Iz zemalja Evropske unije dolaze velike količine mlijeka i mliječnih proizvoda, često po nižim cijenama. Razlog za to je što su proizvođači u EU značajno subvencionisani, pa mogu sebi priuštiti da prodaju robu jeftinije nego domaći farmeri. Taj višak proizvoda završava upravo na tržištima poput našeg. Za domaće poljoprivrednike to znači jednu jednostavnu stvar – njihovo mlijeko se teže prodaje. U Republiku Srpsku uvoze se ogromne količine mlijeka i mliječnih proizvoda, a pojedini proizvodi dolaze po cijenama nižima od proizvođačkih. Pritom se zaobilaze zaštitne mjere za domaću proizvodnju, što domaćim mljekarama praktično onemogućuje plasman proizvoda na tržište, navode mljekari.

“Svakog dana sve je veća katastrofa. Moramo da kupujemo sijeno, silažu, hranu, muzemo krave i bacamo mlijeko. Od ove godine je krenulo snižavanje cijena, svaki mjesec nam snižavaju od 5-7 feninga. Ako se ovaj trend ovakav nastavi, za par mjeseci uopšte neće biti nikakvih cijeni mlijeka, dolaziće možda da voze, al neće nam ništa plaćati”, navodi Radenko Arsenović, mljekar iz Male Obarske kod Bijeljine.
Mljekari navode da je jako teško doći do sastanka sa resornim ministarstvom, uglavnom samo kada prijete nekim protestima.

“Na kraju će se morat smanjiti proizvodnja jer trenutno imamo prevelike viškove, ne u našoj državi nego izvan. I to diktira nama cijenu tako i količine jer nama dolazi mlijeko koje je dosta jeftinije iz inostranstva i to nas guši u neku ruku”, navodi Milorad Simić, člank Upravnog odbora Udljuženja mljekara Republike Srpske.

Arsenović smatra da država treba da ih zaštiti, ali mu izgleda kao da je krajnji cilj da se uguši mljekarstvo u Srpskoj kako bi se u potpunosti oslonili na uvoz, a da neko od čitave situacije sigurno uzima novac.

“Uzrok je poznat. Izdavanje prekomjernih uvoznih dozvola. vidimo da se naša država, naša ministarstva, pogotovo Savjet ministara, da se oni dobro bore da ne bi ti proizvođači iz Evropske unije bacali mlijeko. Oni njima prave da oni mogu da žive, a nas ovdje izgleda treba uništiti. Oni mogu svoje mlijeko da prodaju kod nas, a mi naše moramo da bacamo”, navodi Arsenović.

Mljekari kažu da su im tek nedavno isplaćeni poljoprivredni podsticaji za prošlu godinu, a tek prije nekoliko dana premija mlijeka za januar mjesec. Podsticaji su došli, ali tek kad je sve poskupilo.

“Uhvatio nas je rat, nismo dobili podsticaje. Zbog rata negdje u svijeti ii zbog tih dešavanja, repromaterijal je poskupljao preko 40%. Mi smo tu više izgubili. Da su bar nešto isplatili na vrijeme, mi bismo mogli da kupimo repromaterijal, gorivo, đubrivo po jeftinijim cijenama, međutim sad je već kasno”, navodi Simić.

Simić dodaje da zbog ovih ograničenja postepeno prelazi na proizvodnju sireva jer mlijeko mora negdje da iskoristi. Ako se uskoro ne pronađe rješenje, mnogi strahuju da bi mljekarstvo, kao jedna od ključnih grana poljoprivrede u Republici Srpskoj, moglo doći u još težu situaciju.

(BN)

Od juče je u našem regionu počela promjena vremena uz kišu i zahlađenje, poznato je i kakvo će biti vrijeme za 1. maj.

Prema trenutno raspoloživom prognostičkom materijalu, sve do oko 3. maja ostaje relativno hladno uz padavine, povremeno i moguća kraća otopljenja, objavio je na svom Fejsbuk profilu meteorolog amater Marko Čubrilo.

Poslije relativno hladnih dana uz slabe padavine ponegde, za vrijeme za 1. maj trenutno stoji signal za nastavak nestabilnog i relativno svježeg vremena, ali bez opasnosti od mraza.
Kraće otopljenje je moguće oko 27. aprila.

Pred nama vrlo svježe vrijeme, posebno sredinom sedmice, kada stoji opasnost od kasnog mraza.

Poslije toga, postepeno otopljenje se nazire krajem ove i posebno početkom sledeće sedmice.

Oko 29. aprila, trenutno, stoji mogućnost nešto jače ciklogeneze i konkretnijih padavina od 30. aprila do 3. maja.

Uprkos kontrolama i visokim kaznama, u Srpskoj je i dalje prisutan rad na crno. Plata u koverti, neplaćeno zdravstveno osiguranje, samo su neki od segmenata ove sive ekonomije.

Prema riječima predstavnika sindikata, iako se takav oblik rada formalno ne prepoznaje, u praksi je i dalje zastupljen.

Danko Ružičić generalni sekretar Saveza Sindikata Republike Srpske, kazao je da je i danas i dalje to prisutno, iako je nelogično,  jer kako kaže  postoji manjak radnika, koji se uvoze iz drugih zemalja.

“Isto tako imamamo i ugovore o radu koji nisu produženi”,  istakao je Ružičić.

Pojasnio  je da se broj radnika na crno smanjuje, ali da još uvijek nije iskorijenjeno.

“Traže se mehanizmi kako to spriječiti. Iz izvještaja Inspektorata može se vidjeti da se najviše spominju sledeće djelatnosti: građevinarstvo, trgovina i drvoprerađivački sektor. Vlada se ozbiljno uhvatila u koštac sa ovim problemom”,  dodao je Ružičić, prenosi RTRS.

Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca Republike Srpske, kaže da Unija ne može pratiti da li neko radi zakonito ili ne, ali u aktima je definisano da poslodavci koji poštuju propise su članovi te asocijacije.

“Rad na crno je negdje oko dva odsto u odnosu na cjelokupnu populaciju radnika. Neadekvatna poreska politika jeste jedan od motiva da i nakon 30 godina nismo uspjeli riješiti ovu situaciju”, istakao je Aćić.

Jedna od mjera mogao bi da bude i reprsivni aparat.

“Poreske utaje se smatraju najtežim krivičnim prekršajem svugdje u svijetu, pa bi tako trebalo biti i kod nas. Pozivamo i sve poslodavce, i sve radnike da ako imaju dilemu bilo kakvu po ovom pitanju, da se jave Uniji poslodavaca.Moramo svi mi zajedno kvalitetniji komunicirati” , zaključio je Aćić.