Connect with us

Društvo

BRUKA DRŽAVE! Ni 30 godina im nije dovoljno da isele kolektivne centre

Ni 29 godina nakon završetka rata, svi kolektivni centri u BiH još nisu zatvoreni, a to se neće dogoditi ni dogodine, kada će se navršiti pune tri decenije od ratnih zbivanja.

U Nacrtu srednjoročnog plana rada Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH 2025-2027. navedeno je da to ministarstvo koordiniše projekat “Zatvaranje kolektivnih centara putem osiguranja javnih stambenih rješenja” (CEB II), a za implementaciju su zadužena resorna entitetska ministarstva i odjeljenje Brčko distrikta.

“Kroz projekat CEB II osigurana su kreditna sredstva Razvojne banke Savjeta Evrope u iznosu od 60 miliona evra, za zatvaranje 104 identifikovane lokacije kolektivnih/alternativnih smještaja”, navedeno je u ovom dokumentu.

Kako uvjeravaju iz resornog ministarstva, za tu namjenu, do kraja 2026. godine, biće osigurano 2.045 stambenih jedinica u okviru 68 potprojekata u 46 opština i gradova u BiH.

“Izgrađene/rekonstruisane stambene jedinice koriste se po modelu socijalnog neprofitnog stanovanja te se dodjeljuju korisničkim porodicama koje su do sada boravile u kolektivnim centrima i raznim vidovima alternativnog smještaja”, istaknuto je u nacrtu.

Međutim, i kada se ovaj projekat završi, to ne znači da je okončan kompletan posao na zbrinjavanju svih porodica. Njime, naime, nije obuhvaćeno 24 odsto kolektivnih centara u Federaciji BiH.

“Na taj način će biti zatvoreni svi kolektivni centri u RS i više od 76 odsto na području Federacije Bosne i Hercegovine”, istaknuto je u Nacrtu Srednjoročnog plana rada Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH 2025 – 2027.

Kroz projekat CEB II, do kraja 2024. godine predviđeno je da bude završena realizacija 56 potprojekata sa ukupno izgrađenih 1.688 stambenih jedinica i useljen isti broj korisničkih porodica.

Projekat “Zatvaranje kolektivnih centara i alternativnog smještaja putem osiguranja javnih stambenih rješenja” trebalo bi da bude okončan tek 2026. godine, do kada je planiran završetak preostalih 12 potprojekata (zgrada sa 357 stambenih jedinica).

Tokom 2025. godine, naime, planiran je završetak izgradnje 268 stambenih jedinica, kao i useljenje istog broja korisničkih porodica.

“Planirano je da se tokom 2026. godine završi realizacija preostala dva potprojekta – izgradnja zgrada, ukupno 89 stambenih jedinica, kao i useljenje istog broja korisničkih porodica”, napominje resorno ministarstvo.

To ministarstvo prikuplja i ažurira podatke o preostalim potrebama stambenog zbrinjavanja korisnika preostalih kolektivnih centara i alternativnih smještaja širom BiH. Koliko porodica i osoba će još trebati adekvatno zbrinjavanje, tek će naknadno biti utvrđeno.

“Ukupan broj porodica i osoba, koje su i nakon završetka projekta CEB II u potrebi za stambenim zbrinjavanjem, a koji obuhvata porodice u kolektivnim centrima i alternativnim smještajima u BiH, možemo precizirati nakon obrade svih podataka koji se dostave u Ministarstvo”, naveli su iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, kaže da je bruka države to što ovaj problem još nije riješen.

“Ne može niko dati objašnjenje zašto to pitanje nije završeno”, poručuje Zukićeva.

Žao joj je, dodaje, što su mnogi ljudi kao djeca došli u kolektivni centar, a sada tu žive sa svojom djecom.

“Dakle, osuđeni su jednostavno na to da nemaju svoj krov nad glavom, nego su tu zajedničke prostorije, po jedna soba, vrlo su loši uslovi. Mi mnoge ne zatičemo žive, umrli su. Mnogi su i otišli, mladi ljudi, čekajući da im se završi rješenje. Imamo primjer da su otišli u Francusku. Ostali su stari, u vrlo lošem stanju. Imali smo prije nekoliko dana jedan obilazak. Loše su poruke sa terena. Oni su prostorno skučeni, imamo u jednoj sobi svekrvu sa sinom, snahom i djecom”, ističe Zukićeva u izjavi za “Nezavisne novine”.

Društvo

NESTABILNO VRIJEME U REPUBLICI SRPSKOJ: Smjena sunca, oblaka i lokalnih pljuskova

U Republici Srpskoj i BiH danas će preovladavati promjenljivo oblačno vrijeme uz sunčane intervale, ali i mogućnost lokalnih pljuskova praćenih grmljavinom, posebno u poslijepodnevnim časovima. Temperature će biti prijatne za ovo doba godine i kretaće se uglavnom između 24 i 29 stepeni Celzijusa.

Jutro će biti svježije, uz temperature od 12 do 16 stepeni, dok će tokom dana biti toplo i sparno. U većem dijelu zemlje očekuje se umjeren vjetar južnih i jugoistočnih smjerova. Meteorolozi najavljuju da će se nestabilno vrijeme zadržati i narednih dana, uz svakodnevnu mogućnost lokalnih padavina.

Građanima se savjetuje oprez prilikom planiranja aktivnosti na otvorenom, jer se pljuskovi mogu razviti veoma brzo, naročito u brdsko-planinskim predjelima. Uprkos povremenim padavinama, zadržaće se ugodno toplo vrijeme karakteristično za početak juna.

Nastavi čitati

Društvo

MASOVNA PRODAJA DRŽAVNIH OBVEZNICA: Šta sprema IRB Republike Srpske?

Investiciono – razvojna banka (IRB) Republike Srpske pokrenula je intenzivan ciklus prodaje državnih obveznica vrijednih gotovo 30 miliona marka.

IRB od aprila 2023. nije prodavao obveznice koje je emitovala Republika Srpska, da bi sada, za nešto više od mjesec dana objavio četiri oglasa u kojem nudi 29.290 ovih dužničkih hartija od vrijednosti.

Tako je 30. aprila oglasio prodaju 15.000 obveznica iz 52. emisije na koje je kamata bila šest odsto, a koje na naplatu dospijevaju u oktobru 2029. godine.

Ubrzo zatim, 5. maja na prodaju su ponuđene obveznice iz 30 emisije, njih 3.790.

Kamata na ove obveznice je četiri odsto a rok dospijeća im je jul naredne godine.

Krajem maja uprava banke oglašava prodaju 2.470 obveznica, vrijednih 2,47 miliona KM iz 47. emisije.

Tom emisijom se Vlada Republike Srpske zadužila za nepunih 40 miliona maraka i kamatu od šest odsto.

Posljednju ponudu IRB je objavio jutros.

Riječ je o paketu obveznica iz 47, 52. i 53. emisije koje dospijevaju 2029. godine sa kamatom od takođe šest odsto.

Podsjećamo, IRB je nedavno najavio da od 1. juna kreće sa direktnim plasmanima kredita, a proširena je kategorija korisnika kao i maksimalni iznosi za kupovinu prve stambene jedinice.

capital.ba

Nastavi čitati

Društvo

CIJENE DIVLJAJU, VLAST ĆUTI: Koliko košta život u Republici Srpskoj?

Započnimo dan jednim prosječnim, radničkim doručkom. Burek i jogurt danas koštaju 5,30 KM. Ako bi čovjek svaki dan jeo samo taj jedan jedini obrok, mjesečno bi mu trebalo čak 164 KM i to isključivo za doručak. Kada to pomnožimo sa četiri člana porodice, dolazimo do cifre od preko 650 KM mjesečno – samo za jedan jutarnji obrok u pekari.

A šta je sa svim ostalim obrocima i osnovnim životnim namirnicama bez kojih se ne može?

Ovo je realnost sa kojom se svakodnevno suočavaju građani Republike Srpske, dok prebiraju po novčanicima pokušavajući da prežive od prvog do prvog u mjesecu.

Svaki odlazak u market je novi šok

Dovoljno je da prošetate između rafova u bilo kojoj prodavnici da biste shvatili koliko je novca potrebno za najosnovnije potrebe. Prema trenutnom stanju, cijene izgledaju ovako:

Mlijeko (1 litar): 2,60 KM

Pavlaka (300 grama): 2,80 KM

Krem sir (200 grama): 4,00 KM

Pileća salama: 4,30 KM

Kilogram pilećeg filea: 13,00 KM

Banane (1 kilogram): 3,00 KM

Slana kašica za bebu: 3,40 KM

Slatka (voćna) kašica za bebu: oko 2,40 KM

Sir (300 grama): 5,80 KM

Kafa (200 grama): 7,20 KM

Ulje (1 litar): 3,54 KM

Brašno (10 kilograma): 12,00 KM

Kada se ovaj spisak stavi na papir, jasno je da za jednu sasvim običnu nabavku, koja uključuje tek osnovno meso poput piletine čija je cijena dostigla 13 – 15 KM po kilogramu, građani moraju izdvojiti pozamašnu svotu novca.

Borba za goli opstanak

Uzmimo u obzir prosječnu četveročlanu porodicu. Djeci su svakodnevno potrebni mlijeko, voće, užine za školu (ili hrana za bebe), dok su brašno, ulje, kafa, sir i meso redovni artikli u svakom domaćinstvu.

Ako porodica za skroman doručak i večeru (mlijeko, salama, sir, pavlaka, hljeb) potroši samo 15 KM dnevno, to je 450 KM mjesečno.

Ako za ručak (uz piletinu od 13 KM po kilogramu, plus povrće i ulje) izdvoje u prosjeku 25 do 30 KM dnevno, to je dodatnih 750 do 900 KM mjesečno.

Dodajte na to kafu, voće, sredstva za higijenu i svakodnevne potrebe za najmlađe (gdje samo jedna slana kašica košta 3,40 KM, a slatka oko 2,40 KM).

Brzom računicom dolazimo do zaključka da je jednoj prosječnoj četveročlanoj porodici potrebno između 1.300 i 1.600 KM mjesečno isključivo za hranu i osnovne namirnice.

Kada se u obzir uzme porodica u kojoj, na primjer, jedan roditelj radi sa srednjom spremom za minimalac, a drugi je nezaposlen ili takođe na minimalcu, oni su u konstantnom i dubokom minusu.

Čak i sa dvije minimalne plate sa srednjom spremom, što ukupno iznosi 2.200 KM, porodici nakon kupovine hrane ostane svega nekoliko stotina maraka. A gdje su troškovi stanovanja, struja, voda, grijanje, odjeća, obuća, lijekovi, oprema za školu ili prevoz?

Vlast zamajava narod

I dok se javni prostor svakodnevno zatrpava “visokom politikom”, nacionalnim temama, prepucavanjima i raspravama koje nemaju apsolutno nikakve veze sa stvarnim životom običnog čovjeka, građani se tiho guše pod teretom poskupljenja.

Narod se svjesno zamajava apstraktnim političkim krizama kako se ne bi vidjelo sa čim se zapravo suočava svaki građanin u Republici Srpskoj čim kroči u prodavnicu.

Ovo su životna pitanja o kojima bi trebalo da se priča svakoga dana. I ne samo da se priča, već da se hitno i ozbiljno pristupi rješavanju problema, ublažavanju ove ekonomske krize i konkretnoj zaštiti stanovništva – jer to je upravo ono za šta je narod ove političare i birao.

Vlast ćuti dok cijene divljaju. Umjesto sistemskih rješenja, ograničavanja marži na osnovne životne namirnice i adekvatnih subvencija koje bi zaštitile standard građana, prepušteni smo sami sebi i slobodnom tržištu koje odavno ne poznaje milost.

Kada je dosta?

Pitanje koje se sada glasno postavlja jeste – kada je dosta? Ima li kraja ovim svakodnevnim poskupljenjima i, još važnije, ima li kraja strpljenju građana?

Hoće li narod i dalje ćutke stezati kaiš, ili će konačno preuzeti rješavanje ovih egzistencijalnih problema u svoje ruke? Građani imaju izbor.

Mogu na više načina, kroz javni pritisak i građanski aktivizam, već danas zatražiti jasnu odgovornost onih koje su izabrali.

Ili će, s druge strane, i dalje čekati izbore, pa taj ključni potez za promjene povući sami, tamo gdje političare jedino i boli – olovkom na glasačkom listiću.

Vrijeme je za buđenje, jer puko preživljavanje više ne može i ne smije biti jedini cilj.

Nastavi čitati

Aktuelno