Pukom srećom sedmomjesečni dječak Irhad nije povrijeđen kada je grom udario u prozor pod kojim je u krevetiću spavao u selu Višnjevo, nadomak Travnika.

Naime, snažno olujno nevrijeme praćeno udarima groma pogodilo je ovo područje.

Oštećeno je deset kuća, a jedna od najugroženijih bila je kuća Vahida Memića, u kojoj je mali Irhad spavao u krevetiću pored prozora koji je direktno pogodio grom. Grom je udario u prozor i razvalio ga, a krhotine su pale na bebu, pišu mediji.

-U Biljanskoj dolini, selu Viṣ̌njevo, zaseoku Potok, tačnije u Memića mahali izbjegnuta je tragedija. Kuću Memić Vahida u kojoj je u krevetiću pored prozora spavao mali Irhad (sedam mjeseci starosti) udario je grom, tačno u prozor. Mali Irhan na svu sreću nije povrijeđen iako je doslovno zasut staklom, iverjem i malterom – navedeno je udruženja Bijeljinske doline.

U Jadranu je sve više je invazivnih vrsta koje štete ekosistemu, ali su i opasnost za ljude, ribare ili kupače.

Iz Instituta za biologiju mora iz Kotora ističu da je u posljednjih nekoliko godina primijećen veliki broj invazivnih vrsta riba i rakova, koji mijenjaju sliku podvodnog svijeta.

Nijedna ne napada čovjeka, međutim neke imaju u svojim bodljama toksine i u susretu sa njima treba biti oprezan.
Ilija Ćetković, saradnik u istraživanju u Laboratoriji za ihtiologiju i morsko ribarstvo kotorskog Instituta, objašnjava da u njihovom dijelu Jadrana je primijećen veći broj invazivnih vrsta riba, rakova, algi i drugih organizama. Sve te vrste zabilježene su i u vodama drugih jadranskih zemalja.

On ističe da najveći broj invazivnih vrsta ulazi u Mediteran, pa zatim i u Jadransko more, kroz Suecki kanal.

“Ove vrste vode porijeklo iz Indijskog okeana i Crvenog mora, a ovaj fenomen se naziva Lesepsijska migracija i dobio je ime po francuskom diplomati koji je učestvovao u izgradnji ovog kanala. Neke vrste dospiju u Jadran i putem drugih izvora, kakve su recimo balastne vode brodova, koje bivaju prosute u Jadran, a potiču iz nekog drugog regiona svijeta”, objašnjava Ćetković.
Ćetković navodi da je od relativno skoro primijećena riba lav, koja ima otrovne bodlje kojima se brani od predatora.

“I sama je predatorska vrsta i predstavlja opasnost za veliki broj prirodnih stanovnika Jadrana. U slučaju ulova, prilikom rukovanja ovom vrstom, treba preduzeti mjere kako ne bi došlo do uboda. Takođe, tu su i vrste iz porodice napuhača čiji organi posjeduju otrov tetrodotoksin, neurotoksin opasan po čovjeka. Ove ribe se ne smiju koristiti u ishrani ljudi, a treba izbjeći i bilo kakav dodir ili obradu ribe, jer se tako može potencijalno doći u kontakt sa otrovom”, upozorava Ćetković.

Ako se dođe u kontakt sa ribom lav, onda mjesto uboda treba brzo istisnuti koliko se može i nikako ne stavljati led, nego nešto vrelo, uroniti mjesto uboda u vrelu vodu, jer je njen otrov termolabilan, što znači da se na oko 70 stepeni degradira i tako se smanjuje njegovo dejstvo, ističu stručnjaci.

Riba lav razmnožava se tokom cijele godine, a nema prirodnih neprijatelja, zbog čega se brzo i uspješno širi. Od februara 2023. godine do danas zabilježeno je šest nalaza ove vrste u crnogorskim vodama, a očekuje se da će se broj viđenja i ulova povećavati.

Uglavnom se zadržava na stjenovitom dnu, a njen ubod može uzrokovati višednevni bol, znojenje, smetnje u disanju, a u ekstremnim slučajevima i paralizu.

U Hrvatskoj je nadavno uhvaćena riba napuhača, ili fugu riba, na koju upozorava i Ćetković.

“Sasvim je moguće da je ova vrsta i u našem dijelu Jadrana, pa se preporučuje oprez, ukoliko se primijeti”, naveo je on.

Napuhači (naduvači) umjesto da pobjegnu kada su u opasnosti, koriste svoja elastična tijela i sposobnost da brzo unesu ogromne količine vode (pa čak i vazduha kada je potrebno) da se pretvore u gotovo nejestivu loptu nekoliko puta veću od normalne veličine.

Neke vrste takođe imaju bodlje na koži da bi bile još manje ukusne. Skoro svi sadrže tetrodotoksin, veoma jak neurotoksin koji može izazvati paralizu nervnog i respiratornog sistema i izazvati smrt, prenosi RTCG.

Sve manje prirodnih neprijatelja, nema pravila gdje se i kada mogu sresti

Ćetković naglašava da većina tih vrsta se još uvijek sreće relativno rijetko u ovom području, nalazi se sporadično i nema pravila, gdje se i kada mogu sresti.

Što se tiče njihove kontrole i razmnožavanja, kako kaže, postoji problem, jer dio ovih vrsta nema prirodnog neprijatelja u Jadranu, a i oni stanovnici Jadrana koji bi mogli da igraju tu ulogu imaju jako nisku brojnost, usljed dugotrajne i intenzivne eksploatacije ovog basena.

To su različite vrste kernji i morskih pasa koji se prirodno nalaze u Jadranu, ali tih vrsta je sve manje, što govori o uništavanju bioraznolikosti autohtonih (domaćih) vrsta.

“Praćenje ovih invazivnih vrsta se vrši isključivo kroz prijave ulova ribara ili njihovog viđenja u ekosistemu. Zato apelujemo na građane da Institutu dostave slike svake njima nepoznate vrste ribe ili drugog morskog organizma, te ih ni u kojem slučaju ne konzumiraju prije nego dobiju odgovor o kojoj vrsti se radi. Zbog veoma niske brojnosti većine invazivnih vrsta, nije moguće sprovoditi detaljnija naučna istraživanja, jer se ne može doći do dovoljnog broja primjeraka. A zbog veličine i nedostupnosti morskih ekosistema, može se reći da ne postoji način na koji je moguće ukloniti neku invazivnu vrstu iz određenog regiona kada se ona pojavi. Njihovu brojnost je u određenoj mjeri moguće regulisati izlovom ili određenim akcijama ciljanog sakupljanja”, navodi Ćetković.

Ove vrste, kako kaže ovaj stručnjak kotorskog Instituta, nesmetano se razmnožavaju i mogu napraviti štetu domaćim vrstama, bilo kroz zauzimanje ili izmjenu njihovih staništa ili kroz kompeticiju za resurse hrane.

“Takođe, vrste predatorskih karakteristika, kao što je riba lav, direktno utiču na smanjenje brojnosti domaćih vrsta putem svoje ishrane. Još uvijek ne možemo procijeniti stvaran uticaj ovih vrsta na stanovnike Jadrana, međutim, postoje softveri koji se koriste za procjenu njihovog potencijalnog uticaja na određeni region, koristeći podatke o klimatskim karakteristikama ciljnog regiona i biologiji same invazivne vrste. Institut je već objavio naučne radove na ovu temu vezane za vode Crne Gore, ali i učestvovao na izradi radova sa takvom tematikom na nivou Jadranskog mora”, naglasio je Ćetković.

Ove vrste, kako objašnjavaju u Institutu, predstavljaju glavnu prijetnju autohtonim vrstama u Evropi, a svake godine nanose štetu vrijednu milijarde evra evropskoj ekonomiji.

Budući da invazivne unesene vrste ne poštuju granice, akcija na evropskom nivou je djelotvornija od aktivnosti na nivou država članica i Institut je u tom smislu uključen u nekoliko programa.

(Callinectes sapidus) koji nanosi velike štete ribarima uništavajući im ulove i ribolovne alate. Pored rakova i riba u Jadran je dospjelo i mnoštvo drugih organizama, a značajnije su zelene alge iz roda Caulerpa, tzv. tumor Mediterana.

Prelijepa fotografija porodice Jeknić obišla je Srbiju, a na njoj mama, tata i petoro djece obučeni u narodnu nošnju poziraju nasmijani i ponosni. Da je porodica ključ svega, dokazuju Ana (28) i Milosav (29) Jeknić iz Sevojna kod Užica.

Prvo dijete dobili su jako mladi. Iako su naišli na predrasude okoline, imali su jedan cilj i jednu želju – da imaju što više djece. Iz ljubavi duge 11 godina rodili su se Milica (10), Jovana (8), Tara (6), Nikola (4) i Luka (1). Kad se njihove godine saberu dobije se broj 29 – toliko ima tata Milosav. Ova “numerologija” je definitivno najsrećnija koju smo do sada vidjeli.

– Znamo se bukvalno od malih nogu, još od osnovne škole. Prvo smo se družili, pa smo tek kasnije počeli našu priču 2013. godine. Već naredne godine rodila se naša prva kćerka Milica. Ja sam tada imala 17 godina, a suprug 19. Možda smo za neke poranili, ali mi smatramo da je sve došlo taman kada je trebalo – počinje Ana priču za Telegraf.rs.

Da im je bilo teško u početku dok su bili jako mladi, ne kriju. Sada su srećni što njihova porodica broji toliko članova, a oni su i dalje mladi i imaju istu želju – samo da ih je što više.

– Svaki početak je težak, ali smo sve uspjeli da prebrodimo i izađemo još jači. Naša želja od prvog dana je bila da imamo veliku porodicu. I ta želja nam se ispunila. Ponekad stvarno jeste teško svakome pokloniti pažnju, ali trudimo se da im se posvetimo jednako. Manjima uvijek treba više pažnje – kaže ova supermama.

U kući Jeknića smijeha i buke ne manjka, ali to je i normalno. Zato, kada zagusti oko djece, tu su da priteknu u pomoć njihove desne ruke – baka Ljilja i djedovi Milivoje i Dragan.

– Najstarija kćerka je nekako i najtolerantnija, sa njom se uvijek sve lako dogovorimo i u principu ona svima popusti. Manji se ponekad sporečkaju oko igračke, ali sve to brzo riješe. Uglavnom kada smo napolju ili u parkiću uvijek brinu jedni o drugima i drže se zajedno – ističe ova ponosna mama.
Glas