prihode.

Zbog svega navedenog, legalni priređivači igara na sreću presavili su tabak. Netom po donošenju Odluke o izboru Casinos Austria VLT AG za partnera Lutrije, podnijeli su tužbu za poništenje te odluke. Sud je odluku poništio, ali je preduzeće nastavilo da posluje. Iako je sud naložio ponavljanje postupka, resorna ministarka se uključila svojim tumačenjem presude prema kojem Casinos Austria VLT AG treba da ostane partner republičke Lutrije i da se EVL ne likvidira. Kao odgovor na presudu, Lutrija je donijela odluku kojom se poništava imenovanje komisije koja je odabrala firmu iz Švajcarske za partnera, a zatim imenovala novu koja je samo potvrdila prethodni izbor.

Sličan scenario ponovio se sredinom ove godine, kada su priređivači tražili od Okružnog privrednog suda u Banjaluci da poništi Ugovor o osnivanju preduzeća „EVL“ i da se ono briše iz privrednog registra. U tužbi su naveli da je Radišićeva „Lutrija RS“ preko tendera donijela nezakonitu Odluku kojom je kompaniju iz Švajcarske izabrala za svog partnera, a ostalim kandidatima nije dala priliku da se žale. Tu odluku je sud takođe poništio, ali je preduzeće opet nastavilo da posluje, što je nedopustivo. Zbog toga poručuju da će nastaviti ovu pravnu bitku kao bi razbili Radišićev monopol i kako bi svi priređivači igara na sreću u Srpskoj imali jednake uslove za poslovanje.

Izvor: Banjaluka-24.com

Nastavite čitati

Biznis

UKC RS ispravkom “priznao” da namješta tender za nekoga

Objavio

u

By

Univerzitetski klinički centar (UKC) Republike Srpske izmijenio je tender za izbor firme ili konzorcijuma koji će projektovati, izgraditi i opremiti zgradu onkologije, po sistemu ključ u ruke, saznaje portal CAPITAL. Time je UKC priznao da je prethodno ograničavao konkurenciju zahtijevajući da izvođač ima iskustvo u gradnji bolnica, klinika, instituta ili drugih objekata za pružanje medicinske njege.

Portal CAPITAL je u više navrata objavio da se namješta 56 miliona maraka vrijedan tender za onkologiju i da su uslovi u tenderskoj dokumentaciji diskriminatorski.

Nakon nekoliko postupaka pred Kancelarijom za razmatranje žalbi (KRŽ) BiH i obustavljanja postupka dodjele ugovora po međunarodnom tenderu radi projektovanja, izgradnje i opremanja namjenskog objekta za pružanje zdravstvene zaštite oboljelim od malignih bolesti, UKC je izmijenio tender i danas objavio novi rok za predaju dokumentacije, a to je 11. januar iduće godine.

Podsjećamo, UKC je, između ostalog, tražio da izvođač mora da ima iskustvo u gradnji bolnica, klinika, instituta ili drugih objekata za pružanje medicinske njege, što su u firmi „Aragosta invest“ smatrali ograničavajućim za aktivnu konkurenciju.

Iz UKC su se, između ostalog, pravdali da je iskustvo na izgradnji objekata za medicinsku njegu neophodno kako bi se ispoštovali strogi zahtjevi u pogledu higijene i instalacijski zahtjevi.

Sada su, međutim, izmjenom tendera priznali da nevedeno iskustvo nije neophodno i da onkologiju mogu da grade i oni koji imaju iskustva u gradnji drugih objekata visokogradnje.

Advokat koji se žalio na prethodne tendere UKC-a Branislav Cvijanović kaže za CAPITAL da je žalba, koju je podnio u ime „Aragosta investa“, djelimično usvojena.

„Usvojili su žalbu i sada omogućavaju da ponuđač može da ima iskustvo u gradnji ne samo bolnica, nego može i iskustvo u gradnji drugih objekata. Usvojili su i da ne mora svaki član konzorcijuma da ispunjava sve uslove, već da svako u svojoj djelatnosti ispunjava uslove, tako da u tom dijelu to prihvatljivo. Pokazalo se da nisu imali pravo da ograničavaju konkurenciju“, rekao je Cvijanović i dodao da će detaljno opet sve pregledati i vidjeti da li ima šta sporno i da li je UKC postupio u potpunosti po nalogu Kancelarije za razmatranje žalbi.

Izvor: rtvbn.com

Nastavite čitati

Biznis

SNAŠLA SE: Gorica Dodik proširuje biznis, EVO ŠTA JE URADILA

Objavio

u

By

Gorica Dodik, kćerka Milorada Dodika i vlasnica dva restorana „Agape“ u Banjaluci, odlučila je da proširi prvi otvoreni objekat smješten u Robnoj kući „Boska“ u centru Banjaluke. Zbog toga će biti izmješten frizerski salon koji se nalazi pored „Agapea“, koji treba da se spusti sprat niže, a onda će krenuti radovi na proširenju restorana.

Iako tata Milorad u javnosti kuka kako je problem u ugostiteljstvu otkako je počela korona, a uprkos tome njegova ćerka Gorica redovno plaća poreze, doprinose radnicima i obaveze državi, izgleda da posao, hvala Bogu, dobro ide pa se proširuju kapaciteti.

Ne vidim problem niti nešto loše u tome što Gorica Dodik proširuje restoran, normalno je da posluje i radi u skladu sa zakonom, bez obzira ko joj je otac. Vjerovatno ima nekih reprezentacija, računa i saradnje sa Vladom i njenim institucijama, ali to je za naše društvo normalno.

Njen biznis je mnogo moralniji i pošteniji od onog što radi njen brat Igor koji je po očevim riječima savjetnik ili konsultant u Prointeru, a koji koristi svoj položaj i uticaj da nabacuje Prointeru preko 150 miliona maraka javnih nabavki sa državom i njenim institucijama.

Na kraju bilo bi dobro da otkrijemo gdje je nestao Ugovor o privatizaciji i prodaji Robne kuće Boska kontroverznom srbijanskom milijarderu Miroslavu Miškoviću i Draganu Đuriću, konzorcijumu Delta-Zekstra, i da saznamo kako je Republika Srpska oštećena najmanje za 10 miliona maraka, te kakva je u svemu uloga njenog oca Milorada Dodika?

Da li je on dogovorio pisao u 4 oka, po starom običaju, te prepustio „partnerima“ Đuriću i Miškoviću Robnu kuću i dogovorio plasman obveznica koje je kupio IRB, kako bi bio skriveni partner u cijelom poslu i iz sjene imao udio u raspolaganju Boske, ali možda i novog Tržnog centra „Delta“ gdje je, gle slučajnosti, smješten drugi restoran Agape?

Izvor: Nebojsavukanovic.info

Nastavite čitati

Trending