Ispijanje kafe na prazan želudac zabrinjava ljekare jer može biti štetno za želudac i celokupno zdravlje.

Kafa je jedno od najpopularnijih pića na svijetu.

Prema podacima Međunarodne organizacije za kafu, svakodnevno je konzumira oko 2,25 milijardi ljudi.

Nakon 50. godine života, rizik od probavnih problema povećava se za oko 15% svakih deset godina zbog oslabljene želudačne sluznice i sporijeg metabolizma (Journal of Gastroenterology, 2021), piše Healthilne.

Zašto ispijanje kafe na prazan želudac šteti?

Kafa sadrži kofein, klorogenske kiseline i druge spojeve koji podstiču lučenje želudačne kiseline i djeluju na sluznicu želuca.

Kada se pije na prazan želudac, on je nezaštićen hranom, pa agresivne materije direktno djeluju na sluznicu. Uzrokuje iritaciju, upalu, pa čak i eroziju tkiva.

Glavni rizici ispijanja kafe na prazan želudac

Gorušica i refluks (GERB)

Kafa opušta donji jednjakov sfinkter, omogućujući kiselini da se vraća u jednjak i izaziva peckanje (Gastroenterology, 2021).

Više od 200 ml kafe na prazan želudac povećava rizik od gorušice za 25%.

Simptomi su peckanje u prsima, kiseli ukus u ustima, bol u grlu.

Gastritis i oštećenje sluznice

Hlorogenske kiseline i kofein iritiraju sluznicu želuca, uzrokujući upalu i mikropukotine u 15% slučajeva (Journal of Clinical Gastroenterology, 2020).

Svakodnevno pijenje više od 200 ml kafe na prazan želudac povećava rizik od gastritisa za 15%.

Simptomi su bol u želucu, mučnina, nadutost.

Čir na želucu

Povećana kiselost i iritacija sluznice povećavaju rizik od erozije i čira za 10% (The Lancet Gastroenterology, 2021). Dugotrajna konzumacija kafe na prazan želudac (duže od 3 mjeseca) povećava rizik od čira za 10%.

Simptomi su jaki bol u želucu, krv u stolici, gubitak apetita, prenosi Alo.rs.

Nakon decenija rada, istraživači su bliže nego ikad ključnom proboju u transplantaciji bubrega – mogućnosti presađivanja organa donora s različitim krvnim grupama, što bi moglo značajno skratiti vrijeme čekanja i spasiti živote.

Tim naučnika iz Kanade i Kine uspio je stvoriti “univerzalni” bubreg koji, u teoriji, može prihvatiti svaki pacijent, piše SajensAlert.

Njihov testni organ preživio je i funkcionisao nekoliko dana u tijelu primaoca moždanom smrću, čija je porodica pristala na istraživanje.

“Ovo je prvi put da smo vidjeli kako se ovo odvija u ljudskom tijelu”, rekao je biohemičar Stephen Withers sa Sveučilišta British Columbia u Kanadi.

“To nam daje neprocjenjiv uvid u to kako poboljšati dugoročne ishode.”

Iako je danas moguće transplantirati bubrege različitih krvnih grupa “treniranjem” tijela primalaca da ne odbaci organ, postojeći proces daleko je od savršenog i nije praktičan.

Dugotrajan je, skup i rizičan, a zahtijeva i žive donore kako bi se primalac na vrijeme pripremio.

Kako funkcioniše “univerzalni” bubreg?

U ovom istraživanju, naučnici su učinkovito pretvorili bubreg krvne grupe A u bubreg krvne grupe O. To su postigli korištenjem posebnih enzima koji uklanjaju molekule šećera (antigene), markere krvne grupe A.

Istraživači upoređuju enzime sa škarama na molekularnom nivou: odsijecanjem dijela lanaca antigena krvne grupe A, oni se mogu pretvoriti u status bez antigena koji karakteriše krvnu grupu O.

“To je kao da uklonite crvenu boju s automobila i otkrijete neutralni temeljni premaz”, objašnjava Vičers. “Kada je to učinjeno, imunološki sistem više ne vidi organ kao strano tijelo.”

Izazovi i budućnost

Pred naučnicima je još mnogo izazova prije nego što se mogu razmotriti ispitivanja na živim ljudima. Transplantirani bubreg počeo je ponovno pokazivati znakove krvne grupe A do trećeg dana, što je izazvalo imunološki odgovor.

Ipak, reakcija je bila manje ozbiljna od očekivane, a bilo je i naznaka da tijelo pokušava tolerisati bubreg.

“Ovako izgleda kada se godine temeljne nauke konačno povežu s brigom o pacijentima”, zaključuje Vičers. “Vidjeti kako se naša otkrića približavaju stvarnom uticaju ono je što nas tjera naprijed.”

Od 1981. godine, kada je bolest postala poznata, AIDS je odnio 44 miliona života širom svijeta. Smatra se jednom od najtežih epidemija u istoriji čovječanstva.

Iako je broj smrtnih slučajeva vremenom opao zahvaljujući edukaciji i preventivnim mjerama, ljudi i dalje umiru od posljedica ove bolesti. Tokom 2024. godine od AIDS-a je u svijetu umrlo oko 630.000 ljudi.

Zbog toga otkriće Univerzitetske klinike u Kelnu budi novu nadu da bi moglo predstavljati još jedno oružje u borbi protiv ove bolesti.

Testirano više od 800 antitijela protiv HIV-a
Istraživački tim, koji predvodi Florijan Klajn, direktor Instituta za virusologiju, proučio je uzorke krvi 32 osobe. Sve one su zaražene HIV-om, ali su samostalno – dakle, bez terapije – razvile snažan i široko djelotvoran imuni odgovor kroz antitijela protiv virusa.

Naučnici su u laboratoriji testirali više od 800 različitih antitijela iz tih uzoraka, ispitujući njihovu sposobnost da neutrališu HIV viruse.

Jedno od njih, pod oznakom 04_A06, posebno se istaklo. Ovo antitijelo blokira mjesto pomoću kojeg se virus vezuje za ćelije domaćina tokom infekcije. Na taj način sprečava ulazak HIV virusa u ćelije. Kada virus uđe u ćeliju, on preuzima njene funkcije i koristi je za sopstveno umnožavanje, čime dugoročno slabi imuni sistem.

Plan za proizvodnju antitijela nalazi se u ljudskom imunom sistemu – u B-limfocitima. Kada dođu u kontakt s patogenima, ovi limfociti sazrijevaju u plazma ćelije koje proizvode velike količine antitijela – među njima i 04_A06.

Istraživači su dešifrovali genetski plan za njegovo stvaranje i uspjeli da ga reprodukuju.

“Znači, više nije potrebno uzimati krv od pacijenata, već se taj genetski plan može ubaciti u drugu ćeliju i reći joj: proizvedi ovaj protein – odnosno ovo antitijelo”, kaže Klajn.

Za sada samo sredstvo za prevenciju

U eksperimentima na miševima koji su nosili komponente ljudskog imunog sistema i bili zaraženi HIV-om, antitijelo 04_A06 uspjelo je da potpuno neutrališe većinu HIV virusa.

Istraživači su sproveli testove na oko 340 različitih varijanti HIV-a, uključujući i one koje su već bile otporne na druga antitijela.

“Virusi su veoma raznoliki, i to je razlog zašto je HIV tako teško liječiti – jer postoji velika genetska raznolikost među virusima”, objašnjava Klajn.

Novootkriveno antitijelo, međutim, uspjelo je da neutralizuje 98 odsto testiranih varijanti.

Dakle, 04_A06 bi mogao pomoći ljudima koji su već zaraženi HIV-om, jer virusu onemogućava pristup ćeliji.

“Vezuje se za receptor virusa, blokira ga i tako sprečava da zarazi ciljnu ćeliju”, kaže Klajn.

Pored toga, virusi koji su “označeni” antitijelima lakše se prepoznaju i uništavaju od strane imunog sistema.

Ovo antitijelo bi se moglo koristiti i preventivno, kako bi se spriječila HIV infekcija.

“Ako antitijelo već postoji u tijelu, virus koji uđe biva odmah zaustavljen prije nego što uspije da zarazi ćeliju”, dodaje Klajn.

Još ne postoji vakcina protiv HIV-a

Novo antitijelo bi moglo da djeluje kao takozvana pasivna imunizacija.

Suprotno tome, aktivna imunizacija podrazumijeva vakcinu koja omogućava tijelu da samo proizvodi antitijela – ali takva vakcina još ne postoji.

Postoje istraživanja s mRNA vakcinom, koja bi trebalo da podstakne imuni sistem da reaguje na određeni protein iz omotača HIV virusa.

Međutim, do sada je ovaj pristup testiran samo na jednoj varijanti virusa.

Trenutno se različiti lijekovi u obliku tableta ili injekcija koriste za profilaksu protiv HIV infekcija, i to s velikim uspjehom.

Ipak, tablete se najčešće moraju uzimati svakodnevno.

Dugotrajni preparati sa depo-efektom, poput onih koji sadrže lenakapavir, već su odobreni u SAD i EU, ali se u EU još uvijek ne prodaju.

Ideja iza profilakse antitelima poput 04_A06, objašnjava Klajn, jeste: “Da se može izbjeći svakodnevno uzimanje tableta, jer bi postojala preko 90 odsto vjerovatnoća da se infekcija spriječi.”

Profilaksa antitijelima uzimala bi se otprilike na svakih šest mjeseci.

Samotestiranje na HIV

“Do sada su već otkrivana i druga antitijela širokog dejstva protiv HIV-a, ali je 04_A06 definitivno izuzetno snažan predstavnik te grupe”, ocjenjuje Aleksandra Trkola, direktorka Instituta za medicinsku virusologiju Univerziteta u Cirihu.

Dodaje da “teoretski, 04_A06 sam postiže efikasnost koja se inače dostiže samo kombinacijom više antitijela.”

“Snažan” u ovom kontekstu znači: čak i kada se mala količina antitijela primijeni na zaražene ćelije, efekat je vrlo izražen.

To je važno ako bi se otkriće iz Kelna jednog dana pretvorilo u lijek koji bi se davao injekcijom.

“Jer može se primijeniti samo ograničena količina, a davanje 20 injekcija ne bi bilo samo neugodno, već bi i proizvodnja lijeka bila veoma skupa”, objašnjava Klajn.

Dugo putovanje do lijeka protiv AIDS-a

Međutim, do razvoja stvarnog lijeka na osnovu 04_A06 moglo bi proći dosta vremena, smatra Kristof Špiner, šef Odjeljenja za infektologiju na Univerzitetskoj klinici “Rechts der Isar” u Minhenu.

On napominje da su rezultati iz Kelna za sada samo laboratorijski podaci, “pa se efikasnost ne može direktno prenijeti na stvarne uslove života”.

Potrebne su daljnje studije o doziranju, bezbjednosti i efikasnosti antitijela, prenosi Deutsche Welle.

“Još uvijek ne možemo znati da li će se antitijelo pokazati efikasnim i u kliničkoj primjeni”, upozorava Aleksandra Trkola, ali dodaje: “Znakovi su svakako vrlo ohrabrujući.”