Pratite nas

Biznis

Vučko ,,pojeo” osam miliona evra

Objavio

u

U Bosni i Hercegovini treba širom otvoriti oči kako vašu investiciju i dugogodišnju zaradu nebi „pojeo vuk“, u jagnjećoj koži.

Prema statističkim podacima u posljednje vrijeme raste zainteresovanost investiranja dijaspore u Bosnu i Hercegovinu. Ova država je najjača u regionu po pitanju broja ljudi koji žive i rade u drugim državama. Van BiH živi oko 5,2 miliona stanovnika u 51 državi svjeta. Većina njih imaju pristojan život, dok jedan broj stvaraju višak kapitala kako bi svoj novac mogli ulagati u zemlju svog rođenja. Naravno da dijaspora pomaže svojoj rodbini u zemlji, a statistika kaže da oko 3 milijarde maraka se doznači na račune ili u kešu u Bosnu i Hercegovinu. Značajan novac koji sigurno povećava socijalni status BH državaljanja, a priliv tog novca značajno utiče i na domaći BDP, je negdje oko 13.5 odsto.

Sa druge strane se postavlje pitanje koliko je naša zemlja sigurna za investiranje i koliko je određeni projekat i novac koji se plasira u njegov razvoj, siguran od strane partnera, ali i koliko ga štite BiH institucije. Ako je suditi po slučaju Dragana Đordana onda će mnogi svojoj državi okrenuti leđa.

Dragan Đordan je trideset godina radio u Rusiji, stekao pristojan kapital i želio je da svoj novac uloži u svoju zemlju. Odlučio se za turizam, pošto je sagledao da ova privredna grana sve više napreduje. Odlučio se za hotel Vučko na Jahorini za koju kažu da ima izuzetnu turističku ekspanziju, da turisti dolaze tokom čitave godine i da će turizam na ovoj olimpijskoj ljepotici samo da napreduje.

Đordan se odlučo da investira u partnersku fimru „CAH Vučko“ preko osam miliona evra, zarađenih tokom 30 godina rada u Rusiji. Nije imao sumnje u svog partnera, ali se to na kraju pokazalo kao velika greška. Manipulativnim radnjama svojih partnera Đordan ostaje bez svoje investicije i nije više partner u ovoj firmi. Sve bi to bilo dobro da i njegovih osam miliona evra nisu zarobljeni od strane istog. Izgleda da lični kapital i lična svojina nisu zaštičeni u ovoj zemlji. Kako saznajemo iz bezbjedonosnih struktura radi se o Mirku Tici,  Aleksandru Proviću, zvanomBato, i  njegovom ocu Milomiru Proviću, zvanom Cicko, svi državljani Srbije.

Kako već novac nije zaštićen od „partnera“, tako nije ni od zvaničnih institucija. Dragan Đordan podnosi tužbe i krivične prijave protiv navedenih lica Okružnom javnom tužilaštu u Istočnom Sarjevu, ali još od 2015. godine nema reakcije. Kada govorimo o pravosudnim institucijama u pitanju su još Osnovni sud u Sokocu, kaoi Privredni sud u Istočnom Sarajevu. „Poslovni partneri“ su Dragana Đordana doveli u pravnu zabludu i na sve moguće načine, neljudskim ponašanjem i činjenjem, pokušavaju da ospore Đordanovu investiciju. To u suštini nije moguće pošto Đordan ima svu potrebnu dokumentaciju i dokaze o svojoj višemilionskoj investicji u firmu „CAH Vučko“.

Pošto su Đordanvi „partneri“ državljani Srbije, u sve se uključilo Tužilaštvo za organizovani kriminal Republike Srbije.

Dragan Đordan pred pravosudnim institucijama pokušava da dokaže prevaru, ili bolje rečeno pljačku svog kapitala, kako bi zarađeni novac za koji je radio trideset godina u Rusiji, vratio. Kako saznajemo, ne samo da Đordan mora da trpi ovu prevaru i da dodatno ulaže snagu kako bi vratio svoj novac, tako on i njegova porodica trpe razne pritiske.

Da sevratimo na početak priče gdje govorimo o investicijama dijaspore. Ova zemlja želi njihov novac kao investiciju u razne projekte, ali kad se sagleda koliko su zaštićeni pred pravosudnim organima, teško da će se neko odlučiti da uloži svoj kapital. Zaštita investicija i ulaganja treba da bude na prvom mjestu kako bi investitori bili sigurni u svoju investiciju.

Kliknite da ostavite komentar

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*

code

Biznis

VRATIĆU KOKAIN U KOKA-KOLU: Ilon Mask otkrio svoje planove o još jednoj kupovini

Objavio

u

By

Nakon kupovine Tvitera za 44 milijarde dolara, najbogatiji čovek na svetu, Ilon Mask, otkrio je da želi da pod svoje vlasništvo stavi još jednu ogromnu kompaniju.

– Koka-kolu kupujem sledeću i vraćam kokain u nju – naveo je on šaljivo u objavi na svojoj novoj društvenoj mreži, pozivajući se na originalni recept za popularno gazirano piće koje je 1886. lansirano kao lek za razne bolesti.

Ipak, uprkos činjenici da je i kupovina Tvitera počela kao šala 2017. godine, deluje da je proizvođač bezalkoholnih pića, sa tržišnom kapitalizacijom od 284 milijarde dolara, preskup čak i za najbogatijeg čoveka na planeti.

Izvor: Republika.rs

Nastavite čitati

Biznis

Neradna nedjelja gasi radna mjesta u Banjaluci

Objavio

u

By

BANJALUKA – Neradna nedjelja, o čijem uvođenju se u Banjaluci uveliko razmišlja, bila bi mač sa dvije oštrice i imala bi i svoje negativne efekte, pa se tako procjenjuje da bi brojni radnici ostali bez posla, a ispaštao bi i turizam, jer se strahuje da bi gosti odustajali od vikend-posjeta gradu na Vrbasu.

Smatraju to u poslovnoj zajednici, odakle pritom upozoravaju da bi ovdje moglo doći i do diskriminacije, jer, kako pojašnjavaju, zašto bi se, recimo, omogućila neradna nedjelja trgovcima, dok ostale branše rade.

Goran Račić, predsjednik Područne privredne komore Banjaluka, ističe da su već dva puta pisali Gradskoj upravi grada Banjaluka u vezi s ovom inicijativom.

“Mi imamo veliko protivljenje privrednika u vezi sa ukidanjem radne nedjelje. Smatramo da je to populistička odluka, gdje neko hoće da ostvari određene političke poene. Međutim, s tim Banjaluka gubi imidž regionalnog centra. Mi vikendom u Banjaluci imamo autobuse iz svih krajeva BiH”, rekao je Račić za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, poslovna zajednica će nastojati da se bori svim silama da ova inicijativa gradske vlasti ne zaživi.

“Bijeljina je to uradila pa se danas svi kaju. Smanjen je broj radnika. U Banjaluci, procjenjuje se, ta odluka bi smanjila broj radnika za oko 500 do 600, samo u prvom mahu. Sa druge strane, nisu ni svi radnici za to da se zabrani rad nedjeljom. Nekim radnicima odgovara dodatak koji dobijaju za radnu nedjelju”, tvrdi Račić.

Bojan Risović, predsjednik Udruženja poslodavaca trgovine Republike Srpske, smatra da bi efikasnije bilo da se grad i država opredijele za legislativu kojom bi ozbiljnije bila podignuta osnovica za plate ljudima koji rade nedjeljom.

“Dakle, ako imate nezaposlene mlade ljude, koji žele nedjeljom da rade za veću platu, to bi im bilo omogućeno, dok bi se porodični ljudi, koji to žele, taj dan odmarali. Tada bi bili zadovoljni i kupci, koji ne bi bili uskraćeni za to da nedjeljom nabave namirnice kada to žele. Osim toga, Banjaluci je cilj da dođu turisti. Zamislite brojne ljude koji iz Banjaluke vikendom idu u Zagreb ili Beograd. Da li bi oni tamo išli da ništa ne radi nedjeljom”, rekao je Risović za “Nezavisne novine”.

On ističe da bi, u slučaju da nedjelja bude neradni dan u Banjaluci, kupci svoje kupovine raspodijelili na preostalih šest dana u sedmici, te bi potrošnja, odnosno promet bio isti, ali bi sedmina radne snage u ovoj branši bila nepotrebna.

“Po našim kalkulacijama, kada je riječ o Banjaluci, ukidanjem radne nedjelje, samo u ‘Tropiku’ bi prestala potreba za 100 do 115 zaposlenih, a identična situacija bila bi i u drugim prodajnim lancima”, istakao je Risović.

Mladen Šukalo, samostalni stručni saradnik u Turističkoj organizaciji Banjaluka, tvrdi da nemaju indikatore o tome kojim danima u gradu na Vrbasu ima najviše turista, ali je logično da su to vikendi.

“Ja vjerujem da će se iz te odluke izuzeti ugostiteljski objekti i neki turistički centri. Tek ćemo vidjeti da li će ta odluka eventualno da utiče na turističku potrošnju”, naveo je Šukalo.

Bogdan Marjanović, predsjednik Asocijacije samostalnih trgovina regije Banjaluka, podsjeća da inicijativa o neradnoj nedjelji u ovom gradu postoji već duže vrijeme.

“Da nije bilo korone, ja mislim da bi to bilo i usvojeno. Na neke stvari se moramo naviknuti i radnici hoće da imaju slobodan dan”, rekao je Marjanović.

Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, iznio je juče i neke od detalja ove ideje, odnosno inicijative.

“Naša prva ideja je da svi trgovci ne rade nedjeljom, a kada pričamo o ugostiteljskim objektima i mogućnosti razvoja turizma, plan je da oni nedjeljom rade. Kada pričamo o dragstorima, a da ne uđemo u zabludu da sve tržne centre pretvorimo u dragstore, sve do 50 kvadrata može biti dragstor. Moći će da rade i benzinske pumpe”, naveo je Stanivuković.

Nekoliko dana ranije, iz Gradske uprave Banjaluka rekli su da je odluka o neradnoj nedjelji u fazi usaglašavanja te se, kako su naveli, još ne može precizno govoriti o djelatnostima na koje će se neradna nedjelja odnositi.

“Fokus nam je svakako na trgovinskim djelatnostima, gdje građani mogu da zadovolje svoje potrebe u preostalih šest dana”, poručio je gradski menadžer Bojan Kresojević.

Izvor: Nezavisne novine

Nastavite čitati

Biznis

Jadran odvodi banjalučke konobare

Objavio

u

Banjalučki ugostitelji ostaju bez konobara. Po nekoliko njih za dan daje otkaze u banjalučkim kaficima i restoranima i odlaze da rade preko ljeta na Jadran ili na kruzere. Vlajko Berić, konobar iz Banja Luke, za nekoliko dana seli se u Medulin u Istri. Tamo ostaje do polovine oktobra.

“Prvi razlog je naravno zarada. Svi mi idemo tamo zbog veće zarade, a drugi razlog je iskreno zato što možemo steći još dosta veće isksutvo nego koje se pruža ovdje u gradu na Vrbasu. Ja konkretno sam dobio jako dobru ponudu jer sam 11 godina aktivno u ovom poslu. Tako da sam s tom ponudomi više nego zadovoljan. Što se tiče tih cifri one se sigurno kreću od 1.200 evra pa čak i do 2.200 evra”, kaže Vlajko Berić, konobar.

Da je došlo “pet do 12” priznaju i poslodavci u ugostiteljstvu. Stjerani su uz zid i kažu, pod hitno moraju da mjenjaju uslove rada svojih zaposlenih.

“Radnici moraju imati mnogo bolje uslove vezano za priamnaj za sve one uslove rada, inače nećemo imati s kim raditi i neće imati ko za nas raditi. Pozivam sve poslodavce ajde recimo da malo razmisle na koji način bi radnici trebali ostati kod njih u firmama a s druge strane kako privući nove radnike”, kaže Dalibor Šajić, predsjednik Udruženja “Horeka”.

“Turizam je jedna od grana privrede koja je u posljednje vrijeme ima izuzetno dinamičan razvoj i naravno da su privrednici iz ovoga sektora privrede veoma zainteresovani da u budućem periodu organizuju radnu snagu i onu koja nedostaje i naravno nove profile zanimanja koje turizam zahtjeva u ovom trenutku”, kaže Pero Ćorić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske.

Pitanje je da li su poslodavci zakasnili, odnosno hoće li imati kome ponuditi veće plate i bolje uslove. Konobari kažu da se na banjalučke poslodavce kod kojih je radio ne može požaliti, ali da svi oni moraju cijeniti znanje i iskustvo.

“Smatram da se tu treba povući jedna paralela i gledati koliko ko ima znanja. Generalno da li je konobar školovan ili je to konobar koji tek ulazi u zanat i uči taj zanat. Tako da se tu vrlo jasno treba povući paralela šta zanči restoranski konobar, a šta znači konobar koji radi u kafićima gdje se služe topli napici i osvježavajuća pića”, kaže Vlajko Berić, konobar.

I u Ministarstvu trgovine i turizma su svjesni da će morati, zajedno sa poslodavcima poraditi na kvalitetnom osposobljavanju zaposlenih u turizmu, ali i prekvalifikacijama iz drugih sektora.

“Nedostaje nam i obučenog i kvalifikovanog kadra i u narednom periodu ćemo zaista posvetiti dodatnu pažnju kroz brojne i saradnju sa privrednom zajednicom, ali i  sa našim fakultetima i srednjim školama, na podizanju i svijesti o potrebi postojanja ovog kadra a naravno i o poboljšanju statusa radnika zaposlenih u ugostiteljstvu i turizmu”, kaže Suzana Gašić, ministar trgovine i turizma Republike Srpske.

Zanimanja konobar i kuvar u banjalučkoj Ugostiteljsko-trgovinsko-turističkoj školi stavljena su na listu deficitarnih.

Za učenike koji upisuju prvi razred srednjih škola, a odluče se za deficitarna zanimanja, obezbijeđena je mjesečna stipendija u iznosu od 100 maraka i imaju obezbijeđen prevoz.

Nastavite čitati

Trending