Proteklih dana budila su nas prohladna jutra, dok smo sporadično poslijepodne imali značajno toplije vrijeme.

Prohladno vrijeme nastaviće se i tokom vikenda. Smjenjivaće će se sunčani i oblačni intervali. Maksimalna temperatura iznosiće 20 stepeni, dok će se minimalna kretati od 5 do 7.

Nažalost, prizemni mraz očekuje se ponegdje i u nedjelju, ali i u ponedjeljak ujutro. Već od ponedjeljka kreću ljetni dani. Maksimalna temperatura iznosiće 26 stepeni, a na nekim mjestima i 28!

Bitno je i što će minimalna nakon ponedjeljka dobiti dvocifren broj. Dnevna temperatura će se kretati do 24 stepena, dok će minimalna iznositi 12.

Iako su najavljene moguće padavine tokom naredne sedmice, očekuje se da ne dolazi do značajnijeg pada temperature. On će sve sve vrijeme zadržavati iznad 20 stepeni, dok bi naredna subota mogla da donese i visokih 30 stepeni, piše ATV.

Prema trenutnim projekcijama mogu se očekivati i padavine tog dana.

Neformalna grupa aktivistkinja i novinarki iz Bosne i Hercegovine oglasila se povodom najnovijeg slučaja femicida od 1. maja gdje je Tarik Prusac vatrenim oružjem usmrtio svoju suprugu, novinarku Elmu Godinjak.

Kako su navele u svom saopštenju, najoštrije osuđuju femicid – posljednji i najbrutalniji vid nasilja prema ženama, i neodgovorne reakcije medija i javnosti.

“Ovo nije još jedna ‘porodična tragedija’. Nije zločin iz ‘strasti’. Femicid je obrazac – posljedica sistema koji ne štiti žene. Ubistvo tokom brakorazvodne parnice nije izolovan slučaj. To je situacija visokog rizika od ponavljanja prijetnji, odmazde i eskalacije nasilja. U takvim slučajevima najdjelotvornija mjera zaštite je pritvor. Mjera koja se, nažalost, u slučajevima nasilja u porodici najrjeđe traži i izriče”, naglasile su.

Kako dalje navode, svaka ubijena žena je dokaz da institucije nisu ozbiljno procijenile rizik.

“Zahtijevamo da policija, tužilaštva, sudovi i centri za socijalni rad postupaju hitno, u skladu s rizikom po život žena. Svaka neprocijenjena prijetnja, svaka olako shvaćena prijava i svako odlaganje postupanja mogu imati nepopravljive posljedice. Posebno upozoravamo na neodgovorno medijsko izvještavanje tokom potrage za naoružanim počiniocem koji je bio u bijegu s djetetom. Javnost ima pravo biti obaviještena o opasnosti, ali policijske službe moraju jasno postaviti granice kriznog komuniciranja u posebno osjetljivim slučajevima sa djecom. Objavljivanje lokacija i operativnih informacija u realnom vremenu može dovesti do promjene ponašanja počinioca, ubrzati bijeg i direktno ugroziti djecu. Svaka greška u izvještavanju može imati previsoku cijenu po život djeteta”, naglašavaju.

Dalje podsjećaju i da informisanje javnosti treba biti zasnovano na sigurnosti, a ne senzacionalizmu, brzini i klikovima.

“Jednako opasan je i javni govor koji prati vijesti o femicidu. Apelujemo na sve koji se ovim povodom oglašavaju — u medijima, javnim istupima, komentarima na društvenim mrežama ili kroz pravno zastupanje — da se suzdrže od romantiziranja nasilnika i njihovih motiva. Izjave poput ‘on ju je volio’, ‘nije bio nasilan u braku’, ‘bio je dobar čovjek’ ili ‘puklo mu je’ nisu bezazlene. To nije mišljenje bez posljedica. Takvi narativi potiču empatiju za nasilnika i stvaraju društve u klimu u kojoj se odmazda normalizira, a žene dodatno obeshrabruju da prijave nasilje. Osobe koje komentarima na društvenim mrežama kontinuirano podstiču razumijevanje za čin ubistva i opravdavaju nasilnika, mogu se smatrati riziko-osobama”, poručuju.

“Nijedna okolnost ne opravdava femicid. Nijedna emocija ne opravdava ubistvo. Nijedna javna riječ ne smije služiti za relativizaciju nasilja prema ženama. Žene koje trpe bilo kakvo nasilje podsjećamo na brojeve SOS telefona: 1265 u Federaciji BiH i 1264 u RS”, zaključuju u saopštenju.

*** Neformalnu grupu aktivistkinja i novinarki iz BiH čini viš od trideset osoba koje djeluju kroz medije i ženske nevladine organizacije oko zajedničke misije prevencije nasilja nad ženama, jačanje institucionalnog odgovora, boljeg medijskog izvještavanje i jačanja saradnje među saveznicama- novinarki i aktvistkinja.

Ne bježe samo zbog malih plata, već zbog sistema u kojem uspjeh zavisi od političke lojalnosti, a ne rada, ističe Čeko.

Radnik je sveden na biološki minimum, čime je ugroženo njegovo ljudsko dostojanstvo. Odlazak je, u takvim uslovima, jedini preostali čin autonomije pojedinca nad sistemom koji ga tretira kao potrošnu robu.

Ovim je riječima sociologinja Mirjana Čeko odgovorila na pitanje Srpskainfo: zašto radnici masovno bježe iz Republike Srpske i BiH.

Podsjećamo, juče su, povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, političari na vlasti, od premijera Srpske Save Minića, do ministra rada Radana Ostojića, horski poručivali: Neophodno je unaprijediti prava radnika kako bi oni ostali u Srpskoj, jer bez radnika nema ni uspješne privrede, ni uspješne Srpske.

Ali, iza ovih prigodničarskih riječi se krije dugogodišnja pogubna praksa. I nije u pitanju samo materijalno siromaštvo, nego i nesigurnost, nepravda, odsustvo bilo kakve vizije budućnosti.

Radnici ginu na poslu, radeći za minimalac od 500 evra, dok su, ti isti, osiromašeni radnici, poslodavcima, samo u prošloj godini, zaradili dobit od 4,3 milijarde KM.

Odlazak je, kako smatra Mirjana Čeko, jedini smislen izlaz.

– Kada govorimo o masovnom odlasku radno sposobnog stanovništva iz naše zemlje, moramo izaći iz okvira dnevne politike i stvar posmatrati kroz prizmu sistemske disfunkcionalnosti. Naime, siromaštvo ovdje nije samo nedostatak materijalnih sredstava, već sistemska degradacija rada. Mi smo stvorili ambijent u kojem rad više ne garantuje socijalnu sigurnost niti omogućava planiranje budućnosti – kaže Mirjana Čeko.

Dodaje da živimo u poretku, koji favorizuje partikularne interese i klijentelističke mreže, koji dominiraju nad stručnošću i radnim etosom.

– Kada institucije postanu instrumenti moći u rukama uskih interesnih grupa, građanin gubi osjećaj pripadnosti zajednici. Ljudi ne bježe samo od malih plata, već od društvenog poretka u kojem je predvidivost uspjeha vezana isključivo za političku lojalnost, a ne za radni doprinos – ističe Čeko.

Mi smo, dodaje ova sociologinja, društvo koje je izgubilo sposobnost da generiše viziju budućnosti.

– Kada se obrazovni, zdravstveni i pravni sistemi uruše do te mjere da više ne pružaju bazičnu stabilnost, emigracija postaje kolektivni odgovor. To je tihi, ali najmasovniji protest protiv decenijskog odbijanja političkih elita da sprovedu suštinsku transformaciju društva. Ako država nastavi da funkcioniše kao servis za očuvanje statusa privilegovanih slojeva, ona će neminovno ostati bez onoga što je čini živim organizmom, ostaće bez naroda – kaže Mirjana Čeko.

Odlazak radnika je, ističe ona, najjasnija dijagnoza poraza politike koja resurse troši na održavanje moći, dok zanemaruje čovjeka kao osnovnu ćeliju društva.

Srpskainfo