Nisam očekivao da će me učenici ispratiti na ovakav način. Radio sam svoj posao na najbolji način, što se kaže – kako sam znao i umio, ali ovo što sam doživio je nešto posebno, neočekivano.

Započeo je time svoju priču za “Nezavisne novine” Anel Hajirić, donedavni profesor fizike u Medicinskoj srednjoj školi u Banjaluci, odakle su ga učenici veličanstveno ispratili nakon što mu je završio angažman koji je trajao do povratka radnika.

Kako kaže, iako je prošlo više od sedam dana, emocije se još nisu slegle.

Emotivan oproštaj koji je dirnuo cijelu školu

“Vjerujte da sam plakao od trenutka kad sam saznao da mi se ugovor bliži kraju. Međutim, kad vidite da učenici plaču, školske kolege i pomoćno osoblje, ni vama nije svejedno. Plakao sam čitavu sedmicu, samo kad vidim video-snimke koji kruže društvenim mrežama zasuze mi oči i srce počne ubrzano da lupa”, navodi on.

Kako objašnjava, bio je svjestan da će kraj nekada doći, ali ne krije da se nije nadao da će biti ovako iznenada, dva mjeseca pred kraj polugodišta.

“Posla će biti, toga sam svjestan, kolege dolaze i odlaze. Meni je bilo prelijepo u Medicinskoj školi, ovo je moj deseti angažman u pet godina. Kolege su stvarno bile dobre, direktor i uprava škole su uvijek bili tu da izađu u susret, kolektiv za poželjeti, učenici takođe. Čovjek se navikne, a još kad se sve poklopi… Biće mi neobično, naravno”, ističe on za “Nezavisne novine”.

Više od profesora: Poruke koje ostaju učenicima

Osim što je bio profesor, Anel je bio i razrednik trećem razredu.

Kako kaže, sem što ih je učio da treba da budu dobri stručnjaci, učio ih je da moraju biti i dobri ljudi.

“Učio sam ih da budu pošteni, saosjećajni, a kada zatreba da se moraju i zauzeti za sebe, ali samo pravično. Na kraju dana bitnije je da vam neko kaže da ste dobar čovjek, a s tim se povlači i sve ostalo – stručnjak, predavač, profesor…”, kaže Hajirić.

Sem ispraćaja, profesor Anel kaže da će zauvijek pamtiti i svaki početak školske godine kada je prozivao prvačiće da uđu u svoja odjeljenja.

“Upoznavanje prvi put u učionici, kada oni steknu nekakav dojam o meni prvi put, pa nakon par mjeseci kada me bolje upoznaju, kažu: ‘Mislili smo da ste drugačiji’. Tu su, svakako, i događaji na nastavi, koji nas nasmiju i ostanu urezani u sjećanje, dijeljenje i dobrog i lošeg… Ima jedna anegdota kada sam promukao pa nisam mogao da pričam, a nisam smio da se naprežem, pa sam pisao. Bilo je interesantno i meni i djeci, smijali smo se, ali kažu da su sve razumjeli i naučili”, prisjeća se on u razgovoru za “Nezavisne novine”.

Šta nakon škole, planovi za budućnost?

Sad kad mu je angažman završio, Hajirića smo pitali ima li planove za budućnost.

“Šta će biti dalje – stvarno ne znam. Ovo je deficitarno zanimanje, uvijek će biti neka zamjena, nekoga do povratka sa trudničkog, neplaćenog odsustva ili povratka radnika sa funkcije. Mislim da je ovo moj maksimum i da ne mogu više od ovoga dati. Čitao sam u komentarima na društvenim mrežama da je ovo moja penzija, što se djelimično i slažem. Radiću na sebi još više, malo odmoriti, pa ćemo vidjeti šta budućnost nosi. Možda mi se ukaže i neka druga prilika mimo prosvjete, ko će znati”, ističe on.

U razgovoru za “Nezavisne novine” Hajirić se prisjetio i svojih početaka, kao i samog izbora zanimanja.

“Odmalena sam želio da pomažem ljudima na neki način. Prvo sam želio da budem advokat, pa nastavnik informatike, pa nastavnik muzičkog, i na kraju profesor fizike. Ja sam, inače, u duši umjetnik, sviram razne instrumente. Bio sam učesnik mnogih takmičenja i priredbi unutar škole kao učenik – kao recitator glumac, član orkestra… Onda sam u srednjoj školi razmislio i rekao sam sebi: ‘Bojim se da za tebe kao umjetnika nema posla, hajde da vidimo na kraju šta je najbolje’, pa sam razmislio i vidio i čuo da je profesor fizike deficitarno zanimanje te sam odlučio glavom, nažalost, i išao tim putem”, navodi on.

Kako dodaje, i učionica je jedna mala pozornica, gdje je profesor osoba u koju drugi gledaju.

“Učenici su zahvalna publika, tako da sam sebi to malo i prilagodio”, ističe on, dodajući da je i sam bio u srednjoj školi prije 10 godina te da nije zaboravio da je i on bio učenik.

Na kraju razgovora Hajirić je imao i poruku za učenike, ističući da želi da budu dobri ljudi i dobri stručnjaci.

“Da zapamte ono što sam im govorio i čemu sam ih podučavao. Ponosan sam što sam bio njihov profesor, razrednik, prijatelj. Neću biti tu prisutan za njih fizički, ali hoću emocionalno i psihički, kada im zatrebam znaju kako će mi se javiti. Nadam se da će s ponosom govoriti da sam im ja profesor i da me neće zaboraviti, jer ja njih sigurno neću, volim ih”, istakao je on za “Nezavisne novine”.

Anel je imao poruku i za buduće kolege, mlade profesore.

“Neka budu svoji. Nije sve u nadglašavanju, autoritetu, ima nešto i u tome da treba da slušamo jedni druge, da imamo vremena jedni za druge, da imamo razumijevanje i, na kraju, da budemo ljudi”, kaže on.

Ko nas pljačka?

Dok mi svakodnevno ostavljamo desetine maraka za osnovne namirnice, informacije i snimci koje dolaze do nas iz drugih zemalja otvaraju neugodno pitanje. Kako je moguće da se u razvijenijim evropskim zemljama jede jeftinije nego u BiH, gdje su plate i penzije višestruko niže?

Mnogi se sjećaju da je nekada odlazak u Trst bio rezervisan za kupovinu garderobe po povoljnijim cijenama. Danas, sudeći po snimcima iz tamošnjih marketa, isplatiće nam zapustiti put Italije i to da bismo kolica napunili hranom.

I to sa razlogom.

Na policama marketa u Trstu, do kojeg iz Banjaluke treba oko 5 sati vožnje, iz Sarajeva i Mostara oko 7 sati, sedam komada tunjevine košta 5,69 evra ili oko 11 KM. U Banjaluci? Pakovanje od šest komada ide od 24 do 28 KM, dok jedan komad pojedinačno dostiže i 11 maraka. Već na ovom primjeru razlika je više nego očigledna.

Ravioli punjeni buratom ili bundevom i tartufima u Italiji su 3 evra, odnosno 5,85 KM, dok se kod nas prodaju za oko 5,5 KM. Skoro ista cijena, ali bez „italijanskog šmeka“.

Pesto od pistacija ili rosso u Trstu košta 1,90 evra ili 3,7 KM, dok u Banjaluci najbliže varijante idu od 4,8 do 7 KM, u zavisnosti od vrste i marketa.

marketi , potrosačka korpa FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Kod sireva razlika postaje još zanimljivija. Kilogram grana padano u Italiji je 17,9 evra ili 34,9 KM, dok u Banjaluci dostiže i 55 KM. Parmigiano reggiano je 25,9 evra po kilogramu, odnosno oko 50,5 KM u Italiji, dok se kod nas manja pakovanja skupo naplaćuju, pa 150 grama ide i preko 10 KM. Pecorino u Italiji košta 3,89 evra ili 6,7 maraka, isto koliko i 200 grama provolonea, dok kod nas kilogram provolonea ide i do 50 KM.

U Trstu proseko možete da kupite za 3,89 evra ili 6,7 KM. Ono što smo mi vidjeli u banjalučkim marketima košta od 15,5 do 23 KM.

Maslinovo ulje danas mnogi i kod nas koriste. U Italiji 750 ml je 14,4 evra ili 28 KM. Kod nas pola litre ide i do 19 KM, dok se ista zapremina rijetko nađe povoljnije, osim na akcijama.

Tjestenina u Italiji košta 0,89 evra ili 1,7 KM. Mi smo tjesteninu istog proizvođača u banjalučkim marketima pronašli po cijeni od 2,9 KM, pa do 6,5 maraka.

pršutFOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Oni koji žive u Italiji poručuju da je meso u njihovim marketima otprilike isto košta kao u Srbiji ili BiH, te da o ponudi ne vrijedi pričati. O ribi posebno.

Neko je i prokomentarisao i da kilogram sira grana padano u Sarajevu košta 60 maraka

-Bio u Italiji nedavno. Toliko je jeftino u odnosu na Balkan da bi dvoja kupljena kolica robe s lakoćom isplatila odlazak i 1 noćenje – napravio je neko kalkulaciju.

Jeftinije se jede i u Njemačkoj.

Nutela od 450 grama na akciji može da se kupi za 3,9 KM, a kod nas tegla od 400 grama 8 maraka. Džem od jagode tamo je oko 3 marke, ovdje ide i do 7,5 KM. Kikiriki puter u Njemačkoj košta 3,4 KM, dok kod nas ide i do 12 KM.

Čak nemaju ni skuplje meso. Junetina u Njemačkoj košta oko 25 KM po kilogramu, što je praktično ista cijena kao u Banjaluci gdje ova vrsta mesa košta od 26 do 29 maraka. Svinjetina tamo 11,5 KM, kod nas od 10 do 12 KM.

Drugim riječima, zapad je u mnogim slučajevima jeftiniji. Građani u Banjaluci, Sarajevu, Zenici, Trebinju, Mostaru, Bijeljini plaćaju hranu po cijenama koje su iste ili više nego u razvijenim evropskim zemljama. A plate i penzije su nam višestruko niže. Akcije u domaćim marketima najčešće znače presimbolično sniženje od kojeg feninga do eventaulno jedna marke. U Evropi cijene prepolove.

Živimo u zemlji gdje hrana košta kao na Zapadu, ali standard ostaje daleko ispod.

Navikli da ćuteći pratimo poskupljenja, svako naredno dočekamo u nevjerici i sa pitanjem „do kada“. Plaćamo skuplje brašno, hljeb, voće i povrće, o mesu da ne govorimo. Kupujemo na grame i na komad, zaobilazeći u širokom luku mnogo toga što novčanik ne može da podnese. I stvarno, ko kad?

Srpskainfo

Dok se priroda polako budi u svom punom sjaju, nagovještavajući tople praznične dane, aprilska ćud ipak ostaje vjerna svojoj prevrtljivoj prirodi, pa nas, prema najavi Republičkog hidrometeorološkog zavoda (RHMZ) u narednom periodu očekuje prava smjena godišnjih doba u malom – od skoro ljetnih temperatura do kratkotrajnih proljećnih osvježenja.

Dok iščekujemo praznike koji nam donose priliku za predah u prirodi, važno je oslušnuti šta nam nebo poručuje, jer će se sunčani intervali smjenjivati sa prolaznim naoblačenjima, pripremajući teren za topli i sušni kraj mjeseca.

Sunčani petak okupan proljećnom toplinom
Petak, 17. april, donesi pretežno sunčano i toplo vrijeme za ovaj period godine, uz tek malu ili umjerenu oblačnost koja neće narušiti opšti utisak lijepog dana. Ipak, atmosfera ostaje blago nestabilna, pa se sredinom dana i poslije podne u jugozapadnim, južnim, centralnim i istočnim predjelima Srbije mogu javiti kratkotrajna kiša ili lokalni pljuskovi sa grmljavinom.

Vjetar će biti slab do umjeren, sjeverni i sjeverozapadni, sa jutarnjom temperaturom od 6 do 12 stepeni, dok će se najviša dnevna kretati u prijatnom rasponu od 20 do 24 stepena.

Idealni uslovi za boravak u prirodi
Prema vremenskoj prognozi RHMZ, prvi dan vikenda nastavlja u vedrom ritmu, pružajući nam savršenu priliku za boravak na svježem vazduhu. Sunce će dominirati većim dijelom zemlje, dok se u brdsko-planinskim predjelima očekuje dnevni razvoj oblačnosti, ali bez značajnijih padavina.

Sjeverni vjetar će ostati umjeren, tek toliko da vazduh ostane svjež, sa jutarnjom svježinom od 7 do 11 stepeni i maksimalnom dnevnom temperaturom od 19 do 22 stepena.

Miran uvod u promjenu vremena

Nedjelja će biti možda i najljepši dan za opuštanje, jer će vjetar potpuno utihnuti i postati slab i promjenljivog pravca. Nebo će biti pretežno sunčano uz umjerenu oblačnost, a iako će jutro biti nešto hladnije sa temperaturama od 6 do 10 stepeni, sunce će nas brzo zagrijati do dnevnih 19 do 22 stepena.
Linker
Ovo će biti svojevrsno “zatišje pred buru” i posljednji potpuno stabilan dan prije nove promjene vremena.

Prolazno naoblačenje i pad temperature

Od ponedjeljka, 20. aprila, očekuje nas promjena ritma u atmosferi jer stiže naoblačenje sa kišom i pljuskovima praćenim grmljavinom. Padavine će se prije podne pojaviti na sjeveru, a do kraja dana će se proširiti na ostale predjele zemlje.

Kako je najavio RHMZ, od utorka slijedi manji pad temperature uz nestabilnije vrijeme, gdje će se mjestimično smjenjivati sunce i kratkotrajni pljuskovi, što je uobičajen prolećni ciklus koji hrani zemlju nakon toplih dana, prenosi Srpskainfo.

Kraj aprila i početak maja: Praznici u znaku toplote

Iako nas u periodu od 20. do 24. aprila očekuje nešto svježije i vlažnije vrijeme, nema razloga za brigu kada su u pitanju predstojeći praznici, jer najverovatnije da nas pravi proljećni preokret očekuje krajem mjeseca i početkom maja.

Nedjeljni izgledi vremena ukazuju na to da će temperatura vazduha tada biti čak do tri stepena viša od uobičajenog prosjeka. Velika je vjerovatnoća da će praznični dani biti topli i sušni, što će nam omogućiti da u potpunosti uživamo u odmoru i druženju na otvorenom, ispraćajući april u velikom stilu.