Connect with us

Banjaluka

DRAŠKO STANIVUKOVIĆ ZA SRPSKI TELEGRAF “SRPSKU NIKO NEĆE MOĆI DA UKINE! Dodikove i moje razlike su velike, ALI NAŠA ODGOVORNOST JE JOŠ VEĆA”

Za nas je važno što je Srbija garant Dejtonskog sporazuma, kao i garant naše snage ovdje.

Autor ovog teksta uradio je u svojoj, tri decenije dugoj, novinarskoj karijeri mnogo intervjua s političarima. Bilo ih je svakojakih, ali je prava rijetkost da od nekog, na pitanje da li mu treba poslati tekst na autorizaciju, dobije odgovor: “Taman posla, puno povjerenje.”

To novinaru Rwpublike rekao Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, iako bi, ovako sa strane gledano, imao mnogo razloga da bude oprezan jer su o njemu pisali i ovako i onako.

Draško Stanivuković 2020. i Draško Stanivuković 2024. Šta je isto, a šta različito?

Ja sam isti mlad čovjek, koji živi za svoju zemlju i za svoj narod, s istom ili čak većom strašću da napravi bolje. Jedina razlika je u tome što se 2020. godina odnosila na obećanja i riječi šta ćemo uraditi, a 2024. se vezuje za djela i rezultate. Te 2020. govorili smo kako treba raditi, a danas tako radimo. Možda je najveća razlika u tome što smo sve ono što je 2020. djelovalo nemoguće u ove četiri godine učinili mogućim kroz ostvarenje najvećih politika i zavjetnih dužnosti poput izgradnje centralnog spomen-obilježja, na koje čekamo 30 godina, pitanja legalizacije, podrške djeci kroz besplatne udžbenike i svih drugih važnih pitanja na koje je Banjaluka čekala decenijama. Posebnu pažnju smo posvetili pronatalitetnoj politici.
Skupština Srbije usvojila je prije nekoliko dana deklaraciju sa Svesrpskog sabora. Kako vi vidite odnose Srbije i Srpske. Kakvu granicu predstavlja Drina?

Odnosi Republike Srpske i Srbije su na svom istorijskom maksimumu. Jedan narod, a zahvaljujući određenim dokumentima – kao jedna zemlja, zbog čega granica na Drini djeluje gotovo administrativno jer naše politike, strategije, zakoni, praznici koje praznujemo, datumi koje obilježavamo jesu identični. Upravo ovo je ovjekovečio Svesrpski sabor, koji će ući u istoriju srpskog naroda. Deklaracija je zapravo jedna dugoročna vizija ostvarenja srpskog sna.
Šta mislite o državnoj politici Srbije, o predsjedniku Aleksandru Vučiću, premijeru Milošu Vučeviću?

Predsjednik Srbije vodi snažnu državničku politiku suverene Republike Srbije, koja vodi najviše koliko je to moguće računa o svakom Srbinu, ma gdje da on živi. Pogotovo kada je riječ o Srbiji, ali i o Srbima u Republici Srpskoj, Crnoj Gori, pa i u svim drugim dijelovima svijeta. Kao što sam već naglasio, odnosi Republike Srpske i Srbije su na svom istorijskom maksimumu, što se ogleda i kroz 150 miliona KM podrške koju je Srbija obezbijedila narodu u Republici Srpskoj, što nikada ranije nije bilo. Ovu podršku osjetila je i Banjaluka, koja nikada ranije nije imala podršku u ovoj mjeri. Nekada je to sve bilo misaona imenica, a danas je to naša svakodnevica. Dalje, poznajući gospodina Vučevića i sve ono što je uradio za Novi Sad, a potom i za Ministarstvo odbrane Srbije, siguran sam da je Srbija dobila jednog od najboljih predsjednika Vlade, koji će zajedno s predsjednikom Vučićem ispisati nove stranice istorije Srbije. Smatram da je ovo najbolje rukovodstvo koje je Srbija imala u svojoj novijoj istoriji.
Iz Sarajeva neprestano stižu napadi na rukovodstvo u Beogradu. Prednjače Elmedin Konaković i Željko Komšić. Koja je pozadina toga, ako mislite da postoji?

Pojedinim narodima i zemljama na Balkanu smeta što su Srbija i srpski narod najsnažniji i najbrojniji, ali i što Srbija bilježi svoj najveći rast i napredak. To se ogleda čak i u tome što nisu spremni da prihvate pomoć srpskih helikoptera u gašenju požara, koji u Sarajevu sa svojom mehanizacijom ne mogu da ugase. Pozadina svega toga je netrpeljivost prema Srbiji, Srpskoj i srpskom narodu, te želja za unitarnom Bosnom i Hercegovinom, u kojoj nema Republike Srpske. Jasna je njihova pretenzija na cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine i sve njihove politike su suštinski iste od rata do danas i razlikuju se samo manifestaciono. Nekada se to ogledalo kroz ratne sukobe, a danas na sve druge načine, kroz ukidanje nadležnosti, preglasavanje i težnju da prekroje Dejtonski sporazum. Međutim, za nas je važno što je Srbija garant Dejtonskog sporazuma, ali i garant naše snage ovdje i zbog toga im najviše smeta jaka Srbija.
Kompleksnost vaših odnosa s Miloradom Dodikom teško je opisati u nekoliko rečenica. Pokušajte, ipak, a posebno nam recite šta mislite o prijetnjama nekih predstavnika međunarodne zajednice da bi Dodik mogao čak biti i uhapšen?

Ja sam kategorično protiv toga da se bilo kojem srpskom predstavniku sudi van naših granica i mimo naših institucija. Ako bilo ko treba da odgovara, to treba da bude pred institucijama Republike Srpske i po njenim zakonima. Kategorično sam protiv da se funkcija predsjednika Republike Srpske slabi na taj način. Ko god da sutra bude predsjednik, mogu ga dočekati posljedice ovoga danas. Ako danas popustimo, sutra će ova pozicija biti oslabljena i omalovažena, nebitno ko bude na njoj, a to nikome od nas ne može biti u interesu. Naše razlike su velike, ali naša odgovornost je još veća i rekao bih da smo obojica svjesni toga. To znači da našu veliku odgovornost nekad moramo staviti ispred naših različitosti jer je to jedini način da se ja kao gradonačelnik najvećeg grada Republike Srpske, a on kao predsjednik Republike odgovorno ponašamo. To znači da su velika pitanja, poput pokušaja ukidanja nadležnosti Republike Srpske, imovine, prijetnji svjetskih sila da nas proglase genocidnim narodom i sve druge stvari, upravo teme oko kojih nema podjele na vlast i opoziciju. Ili si Srbin i patriota ili nisi. Neko namjerno tendenciozno politiku miješa s institucijom, a to su dvije potpuno različite stvari.
Idu lokalni izbori u oktobru. Kandidovaćete se za novi mandat gradonačelnika Banjaluke. Čime ste ga zaslužili?

Sve i jednim datim i ispunjenim obećanjem, sve što smo rekli, svaka naša riječ postala je djelo: besplatni udžbenici, besplatne legalizacije objekata za naše sugrađane, besplatan prevoz za naše penzionere, izgradnja centralnog spomen-obilježja poginulim borcima Vojske Republike Srpske, izgradnja hotela “Palas”, mostova, pet parkova, mnogobrojna šetališta… Izgradili smo 220 km sistema za vodosnabdijevanje, uloženo je 35 miliona KM i obezbijedili smo da voda dođe do onih kuća do kojih nikada do sada nije došla. Izgradili smo novu i ljepšu Banjaluku, koja bilježi rekordnu turističku posjećenost, ostvarili smo najveći ekonomski napredak, najveći budžet… Obnovili smo kuću Milanovića, čime je Banjaluka dobila prvi kulturni centar nakon 100 godina. Gradili smo nove sportske dvorane, na desetine dječjih igrališta. Sve su ovo i više nego dovoljni razlozi za ubjedljiviju pobjedu nego što je to bila ona 2020. Na manje od toga ne pristajemo.
Ponekad, prateći objave medija, teško je razlučiti da li je Draško Stanivuković čovjek politike ili šoubiza. Da li vam to smeta ili imponuje?

Ja sam čovjek svoje zemlje, svog naroda i živim ovaj poziv cijelim svojim bićem. Radim mnogo, pokazujem svoju emociju, strast i veliku želju za bolje i uređenije društvo, grad, državu. I u tom pogledu spreman sam da pokažem svaki segment onoga što srećem na terenu bez kalkulisanja. Politici pristupam autentično i iskreno, odstupajući od uobičajenog viđenja uštogljenog političara u kravati i odijelu. Neko to možda zove i vidi na ovaj ili onaj način, ali važno je da ljudi vide i znaju da je Draško Stanivuković samo jedan mlad čovjek koji je među svojim narodom na svim mogućim mjestima i neko ko sve radi s velikom željom da ostavimo trag da smo živjeli i radili za našu otadžbinu.
Moj izbor je Tramp

Idemo u jednom pitanju preko okeana: Kamala Haris ili Donald Tramp?

Tramp.
Hvala rukovodstvu Srbije što se zajedno sjećamo zločina u “Oluji”

Naš sagovornik bio je u subotu u Loznici, gdje je obilježeno 29 godina od zločinačke akcije “Oluja”. Kakvi su utisci?

“Oluja” je najveće etničko čišćenje na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata. Kao takvo, u subotu je dostojno bilo obilježeno uz prisustvo državnih rukovodstava Srbije i Srpske. Sjetili smo se strašnih zločina tokom kojih je protjerano 250.000 Srba, dok je preko 2.000 ubijeno, a na hiljade kuća, spomenika, crkava i ostalih objekata je srušeno do temelja. Ovo je deseta godina kako godišnjicu “Oluje” obilježavamo zajedno s našim narodom u Srbiji. Hvala rukovodstvu Srbije, na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, jer je veliko djelo uspostavljanje zajedničkog obilježavanja važnih datuma za naš narod. Obilježavajući godišnjice “Oluje”, NATO bombardovanja i drugih važnih datuma naš narod se uči istoriji, njeguje kulturu sjećanja, izvlači pouke i crpi snagu za buduće izazove. Za sve to velika zasluga pripada rukovodstvu Srbije jer do prije 10 godina to nije bila praksa.

IZVOR: Borislav KAŠANSKI

Related Topics:

Banjaluka

JUBILEJ PUN EMOCIJA: Mašinska škola u Banjaluci slavi 60 godina trajnih prijateljstava!

Obilježavanje 60 godina mature Mašinske škole u Banjaluci okupilo je danas dvadesetak nekadašnjih školskih drugara koji su, uz smijeh, anegdote i emotivne uspomene, oživjeli sjećanja na školske dane, mladost i vrijeme koje ih je povezalo zajedničkim životnim putevima.

Mašinska škola u Banjaluci, jedna od četiri tehničke škole na ovom području, u periodu od 1961. do 1965. godine školovala je generaciju mladih koji su kasnije postali stubovi industrije, inženjeri i tehničari širom zemlje.
Školovanje u to vrijeme, pričaju za Glas Srpske, bilo je izuzetno zahtjevno. Samo dva odjeljenja od prvobitno upisana tri su diplomirala, što svjedoči o strogim kriterijima i visokim standardima nastave. Danas, nakon šest decenija, školski drugovi redovno se okupljaju svake prve subote u junu, njegujući prijateljstva i sjećanja koja vrijeme nije uspjelo da izbriše.

Jedan od njih, Nedeljko Garić iz Čelinca, ističe da se tada u poređenju sa današnjim vremenom tražilo znanje i savladavanje svih disciplina, od teorijske nastave do praktičnih vježbi.

Poslije druge godine škole, na inicijativu kadrova iz “Čajevca”, nekoliko učenika iz oba odjeljenja, među kojima je bio i on, izabrani su kao potencijalni stipendisti.

– Pozvali su nas u kadrovsku službu da se izjasnimo o stipendiji. Ja sam je prihvatio jer mi je puno značila zbog teške materijalne situacije u kojoj sam bio – kaže Garić.

Stipendija je podrazumijevala obavezu rada u “Čajevcu” nakon završetka školovanja, što je on i ispoštovao. Iako je razmišljao o nastavku studija, prilike i materijalni uslovi bili su drugačiji.

– Ostao sam u “Čajevcu”, a nakon osam mjeseci otišao sam u školu rezervnih oficira u Karlovac, u Hrvatskoj, gdje sam završio vojnu obuku. Nakon toga vratio sam se u “Čajevac”, gdje sam proveo najveći dio svoje karijere – istakao je on.

U to vrijeme, pored Banjaluke, tehnička škola postojala je u Sarajevu, Tuzli i Mostaru. Škola u Banjaluci okupljala je učenike iz cijele Krajine, od Doboja do Ključa i Travnika.

– Postojao je i studentski dom koji je stradao u zemljotresu, a danas se na tom mjestu nalazi Elektrotehnički fakultet, gdje su učenici iz udaljenih mjesta stanovali – dodaje Garić.

Mašinski smjer koji je pohađao bio je opšti i obuhvatao je sve oblasti mašinstva, od obrade metala i livenja do rada sa parnim mašinama, kotlovima, sistemima centralnog grijanja i dizalicama.

– Zahtjevi su bili veliki, naročito u matematici, fizici, mehanici, termodinamici i tehničkom crtanju. Uprkos svemu, ta strogost nas je oblikovala u kvalitetne stručnjake – priča Garić.

Garić je u odjeljenju bio sa Dušanom Kecmanom, nekadašnjim novinarom i fotografom, s kojim dijeli brojne anegdote.

Garić, koji je bio najniži u odjeljenju, s osmijehom se sjeća da ga je Kecman često zadirkivao.

– Jednom ću ja njemu to vratiti. Bio je veliki odmor, on je nešto pisao na tabli, komentarisao neku formulu. Imali smo u učionici fino uglancan parket i nismo smjeli ulaziti u obući, nego smo nosili kožne natikače koje su znale biti klizave. Ja sam se zaletio i izbio mu noge i on pao je na parket. Htio je da mi vrati, ali jedan naš drug, jači od svih, upozorio ga je: “Pipneš li ga, imaš posla sa mnom!” Tako je sve ostalo u šaljivom duhu – prisjeća se Garić.

Kecman, poznat po svojoj vedroj naravi i razrednoj energiji, kaže da na okupljanja dolaze isključivo muškarci jer, nažalost, u njihovim odjeljenjima nije bilo djevojaka.

– Najviše nas interesuje razgovor, sjećanja i prijateljstvo – kaže Kecman, prisjećajući se posebno profesora Zvonka.

On je prvi, kako kaže, prepoznao njegove sklonost ka umjetnosti.

– Profesor mi je znao često reći: “Idi ti igraj fudbal na Kastelu” – priča Kecman.

Dodaje da su se, nakon što su obilježili 40 godina mature, dogovorili da se okupljaju svake godine. Od tada, više od 20 godina, tradicionalno se sastaju svake prve subote u junu u bašti Hotela “Bosna” u Banjaluci. Iako ponekad neko bude spriječen, većina ipak dođe.

– Od 66 učenika, više od 50 odsto nažalost nije više među nama – rekao je Kecman sa žaljenjem.

Pozne godine nisu spriječile ni Bernarda Kezića iz Rijeke da dođe i ove godine.

– Sve sam obaveze ostavio da bih se sastao sa svojim školskim drugarima. Samo jedne godine nisam došao, i to zbog teške operacije. Ovo okupljanje ne bih propustio ni pod koju cijenu – kaže Kezić.

Za njega je ovo, ističe on, pravo zadovoljstvo i ljubav prema društvu s kojim sam odrastao i stasao.

– Ova proslava mi znači nastavak jednog normalnog života. Ništa mi nije ljepše nego sresti prijatelje koji su ostali ljudi i s kojima zajedno gradimo duh zajedništva – naglasio je Kezić, koji čitav radni vijek proveo u mašinstvu, gdje je stekao 54 godine radnog staža.

Nastavi čitati

Banjaluka

DRINIĆ PORUČUJE “NAŠA SLOGA JE NAŠA SNAGA”! Zajedništvo srpskog naroda u Evropi

U Banjaluci je održana Evropska smotra srpskog folklora dijaspore, manifestacija koja je okupila predstavnike srpskog naroda iz različitih zemalja Evrope. Ovo je bio čas izvornosti, tradicionalne muzike i igara, ali i prilika za susrete, razgovore i zajedničko očuvanje naše bogate kulture i naslijeđa.

Generalni sekretar Partije demokratskog progresa (PDP), Nebojša Drinić, istakao je važnost ove manifestacije kao simbola jedinstva i čuvara tradicije.

„Ponosan sam na sve članove kulturno-umjetničkih društava, koje Grad Banjaluka kontinuirano podržava. Oni su ogledalo našeg naroda i putokaz ka svijetloj budućnosti. Neka živi srpski rod, gdje god da se nalazi. Naša sloga je naša snaga“, poručio je Drinić.

Ova smotra predstavlja ne samo kulturni događaj, već i potvrdu trajne veze dijaspore sa maticom, što dodatno jača nacionalni identitet i zajedništvo.

Nastavi čitati

Banjaluka

ŽRTVU HEROJA IZ REKAVICA NE SMIJEMO DA ZABORAVIMO: Ako se to desi, zaboravićemo svoj put.

Poručio je ovo Nebojša Drinić, generalni sekretar PDP i šef Kluba odbornika PDP u Skupštini grada Banjaluka, koji je prisustvovao služenju parastosa i polaganju vijenaca za 36 poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata iz Rekavica.

– Čuvajući sjećanje na one koji su svoje živote dali za odbranu i slobodu u kojoj danas živimo, čuvamo i Republiku Srpsku. Za mene je dan sela onaj dan kada pominjemo naše heroje, njihovim najmilijim pokazujemo da nisu zaboravljeni, ali je naša obaveza da ih se sjećamo svakog dana i uspomenu na njihovu žrvtu za otadžbinu prenosimo na buduća pokoljenja – rekao je Drinić i dodao:
– Naš put je bio i ostaće pravoslavlje i jačanje institucija našeg Grada i naše Republike Srpske.

Zajedno sa Drinićem, parastosu su prisustvovali i odbornici PDP u Skupštini grada Banjaluka Jovo Savanović i Igor Maksić

Nastavi čitati

Aktuelno