Sin prijedorskog blogera Borislava Radovanovića, Duško Radovanović, skrivio je prošle godine tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je teško povrijeđen mladić iz Ljubije kod Prijedora (ime poznato redakciji, zbog porodice i prijatelja nećemo otkrivati ni inicijale).

Iako je mladić jedva izvukao živu glavu, mnogo vremena proveo u komi, Duško Radovanović i njegov otac, inače samoproklamovani borac za pravdu i istinu nisu niti jednom kontaktirali porodicu povrijeđenog mladića.

O samim detaljima saobraćajne nesreće, luđačke i vožnje pod dejestvom alkohola svog čeda Borislav Radovanović nije napisao niti jednu riječ, zato ćemo mi to morati učiniti.

Pisao je Radovanović štošta o ljudima iz opozcije što je uredno fakturisao i naplatio takođe ljudima iz opozicije kojima su smetali oni koje je klevetao.

Osim što radi na razbijanju opozicije, Radovanović je povezan i sa strukturama u vlasti.

Radovanović junior ček odlazi i na zabavi u organizaciji ,,doktora” Vlade Đajića.

Danas nam fali heroja. Fali nam hrabrosti i srca. Ljudi su se pogubili. Ne vjeruju nikome, ne vjeruju ni u šta. Svijet gledamo pogledom sebičnih egoista. Tražimo velike stvari, stalno gubeći one male, one zaista bitne. Žalimo se na sve. Ništa nam ne valja. Ne valja svijet u kojem živimo. A najviše kritikujemo najmlađe. Oni ništa ne znaju, ne umiju i ništa ne valjaju. Naravno da griješimo. Djeca su i dalje najbolje od nas. Samo su nove generacije drugačije. To je tako uvijek bilo. Djeca su još uvijek jedini istinski heroji ove planete.

Juče su dva mala heroja, dva dječaka u Čajniču uradila više od svih odraslih zajedno u zadnjih deset godina.

Matija Kovač i Pavle Perendija su spasili život jednoj baki. Dječaci rođeni 2010. godine.

Dječaci su šetali pored rijeke. Slušali su muziku kada je Matija primjetio stariju žensku osobu kako rukama traži pomoć. Bila je u rijeci. Isključili su muziku i bez imalo razmišljanja su krenuli u akciju spasavanja. Nisu previše snažni, ali su dovoljno hrabri i odlučni. Uz dosta truda i muke, izvukli su baku iz rijeke. Nesrećna Žena M. S. je upala u rijeku oko 10 časova i tu je bila sve dok dva mala heroja nisu naišla oko 14h. Kamenje joj je uhvatilo nogu, nije mogla sama izaći. Promrzla iscrpljena, sigurno bi umrla da Pavle i Matija nisu naišli. Iznijeli su je na sunce. A Pavle je skinuo svoju majicu, ostao polugol, da bi pokrio staricu. Nije mislio na sebe već na druge. Matija je zvao policiju. Dva puta. Prvi put da ih informiše, a drugi put da provjeri jesu li krenuli, jer znate već oni su djeca, možda im ne vjeruju. Jer mi odrasli, gospodari laži uvijek djecu sumnjičimo da su lažovi.

Sve vrijeme dok ovo čitate imajte na umu da su to djeca od 12 godina. Njihovi postupci, reakcije, su pokazali njihovu zrelost, hrabrost. I prije svega humanost. Oni su heroji ne samo dana ili godine već decenije. Heroji Balkana. Prvaci civilizacije, nada da ipak ima nade za neki bolji, ljepši svijet.

I ova priča nije o njima, već nama koji nove generacije gledamo kao promašaje. A promašaj, to smo mi odrasli. Djeca su sjajna.

Izvor: Dragan Kovačević/ISTOK