Connect with us

Svijet

Eksperiment na djeci čiji su rezultati decenijama bili skrivani

Eksperimenti na ljudima, posebno onima koji su pripadali marginalizovanim grupama, u prošlosti su često prelazili etičke granice.

Psiholozi i naučnici danas svojim eksperimentima i istraživanjima pokušavaju da otkriju informacije koje će izliječiti bolesti, otkriti koren određenih poremećaja i poboljšati opšte zdravlje stanovništva.

Međutim, u prošlosti se eksperimentima nije uvijek pristupalo na najadekvatniji način. Eksperimenti na ljudima, posebno onima koji su pripadali marginalizovanim grupama, često su prelazili etičke granice.

Jedan od najpoznatijih eksperimenata prelaska te linije je ‘Čudovišna studija’ (The Monster Study). Ime nije dobila jer podrazumijeva bilo kakva čudovišta, ali sama ideja je bila toliko zastrašujuća kolegama psiholozima da su rezultati godinama bili skrivani.

Šta je ‘Čudovišna studija’?
‘Čudovišno istraživanje’ sproveo je dr Vendel Džonson. Džonson je bio logoped koji je želio da sazna više o tome zašto se kod pojedine djece javlja mucanje. On je razvio The Monster Study kako bi provjerio da li je mucanje posljedica biologije ili naučenog ponašanja.

Kada je sprovedena ‘Čudovišna studija’?
Doktor Džonson je sproveo eksperiment 1936. godine na Univerzitetu u Ajovi. Etici nisu dali prioritet kao što je to danas slučaj u psihologiji i naučnim eksperimentima.

Šta se dogodilo?
Džonson je odabrao dvadeset dvoje djece siročadi kao učesnike svoje studije. Jedan broj siročadi je imao problema sa mucanjem, dok je drugi dio djece normalno govorio za svoj uzrast.

Siročad su podijeljena u dve grupe, u kojima se nalazio jednak broj djece koja mucaju i koja ne mucaju. Jedna od tih grupa bila je označena kao ‘normalni govornici’. Ostali su označeni kao ‘mucači’. Tokom eksperimenta djecu su se tretiralo u odnosu na to u kojoj su grupi (‘normalni’ ili ‘mucači’), bez obzira da li su mucali ili ne.

Džonsonov tim se sastajao sa djecom svakih nekoliko nedjelja tokom pet mjeseci kako bi ‘”procijenio” njihov govor. Djeca u “normalnoj” grupi pohvaljena su zbog svoje sposobnosti dobrog govora, čak i ako su zapravo mucala ili su imala problema sa govorom. Djeci u grupi “mucači” rečeno je da loše govore, piše Practical Psychology.

U jesen 1938. Vendel Džonson je regrutovao jednu od svojih bivših studentkinja koja je diplomirala kliničku psihologiju, dvadesetdvogodišnju Meri Tjudor, koja je bila strastvena, ali plašljiva, da se pridruži eksperimentu. Ona je trebalo da prouči da li će to što djeci koja ne mucaju govore da mucaju stvoriti probleme u njihovom govoru. Univerzitet je imao stalni istraživački odnos sa sirotištem u Davenportu u Ajovi, pa joj je Džonson predložio da tamo radi na istraživanju.

Džonsonova studija nije samo pokušavala da izazove mucanje kod zdrave djece, nego je i pokušavala istraživala da li će pohvala pomoći djeci koja mucaju da ‘normalno’ progovore. Tjudor i još pet studenata koji su pristali da učestvuju slušali su svako dijete kako govori i ocijenili su ih od 1 (loše) do 5 (tečno).

– Nespreman za razgovor, ali jasno pokazuje problem mucanja – napisao je jedan od studenata prilikom ocjenjivanja djeteta i njegovog govora.

– Napetost, odugovlačenje, eksplozivnost, ponavljanje. To je sve kod mucača – napisao je drugi.

Tjudor je napisala da “veruje da će se s vremenom djeca oporaviti, ali da su istraživači na njih ostavili trajni “utisak””.

Bila je u pravu.

U svojoj je disertaciji izvijestila da je razgovarala sa djecom koja mucaju i kojima je govorila da zapravo ne mucaju te ih podsticala izjavama poput: “Prerašćeš to (mucanje), pa ćeš moći da govoriš mnogo bolje nego što sad govoriš… Ne obraćaj pažnju na ono što drugi govore o tvojim govornim sposobnostima jer ne shvataju da je ovo samo faza”, napisala je.

– Osoblje je zaključilo da imaš velikih problema s govorom… Imaš mnoge simptome djeteta koje počinje da muca. Svaki put kad osjetiš da ćeš zamucati, moraš odmah da prestaneš da govoriš – govorila je deci koja su stavljena u grupu “mucača” a koja nisu imala problem s mucanjem.

– Koristi svoju snagu volje… Učini sve da sprečiš mucanje… Nikada nemoj da govoriš ako to ne radiš kako treba.

Nakon drugog sastanka s petogodišnjom Normom Jean Pug, Tjudor je napisala: “Bilo ju je jako teško naterati da progovori, iako je prije mjesec dana govorila vrlo slobodno. Još jedna u grupi, devetogodišnjakinja Beti Romp praktički odbija da razgovara”, piše New York Times.

– Hejzel Poter, 15 godina, najstarija u svojoj grupi, postala je puno svjesnija sebe i manje govori nego prije”, primijetila je Tjudor.

Rezultati ‘Čudovišne studije’
Djeca koja su označena kao “normalna” nisu bila mnogo ugrožena pohvalama istraživača. A poboljšanje govora je primijećeno samo kod jednog djeteta iz ove grupe koje je mucalo.

Djeca u grupi ‘mucača’ su prošla mnogo gore. Naročito ona koja nisu ni imala problem sa mucanjem, nego im je samo rečeno da imaju. Od šestoro djece koja su kažnjavana zbog nepostojećih problema s mucanjem, petoro je razvilo govorne probleme. Izvještaji pokazuju da su se ta djeca povukla, a neka su potpuno prestala da govore. Ta djeca su tada imala samo pet godina.

Studija je osmišeljana s najboljim namjerama. Džonson i njegove kolege sa Univerziteta Ajova često su sprovodili istraživanja na sebi i odraslim dobrovoljcima u ime pronalaska lijeka za mucanje.

Dio istraživača koji su učestvovali u eksperimentu su bili zabrinuti da upotreba siročadi prelazi etičke granice.

Džonson nije bio jedina osoba koja je sprovodila studije na marginalizovanim grupama u ime nauke – nacisti su radili istu stvar u Njemačkoj.

Već tada, 1930-ih godina, ‘Čudovišna studija’ je prema mišljenju mnogih prelazila etičku granicu. Korištenje siročadi je bilo neprihvatljivo. Čak ni osoblje sirotišta nije bilo svesno što se zaista događa. Nakon završetka eksperimenta pokazalo se da djeca koja su imala problem sa mucanjem, koje često sa godinama samo nestane, kasnije su patila od psihološkim trauma. Istraživači su znali da za to postoji mogućnost.

Zbog etičkih problema, rezultati studije nikad nisu objavljeni.

Uticaj studije
Ispitanici nisu znali da su dio istraživanja čak ni šezdeset godina nakon što se dogodilo. Nekolicina studenata patologije govora sa Univerziteta Ajova saznalo za studiju nakon što je objavljena. Podaci su bili korisni jer niko u to vrijeme nije prikupio toliko podataka o mucanju i njegovom porijeklu. Ali premisa studije bila je toliko zastrašujuća da su joj studenti dali nadimak ‘Čudovišna studija’.

Javnost je saznala za ovaj eksperiment tek 2001. godine kad je The San Jose Mercury News objavio niz članaka o studiji i komentara logopeda. Dok su neki tvrdili da je eksperiment prešao mnoge etičke granice, drugi su tvrdili da je taj način istraživanja samo rezultat svog vremena. Neki su priznali važnost podataka, dok su drugi rekli da nisu došli do pravih zaključaka.

U tom trenutku Vendel Džonson je bio mrtav više od 30 godina. Univerzitet u Ajovi uputilo je službeno izvinjenje za studiju.

Kada je istina o istraživanju postala nacionalna vijest, ispitanici su počeli da povezuju šta im se dogodilo. Uslijedile su tužbe.

Početkom 2000-ih, troje ispitanika iz skupine ‘mucača’ tužilo je Univerzitet u Ajovi zbog emocionalnog stresa i lažnog predstavljanja. U tužbu su se uključili i potomci još tri djeteta koja su bila u grupi ‘mucača’.

Tužitelji su tvrdili da je uticaj studije imao trajan uticaj na njihov život. Sud je presudio u njihovu korist, a Univerzitet u Ajovi platilo je više od milion dolara žrtvama i njihovim nasljednicima, prenosi Nacionalna Geografija.

Svijet

DRAMA U VAZDUHU: Pobuna na letu Ryanaira, putovanje od tri sata trajalo skoro 12!

 Let Ryanaira iz Londona za Tiranu, koji je trebalo da traje oko tri sata, pretvorio se u gotovo dvanaestočasovnu dramu obilježenu snažnim nevremenom, prinudnim preusmjeravanjima, nestašicom hrane i pića te sukobima putnika sa posadom.

Situacija je u jednom trenutku toliko eskalirala da je nakon slijetanja u Grčku na avion pozvana policija.

Nevrijeme promijenilo plan leta

Avion na letu RK8288 poletio je 3. juna sa londonskog aerodroma Stansted prema glavnom gradu Albanije, ali je zbog jakog nevremena pilot bio primoran da promijeni plan leta.

Putnici su tek nekoliko sati nakon polijetanja obaviješteni da neće sletjeti u Tiranu, već u italijanski Brindizi.

Nakon slijetanja u Italiju avion je gotovo tri sata ostao na pisti, a putnici tvrde da su za to vrijeme dobijali veoma malo informacija o tome šta se dešava. Posada je potom najavila nastavak leta prema Tirani, ali je samo desetak minuta prije planiranog slijetanja saopšteno da se avion ponovo preusmjerava, ovoga puta prema grčkom Solunu, zbog grmljavinskog nevremena iznad Albanije, piše The Sun.

Pobuna putnika ispred kokpita

Tada je među putnicima zavladalo veliko nezadovoljstvo.

“To je trenutak kada su svi izgubili živce i kada je počela pobuna”, ispričao je jedan od putnika za britanske medije.

Grupa muškaraca okupila se ispred kokpita i počela prozivati pilota.

“On je kukavica. Pilot mora da izađe i suoči se s nama kao muškarac”, vikali su nezadovoljni putnici.

Policija intervenisala u Solunu

Po slijetanju u Solun oko 12 putnika zahtijevalo je da im bude dozvoljeno da napuste avion.

“Nema šanse da nas možete zadržati ovdje”, poručivali su.

Prema navodima putnika, na kraju je pozvana grčka policija koja je posadi preporučila da putnicima omogući izlazak iz aviona.

Pijani putnik i nestašica hrane

Problemi su nastavljeni i nakon ponovnog polijetanja. Jedan putnik, za kojeg svjedoci tvrde da je bio “potpuno pijan”, ignorisao je uputstva posade i počeo da hoda kabinom.

Stjuardesa ga je, prema riječima očevidaca, morala fizički vratiti na njegovo sjedište.

“Bukvalno ga je zgrabila, podigla kao dijete i vratila na sjedište. Bilo je nevjerovatno”, ispričao je jedan od putnika.

Neposredno prije trećeg polijetanja još jedan muškarac povratio je po sebi, otrčao u toalet, a nekoliko minuta kasnije vratio se bez majice.

Dodatno nezadovoljstvo izazvala je nestašica hrane i pića. Putnici tvrde da im nakon nekoliko sati više nije bilo dozvoljeno da kupe osvježenje, pa su se morali snalaziti dijeleći među sobom grickalice koje su imali.

“Nisu nam dali ništa besplatno, a neko vrijeme nismo mogli ni da kupimo hranu ni piće. Ljudi su bili žedni i gladni. Već smo četiri sata bili u avionu, možda i duže”, rekao je jedan od putnika.

Posada je kasnije ponovo otvorila prodaju hrane i pića, ali su se zalihe veoma brzo ispraznile te je, prema riječima putnika, ostalo tek nekoliko kesica čipsa.

Aplauz nakon iscrpljujućeg putovanja

Avion je konačno sletio u Tiranu oko pet časova ujutro po lokalnom vremenu.

“Pozdrav, Albanijo”, rekao je pilot nakon slijetanja.

Putnici su njegovu poruku dočekali aplauzom, srećni što je iscrpljujuće putovanje napokon završeno.

Nastavi čitati

Svijet

VENS: Epstin imao veze sa vrhom američkih i izraelskih obavještajnih službi

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Džej Di Vens izjavio je da je osuđeni seksualni prestupnik Džefri Epstin imao veze sa najvišim nivoima američkih i izraelskih obavještajnih službi, dodajući da je administracija predsjednika SAD Donalda Trampa pogrešila u načinu na koji je objavila dokumenta u vezi sa Epstinom i ocijenivši da je cio proces bio loše vođen, posebno komunikacija sa javnošću.

Vens je u podkastu Džoa Rogana rekao da je Epstin “očigledno imao veze sa najvišim nivoima američkih obavještajnih službi”, kao i “sa najvišim nivoima izraelskih obaveštajnih službi”, navodi u srijedu američki Forbs.

Govoreći o Epstinovim vezama sa bivšim izraelskim premijerom Ehudom Barakom, koje su ranije bile predmet medijskih izveštaja, Vens je rekao da je Epstin, kako smatra, bio povezan sa “elementima izraelske duboke države koji pripadaju lijevom centru”, prenosi Tanjug.

“Nije bio posebno povezan sa desnim centrom izraelske politike. U Americi je bio povezan sa svima, imao je prijatelje među republikancima i među demokratama”, rekao je Vens.

Američki potpredsjednik je istakao da aktuelna administracija snosi odgovornost za način na koji su objavljeni dokumenti o Epstinu.

“Ako ljudi žele da kažu da smo pogrešno rukovodili objavom dokumenata o Epstinu, krivi smo. Pogrešno smo to uradili, posebno kada je riječ o komunikaciji”, rekao je Vens.

Odgovarajući na Roganovo pitanje šta je administracija trebalo da učini, Vens je rekao da je dokumenta trebalo objaviti što je prije moguće, ali je dodao da je bilo potrebno vrijeme da se uklone podaci koji bi mogli da otkriju identitet žrtava.

Na Roganovu primedbu da su među zatamnjenim imenima bila i ona za koja se ne čini da pripadaju žrtvama, Vens je rekao da su neke osobe koje su označene kao navodne žrtve istovremeno bile označene i kao navodni saučesnici, zbog čega je, kako je naveo, ponekad teško povući jasnu granicu.

Vens je priznao da je povjerenje američke javnosti u cio taj proces oslabilo nakon što je bivša državna tužiteljka SAD Pem Bondi desničarskim influenserima podijelila fascikle sa dokumentima pod nazivom “Epstinovi dosijei”, od kojih je veliki dio već bio dostupan javnosti.

Dodao je da vjeruje da je Bondi time pokušala da odgovori na “aktuelni politički trenutak”.

Govoreći o Trampu i njegovim ranijim vezama sa Epstinom, Vens je rekao da nikada nije video dokaze da je Tramp učestvovao u bilo kakvim nezakonitim radnjama koje uključuju maloljetnike.

On je dodao da Tramp, kada dosijee o Epstinu naziva “prevarom”, misli na, kako je rekao, “apsurdnu” tvrdnju da je na bilo koji način povezan sa pedofilijom.

Nastavi čitati

Svijet

“NE ŽELIM PREGOVORE”: Napadi na Iran biće nastavljeni dok ne pristanu na sporazum

Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp izjavio je da će američki vazdušni udari na Iran biti nastavljeni i narednih dana, uz upozorenje da će biti sve intenzivniji ukoliko Teheran ne pristane na sporazum, dodajući da trenutno ne želi pregovore sa Iranom.

Američki predsednik je istovremeno naveo da kontakti između dve strane nisu prekinuti i da iranski predstavnici i dalje pokušavaju da postignu sporazum.

“Poruka je bila jednostavna – morate da postignete sporazum ili vam neće ostati ništa”, rekao je Tramp u sredu, dodajući da veruje da Iran nema drugog izbora osim da pregovara.

Tramp je, u intervjuu za Foks njuz, rekao da će američke snage nastaviti napade “dok ne proceni da je dovoljno”, ocenivši da su iranski vojni kapaciteti ozbiljno oslabljeni.

“Jedini način da se sa njima pregovara jeste kroz demonstraciju vojne snage”, rekao je Tramp.

On je naveo da su glavni ciljevi američke operacije sprečavanje Irana da razvije nuklearno oružje, očuvanje slobodne plovidbe kroz Ormuski moreuz i dalje slabljenje iranskih vojnih kapaciteta.

Američki predsednik tvrdi da bi Iranu, čak i kada bi se napadi odmah obustavili, bile potrebne decenije da obnovi uništenu vojnu infrastrukturu.

Govoreći o mogućim narednim ciljevima, Tramp je rekao da za sada nije gađana iranska energetska infrastruktura, ali da ni ta opcija nije isključena.

“Energetsku infrastrukturu ostavljam za kraj. Večeras ćemo ih pogoditi veoma snažno, isto će biti i narednih noći, a sledeće sedmice biće još gore ukoliko ne sednu za pregovarački sto”, rekao je Tramp, navodeći da bi među potencijalnim metama mogli da budu elektrane i mostovi.

Na pitanje o mogućnosti kopnene operacije, Tramp nije želeo da iznese detalje, ali je rekao da postoje “drugi koji mogu da vode takvu kampanju”.

Tramp je ocenio da je sporazum o iranskom nuklearnom programu, postignut tokom administracije bivšeg američkog predsednika Baraka Obame, bio “bezvredan dokument” koji je, kako tvrdi, vodio ka razvoju nuklearnog oružja.

On je rekao da američke obaveštajne službe pažljivo prate sva poznata iranska nuklearna postrojenja, uključujući i lokaciju za koju se poslednjih dana spekuliše da bi mogla da bude deo nuklearnog programa, upozorivši da će biti napadnuta ukoliko bude registrovana bilo kakva značajnija aktivnost.

Govoreći o pomorskom saobraćaju kroz Ormuski moreuz, Tramp je rekao da je prolaz otvoren za međunarodnu plovidbu, ali da je blokiran za iranske brodove.

On je u razgovoru za američku televiziju izjavio i da je u početku smatrao da je promena vlasti u Iranu moguća, podsećajući na govor od 28. februara, kada je, najavljujući početak američko-izraelske vojne operacije protiv Irana, pozvao Irance da preuzmu kontrolu nad svojom državom nakon završetka bombardovanja.

Na pitanje da li je tada zaista verovao da bi moglo da dođe do promene režima, Tramp je odgovorio potvrdno, navodeći da nije očekivao da će iranske vlasti biti spremne da upotrebe silu protiv sopstvenog stanovništva.

Nastavi čitati

Aktuelno