Connect with us

Društvo

PLATA NEDOVOLJNA ZA ŽIVOT! Evo na šta najviše troše BiH građani

Hranim se dvaput dnevno, ne štedim kada je u pitanju ishrana i za ta dva obroka potrošim oko petnaestak maraka. Dakle, mjesečno između 450 i 500 KM, što je malo više od trećine moje plate, riječi su Nikole J., sa kojim smo komentarisali činjenicu da četvoročlana porodica u BiH pojede skoro cijelu prosječnu platu, koja se, zavisno od toga da li se radi o Republici Srpskoj ili Federaciji BiH, kreće između 1.300 i 1.400 KM.

Nikolina prednost u odnosu na prosječnu četvoročlanu porodicu u BiH jeste to što živi sam, pa su mu time troškovi prehrane manji. Međutim, udar na lična primanja mu stiže od plaćanja stambenih dažbina i drugih troškova.

– Za stanarinu i ličnu higijenu potrošim gotovo identičan iznos koji dajem za hranu, pa mi od plate ostane trećina novca. Imam prijatelje koji žive u Austriji i znam da su njima troškovi stanovanja veći nego ovdje, ali znam da oni manje novca daju za hranu. Naravno, imaju veće plate nego mi, jer je standard bolji, ali kada sve saberem, ni njima nije lako, jer nema izlazaka, sve se vrti oko djece ili posla – kaže Nikola.

U sličnoj situaciji je i Aleksandra D. koja živi u Banjaluci.

– S obzirom na to da živim sama i ne izdržavam ostale članove porodice, nisam računala koji postotak plate odvojim za hranu, no kada pogledamo koliko koštaju namirnice, vjerujem da okvirno trošim približno oko 450 maraka, što je 50 odsto najniže plate u Republici Srpskoj – navodi Aleksandra.

Ono što primjećuju građani i čemu svjedoče za “Nezavisne novine” jeste da se cijene hrane na rafovima svakodnevno mijenjaju.

– Veliki dio svoje plate izdvajam na hranu, čak više i od ovog broja koji je naveden prema istraživanju. Imam utisak da je hrana svaki dan sve skuplja, odnosno da je svaka velika nabavka u koju odem bar malo skuplja od prethodne, a skoro pa uvijek kupujem iste namirnice koje su mi potrebne – poručuje Ivana J.

Činjenica je da lična primanja u BiH rastu iz mjeseca u mjesec, ali isto tako su u porastu i cijene hrane, što građane postavlja u izuzetno nezavidnu situaciju i borbu kako da pregrme od prvog do prvog.

– Dakle, kada u jednoj prosječnoj četvoročlanoj porodici dvoje radi, kada imaju prosječna primanja, oni ne mogu da iznesu minimalnu potrošačku košaru. Nemoguće je bez kredita, a najčešće se odriču nečega – poručuje Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara.

Koliko je u vezi s ovim pitanjem BiH daleko od evropskog prosjeka, ali i standarda u potrošnji, najbolje svjedoči podatak da građani Evropske unije (EU) mjesečno na prehranu troše manje od 15 odsto svoje plate. Ali, treba napomenuti da je dobar dio njih smanjio kupovinu hrane i pića usljed velike inflacije u prethodne tri godine.

Međutim, analitičari kažu da, što je neka država privredno razvijenija i gdje su lična primanja veća, onda je iznos koji se izdvaja za hranu manji.

– Da bi čovjek prehranio obitelj, dakle, ako bukvalno pričamo samo o hrani, nije dovoljna prosječna plaća u BiH. Sa druge strane, u Njemačkoj se porodica može prehraniti sa 30 odsto od jedne prosječne plaće – pojašnjava Bago.

Dalje navodi da BiH prijeti još veći problem, a to je da cijene hrane polako dostižu cijene koje su aktuelne na Zapadu, a da postoje primjeri gdje su čak i više.

– Za razliku u standardu plaća, za nas su cijene hrane ogromne – ističe Bago.

Rješenje za BiH i njene građane je, kako navodi, jačanje i veće investiranje u domaću proizvodnju, prije svega poljoprivredu, kako ona ne bi i dalje bila zavisna od uvoza.

– Mi otprilike konzumiramo oko 80 odsto hrane koju uvozimo, vrlo malo imamo svoju proizvodnju, nismo održivi niti smo uređeni. Da se više ulaže u domaću proizvodnju, garantujem da bi cijene hrane bile niže. Samo ću kao primjer uzeti subvencije na proizvodnju pšenice, ako se država sa svima dogovori i garantira im otkupnu cijenu, onda samim tim možemo pričati o finalnoj cijeni za domaće tržište, bez obzira na to koje su promjene na berzi. Nas to nije briga, jer u slučaju bilo kakvih potresa mi imamo pšenicu u kojoj smo sami učestvovali – pojašnjava Bago.

– Hrana je pitanje samoodrživosti jedne zemlje. Ako ne kontroliramo hranu, o čemu mi pričamo? Svaka država koja drži do sebe mora sebe nahraniti, educirati svoju djecu i liječiti svoje ljude. A mi imamo problem sa svim ovim – zaključuje Bago.

Ono što moramo napomenuti jeste i da dio građana BiH nema uslove ni da pokrije mjesečne troškove prehrane.

Prema procjeni sindikata u BiH, koji jedini računaju potrošačke korpe, na mjesečnom nivou četvoročlana porodica na prehranu u prosjeku troši oko 1.200 KM, što je oko 40 odsto od ukupne potrošačke korpe.

Nezavisne

Related Topics:

Društvo

VAŽNA PROMJENA ZA SVE KOJI IMAJU NOVAC NA BANCI: Evo koliko će sada biti zaštićeni depoziti

Osigurani depozit u bankama u BiH od danas iznosi do 100.000 KM po deponentu, objavila je Agencija za osiguranje depozita u BiH.

Upravni odbor Agencije prije sedam dana usvojio je odluku kojom se iznos osiguranog depozita u bankama u zemlji povećava sa dosadašnjih 70.000 KM na 100.000 KM.

– Donošenjem ove odluke Agencija pruža viši nivo zaštite deponentima, aktivno doprinosi jačanju povjerenja u bankarski sektor, kao i cjelokupnoj finansijskoj stabilnosti u zemlji – naveli su iz Agencije.

Ističu da povećanje osiguranog iznosa depozita predstavlja značajan korak u daljem usaglašavanju BiH sa standardima i direktivama EU u oblasti zaštite depozita.

Upravni odbor je na sjednici odlučio i da stopa premije za narednu godinu za banke ostane nepromijenjena u odnosu na 2026, odnosno da se zadrži na 0,26 odsto na godišnjem nivou, prenosi Bl portal.

Nastavi čitati

Društvo

MINIĆ GRAĐANIMA: Više štedite, pa će struja manje poskupiti!

“Zbog aktuelne situacije u našem elektroenergetskom sektoru, apelujem na sve građane da više štede struju, pa će struja manje poskupiti.

‘Elektroprivreda Republike Srpske’ tražila je da struja poskupi za 50 odsto, ali to poskupljenje može biti manje, u zavisnosti od toga koliko građani budu savjesno trošili struju: da li će biti 10, 20, 30 ili 40 odsto, najviše zavisi od vas, dragi građani!“, izjavio je premijer Srpske i budući predsjednik Republike Savo Minić za Javni TV servis.

“Mi smo učinili sve što je do nas da struja ne poskupi mnogo, evo ponovo smo pokrenuli RiTE Ugljevik, što nikako nismo mogli dok nismo otjerali onog Rašida Serdarova koji je htio da pravi novu termoelektranu i hidrocentralu, da bi onda digao cijenu struje u nebesa.

Zato smo mu i dali 300 miliona maraka i rekli: ‘ajd’ sad bježi i ne vraćaj se više! To nas je jeftinije izašlo nego da smo dozvolili da nas nasamari: za koju godinu struja bi bila nekoliko puta skuplja, dok bi on skidao kajmak!“, objasnio je Minić.

“Mi imamo toliko jeftinu struju spram našeg životnog standarda, da su mene mnogi naši ljudi tokom protekle izborne kampanje bukvalno molili: Savo, na ovu skupoću struja je skoro džaba koliko je gorivo, daj nam subvencije da kupujemo električne automobile da se vozimo na struju!

To meni govori da će struja, i kad poskupi, opet biti jeftina spram goriva, a mi ćemo vidjeti u narednom periodu koliko možemo iz budžeta izdvajati za subvencije za električna vozila: em ćemo uštediti na gorivu i biti svoji na svome, em ćemo postati ekološka država.

Znači, čist profit iz čiste energije sunca, vetra i vode koju ćemo pretvoriti u struju i Bog da nas vidi! Zato sad treba da pustimo naše biznismene dobročinitelje da na miru grade solarne elektrane, vjetroparkove i male hidrocentrale, a pravićemo i velike: imaćemo toliko struje da poslije opet može pojeftiniti!

Pa, mi smo u proteklih 20 godina naše vlasti toliko podigli tu proizvodnju da ćemo u narednih 20 godina postati takoreći strujna velesila i moći da se jeftino i grijemo i vozimo na struju, ali do tada moramo da se malo strpimo i više štedimo!“, istakao je Minić.

„Do tada struja mora malo da poskupi, meni je žao što to neki ljudi ne razumiju i što se, recimo, ne zapitaju: šta bi da smo negdje u Africi gdje ljudi nemaju dovoljno vode, a struje nikako, pod svijećama žive? Pa, oni da dođu ovdje i vide sve ovo što smo mi stvorili našem narodu, mislili bi da su bogovi sišli na zemlju i donijeli ovu bladodat!

, naša proizvodnja struje je čudesna, samo zbog toga mi bi’ trebalo da dobijemo Nobelovu nagradu za ekonomiju, što reče nedavno predsjednik Dodik. I da znate, dogodine ću nas prijaviti za tu nagradu, pa ćemo vidjeti da li imaju obraza da nas pogledaju u oči ako nam ne daju Nobela i kako će pokušati da sakriju tu svoju sramotu?!“, poručio je Minić.

Tekst je satiričnog karaktera

Nastavi čitati

Društvo

SEZONA GLJIVA: Stručnjaci upozoravaju da jestive gljive imaju opasne dvojnice

Sezona je gljiva, a prvo pravilo prilikom njihovog branja je naučiti razlikovati jestive od nejestivih.

Ići sa iskusnim gljivarom
Zato početnici u branju gljiva treba da idu sa iskusnim gljivarom, napominju stručnjaci.

Svjetlana Lolić, profesorka na Katedri za mikrobiologiju i biologiju ćelije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, za “Nezavisne novine” pojašnjava da ne postoji posebna karakteristika koju jestiva vrsta ima, a da otrovna nema i obrnuto.

“Bukvalno, mora da se poznaje svaka vrsta. Prvo i osnovno pravilo je ići s nekim ko zna, sa iskusnim gljivarom, a zatim i naučiti koje su otrovne vrste, tj. bitno je da se uvijek prvo upoznate sa otrovnim vrstama koje liče na jestive. Kod nas ljudi obično poznaju pet, šest, pa do desetak vrsta koje su najčešće, najpopularnije i najukusnije”, pojašnjava Lolićeva.

Jestive i otrovne gljive mogu izgledati veoma slično
Iako se, navodi ona, u narodu kaže da svaka jestiva vrsta ima otrovnu dvojnicu, to i nije baš istina, jer ima mnogo njih koje liče jedna na drugu.

“Ako se odlučite da berete, na primjer, blagve, koje su kod nas veoma popularne, morate znati s kojom vrstom je možete pomiješati, ili recimo lisičarke, te naučiti karakteristike te zavodnice, odnosno da znate da se one razlikuju po staništu, jer su veoma slične”, priča ona.

Dodaje da jedne rastu isključivo na panjevima, druge na zemljištu, a razlikuju se i po boji, te po rebrima.

“Lako ih je razlikovati kad imate obje, ali kad naiđete samo na jednu, onaj ko nije iskusan, lako ih može zamijeniti”, kaže Lolićeva.

Otrovni vrganji i opasne zablude berača
Kako kaže, takođe i vrganja ima mnogo vrsta, i jestivih i nejestivih.

“Postoje i otrovni vrganji, a kod nas je najotrovnija takozvana ludara, kako je zovu u narodu. Generalno, ja nikad neću reći da uzmete knjigu ili slike s interneta i da krenete u šumu brati vrganje. Sreća u nesreći sa vrganjima je to što ih nema smrtonosno otrovnih. U najgorom slučaju, to su neki stomačni problemi, dijareja, povraćanja i sl.”, objašnjava ona.

Prema njenim riječima, otrovni vrganj je lako prepoznati po tome što ima crvenu dršku, šešir boje kafe te veoma crvenu donju stranu.

“On se veoma lako razlikuje od ovog klasičnog vrganja, jesenjeg. U narodu se govori: ‘Ako zeleni u presjeku onda nije jestiv’, no, to uopšte nije tačno. Ima i vrganja koji su zeleni i na presjeku, a jestivi su”, navodi.

Koje su kod nas gljive najčešće zastupljene
Lolićeva napominje da su u posljednje dvije godine bile velike suše, što je uticalo i na brojnost gljiva.

“Nikad ranije se nije dešavalo da uđemo u šumu i ne nađemo baš ništa. Evo, sad je palo nešto kiše, pa su se počele pojavljivati. Veliki broj gljiva raste počevši od kraja avgusta, te u septembru i oktobru, a u ovom periodu se javljaju muhare, koje se često zamijene sa blagvom, koja je jedna od najcjenjenijih gljiva na našim prostorima. Bilo je nekoliko slučajeva trovanja ranijih godina, kada su, npr. u Doboju, ljudi brali blagvu, a ubrali su oboljelu puharu”, pojasnila je.

No, napominje da iskusan berač lako može da ih razlikuje, jer jedna ima bijelu dršku i bijele listiće, dok druga ima žutu dršku i žute listiće.

Nastavi čitati

Aktuelno