Iz kancelarije 14. Dalaj Lame (pravo ime Tenzin Gjaco), danas je objavljeno da prognani budistički duhovni vođa pomenut u Epstajnovim dosijeima „nikada nije sreo“ Džefrija Epstajna, nakon što su ga kineski mediji povezali sa američkim seksualnim prestupnikom. Pretraga miliona dokumenata iz Epštajnovih dosijea, koje je objavilo Ministarstvo pravde SAD, a pregledao AFP, otkrila je da se ime Dalaj Lame pojavljuje 154 puta u njima, ali nema pomena niti naznaka o sastanku između njega i Epstajna.

Prije tri dana, kineski državni medij Kineska globalna televizijska mreža (CGTN) objavio je da se ime Dalaj Lame pojavljuje najmanje 169 puta u Epštajnovim dosijeima. Prema CGTN, u imejlu anonimnog pošiljaoca iz 2012. godine, određenoj osobi je predloženo da dođe i prisustvuje događaju na ostrvu „koji će uključivati Dalaj Lamu“.

– Možemo nedvosmisleno potvrditi da Njegova Svetost nikada nije upoznao Džefrija Epstajna. – Neki nedavni medijski izvještaji i objave na društvenim mrežama u vezi sa Epstajnovim dosijeima pokušavaju da povežu Njegovu Svetost Dalaj Lamu sa Džefrijem Epstajnom – saopštila je kancelarija Dalaj Lame o Sjuu.

– Možemo nedvosmisleno potvrditi da Njegova Svetost nikada nije sastao Džefrija Epštajna i nikada nije ovlastio nikoga da se sastane ili komunicira sa njim u njegovo ime – nastavlja se u saopštenju.

Samo pominjanje imena određene osobe u Epstajnovim dosijeima ne mora nužno da implicira da je ta osoba počinila bilo kakvo nezakonito djelo. Podsjećanja radi, Džefri Epstajn je pronađen mrtav u zatvorskoj ćeliji 2019. godine, nakon što je optužen za trgovinu maloljetnicima koje je seksualno eksploatisao.

Danas živi u egzilu na sjeveru Indije

Kina, koja smatra Tibet sastavnim dijelom Kine, osuđuje budističkog vođu koji je posvetio svoj život kampanji za veću tibetansku autonomiju. Kineske vlasti ga nazivaju pobunjenikom i separatistom. Devedesetogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za mir, Dalaj Lama, imao je samo 23 godine kada je pobjegao iz tibetanske prestonice Lase.

Plašio se za svoj život nakon što su kineske trupe ugušile ustanak 1959. godine. Nikada se nije vratio tamo i sada živi u egzilu na sjeveru Indije. Ima milione pristalica širom svijeta, uključujući mnoge poznate ličnosti, prenosi Index.

Libija više nikad neće biti ista, uzvikivali su sljedbenici porodice Gadafi nedugo prije nego što je u Bani Validu sahranjen sin Moamerov – Mač islama Sejf el Islam.

Nesuđeni nasljednik Libije ubijen je u utorak pošto su u njegovu kuću upala četvorica naoružanih komandosa. Vlasti u Tripoliju, koje Libijci smatraju odgovornim za ovo ubistvo, pokrenule su istragu.

Gotovo istovremeno u Zintanu i Bani Validu, forenzički stručnjaci i hiljade pristalica porodice Gadafi, svako na svoj način tražili su odgovore na pitanje koje već danima potresa Libiju: ko je ubio Sejfa el Islama, sina i nesuđenog nasljednika jedinog stvarnog lidera ove države – Moamera Gadafija.

Sejf el Islam je sahranjen odmah pored brata Hamisa, koji je ubijen u vazdušnim udarima NATO-a 2011. godine dok je komandovao jednom od jedinica lojalnih njegovom ocu.

Dok su njegovo tijelo prekrivali zemljom, hiljade Libijaca uzvikivale su slogane iz vremena vladavine Moamera Gadafija, podizale fotografije ubijenog i mahale starim, zelenim zastavama ove države.

Bani Valid centar koji pripada plemenu Varfala – najbrojnijeg i vjerovatno najuticajnijeg u cijeloj Libiji, mjesto je gdje se održava veliki festival u čast dolaska na vlast Moamera Gadafija 1969. godine.

Prije nekoliko mjeseci, čelnici ovog plemena sklopili su savez sa samozvanim feldmaršalom Kalifom Haftarom, koji je za posljednjih nekoliko decenija prešao složen put od Gadafijevog čovjeka od povjerenja, pobunjenika i saradnika Centralne obavještajne agencije do najuticajnijeg lidera na istoku Libije.

“Krv mučenika nije uzalud prolivena”, vikale su pristalice Saifa el Islama dok su prolazile pored zelenom zastavom prekrivenog tijela čovjeka koji je posljednjih godina praktično bio duh skriven u planinama Džebel Nefusa, u čijem je podnožju i ubijen.

Kako je ubijen Sejf el Islam
Sejf el Islam ubijen je u utorak u kući u Zintanu, gdje se skrivao od čitavog niza potencijalnih neprijatelja – od zapadnih obavještajaca, libijskih plaćenika, neprijateljski raspoloženih plemena pa sve do vlade u Tripoliju, koja ga je smatrala mogućim ujediniteljem preostalih Gadafijevih pristalica.

Izrešetala su ga četvorica maskiranih napadača, koje lokalni zvaničnici povezuju sa 444. brigadom bliskom vlastima u Tripoliju. Ova jedinica odbacuje bilo kakvu vezu sa ubistvom.

“Borimo se za Libiju i u Libiji ćemo umrijeti”, riječi su Sejfa el Islama Gadafija s početka pobune 2011. godine, tokom koje su mu ubijeni otac i trojica braće: Sejf el Arab, Hamis i Mutasim.

Četvrt vijeka kasnije izrešetan je u kući u Zintanu, odakle je planirao veliki povratak na libijsku političku scenu i kandidaturu na predsjedničkim izborima koji se iz brojnih razloga odlažu već bezmalo pet godina.

Libijski mediji, u zavisnosti od političkih afiniteta, objavili su različite verzije kraja posljednjeg značajnog Gadafija, pa je jedan od vlastima u Tripoliju bliskih portala javio da je Seif el Islam umro od moždanog udara tokom pucnjave.

Njegove pristalice su za ubistvo optužile pripadnike 444. brigade, bliske Abdelhamidu Dbeibi, premijeru vlade čije se sjedište nalazi u Tripoliju.

Na čelu ove brigade koja kontroliše veliki dio Tripolija i dijelove Libije do 170 kilometara udaljenog Bani Valida već godinama je Mahmud Hamza.

Put Mača islama
Sejf el Islam je, poslije pada Gadafijevog režima, uspio da pobjegne u Mali, ali su ga u međuvremenu zarobili pobunjenici iz Zintana, koji su ga 2017. godine, poslije serije spekulacija da je ubijen, oslobodili.

Lokalni sud ga je 2014. godine osudio na smrt, obrazlažući presudu protivljenjem “Arapskom proljeću”, ali je ta presuda, zbog pritisaka iz inostranstva i opasnosti da bi takav potez mogao izazvati novi haos u Libiji, jednostavno zaboravljena. Rivalske vlasti na istoku Libije su smrtnu presudu Sejfu el Islamu ukinule.

Gadafijev sin je 2018. godine pozvao Rusiju da podrži plan za razrješenje libijskog pitanja, izvijestila je tada “El Arabija”, pozivajući se na navode izaslanika Sejfa el Islama, koji je tada posjetio Rusiju predvodeći delegaciju iz Libije.

Međunarodni krivični sud početkom 2021. godine potvrdio je optužnicu protiv Gadafijevog sina, koja ga tereti za zločine protiv čovječnosti. Potjernica za njim raspisana je još 2011. godine.

Iste godine kada je potvrđena optužnica, Sejf el Islam se iznenada pojavio u Libiji, najavljujući kandidaturu na nikad održanim predsjedničkim izborima.

Prilično oštro u više navrata je najavljivao i osvetu ubicama oca, što je dodatno mutilo ionako krhke odnose među rivalskim frakcijama u Libiji.

“Pobunjenici su zapalili vatru i sada će morati da osjete plamen. Prolili su krv koja će sada teći u potocima. Ja sam sin mog oca i brat Mutasimov. Ja sam sin Libije i progoniću ubice do samog kraja”, obećao je 2011. godine, piše Rade Maroević za RTS.

Tokom pobune ubijen mu je otac Moamer Gadafi, poslije čije smrti Libija nijedan trenutak nije postojala kao samostalna i ujedinjena država.

Te 2011. godine stradala su mu i tri brata: Seif el Arab, Motasim i Hamis.

Hanibal Gadafi je, bez valjanog razloga, bio zatočen punih deset godina u Libanu, ali su ga poslije silnih pritisaka prošle godine oslobodile vlasti u Tripoliju.

Najstariji od braće Gadafi Mohamad je odmah nakon početka pobune pobjegao u Alžir.

(RTS)

Šef kabineta britanskog premijera Morgan Meksvini podnio je ostavku zbog afere u vezi sa takozvanim Epstinovim dokumentima.
Meksvini je rekao da odlazi zbog štete koju su vladajući laburisti pretrpjeli zbog imenovanja Pitera Mendelsona za ambasadora u SAD prošle godine, prenio je BBC.

Mendelson je suočen sa potencijalnom policijskom istragom zbog veza sa osuđenim seksualnim prestupnikom Džefrijem Epstinom.

“Nakon pažljivog razmišljanja, odlučio sam da podnesem ostavku na mjesto u Vladi. Odluka o imenovanju Pitera Mendelsona bila je pogrešna. On je naštetio našoj stranci, našoj zemlji i povjerenju u samu politiku”, rekao je Meksvini.

Meksvini je bio “arhitekta” ubjedljive pobjede laburista na opštim izborima 2024. Godine, prenosi Srna.