Prva kriza sa kiseonikom riješena je posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i mirovne misije UN u BiH, kada je početkom juna avionima u Banjaluku dopremljeno 180 boca kiseonika i ostale medicinske pomoći, ali je riječ bila samo o kratkoročnoj pomoći

Prvi apel za pomoć iz Kliničko-bolničkog centra u Banjaluci upućen je 21. maja 1992. godine, a zaposleni su pokušali da medicinski kiseonik nadomjeste industrijskim, koji su, nakon apela za pomoć, dostavljali brojni pojedinci i organizacije iz Banjaluke.

Ali, ovaj kiseonik nije bio sterilan i nije posjedovao istu vlažnost, dok su boce punjene pod različitim pritiskom.

Prva kriza sa kiseonikom riješena je posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i mirovne misije UN u BiH, kada je početkom juna avionima u Banjaluku dopremljeno 180 boca kiseonika i ostale medicinske pomoći, ali je riječ bila samo o kratkoročnoj pomoći i uskoro Kliničko-bolnički centar ulazi u novi period neizvjesnosti.

U Jugoslaviji je posredstvom medija vođena kampanja da se dopusti let i spriječi agonija u Kliničkom-bolničkom centru, a podržale su je i brojne poznate ličnosti. Apele su uputili i predsjednik Jugoslavije Dobrica Ćosić, kao i patrijarh srpski Pavle.

Muslimansko-hrvatske jedinice tada su kotrolisale “Koridor života” u Posavini i kiseonik je mogao doći samo vazdušnim putem.

Za ovu tragediju bili su odgovorni oni koji su mogli da pomognu, a nisu to učinili, prije svega tadašnji generalni sekretar UN Butros Butros Gali, Savjet bezbjednosti UN i Komitet za sankcije, koji je odugovlačio i nije izdao dozvolu da sa batajničkog aerodroma poleti humanitarni avion sa kiseonikom i ostalom medicinskom opremom.

Uobičajena procedura za dobijanje dozvole trajala je do sedam dana, ali ni nakon 12 dana let nije odobren.

Odbor za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova pri Vladi Republike Srpske uvrstio je 2008. godine stradanje banjalučkih beba u Program obilježavanja značajnih istorijskih datuma i događaja Republike Srpske kao događaj od regionalnog značaja, a 22. maj je proglašen Danom stradanja 12 beba usljed nedostatka kiseonika ratne 1992. godine.

 U najpoznatijim banjalučkim restoranima se u prošloj godini, sudeći prema zvaničnim finansijskim izvještajima, pojelo i popilo više od 30 miliona maraka, a najviše u „Maloj stanici“ u vlasništvu banjalučkog ugostitelja Dalibora Šajića.

Naime, prihodi nekih od najpoznatijih banjalučkih restorana iznosili su lani oko 30 miliona KM, a najviše je, kako je napomenuto, obrnula „Mala stanica“ čiji je prihod iznosio 9,9 miliona maraka.

„Mala stanica“ je imala ujedno i najveću dobit kada su u pitanju najpoznatiji ugostitelji, te je zaradila 2,2 miliona KM u prošloj godini.

Ovaj restoran je značajno popravio poslovni rezultat u odnosu na pretprošlu godinu kada su obrnuli 7,6 miliona KM, a dobit im je iznosila 1,3 miliona maraka.

Još jedan restoran u vlasništvu Dalibora Šajića, tačnije „Kazamat“  obrnuo je u 2025. godini 2,5 miliona maraka dok im je dobit iznosila 564.846 KM.

Oni su poslovali slično kao u 2024. godini kada im je zarada iznosila 581.200 KM, a prihod 2,4 miliona maraka.

Značajan prihod je u prošloj godini ostvarila i „Zlatna kruna“ u vlasništvu Miše Kovačevića, koja je prometovala 5,5 miliona maraka, dok im je dobit iznosila 1,4 miliona KM.

Prihode od oko 5,5 miliona KM ostvarila je i „Stara Ada“ , dok su zaradili 814.141 KM.

Inače, vlasnici „Stare Ade“ su Milan i Stojanka Radović, a i oni su popravili poslovni rezultat u prošloj u odnosu na 2024. godinu kada su prometovali 5,3 miliona maraka, a zarada im je iznosila 663.462 KM.

Pozamašan promet je imao i banjalučki restoran „Le coq“ koji je prometovao 3,3 miliona maraka a dobit im je iznosila 404.902 KM.

Ovaj restoran u vlasništvu poznatog banjalučkog ugostitelja Gorana Kurtinovića je u prošloj godini poslovao bolje u odnosu na 2024. kada su im prihodi iznosili 2,2 miliona maraka, a dobit 224.766 maraka.

Sudeći po finansijskim izvještajima dobar promet imao je i „My way“ u vlasništvu Mladena Miškovića, a koji je prihodovao 1,7 miliona KM, dok im je dobit iznosila 252.837 maraka.

Ovom restoranu su prihodi bili slični i 2024. godine kada su takođe obrnuli 1,7 miliona maraka, ali im je dobit bila veća i iznosila je 425.006 KM.

„Milky onassis“ u vlasništvu Nade Petković i zagrebačke firme „Mileni Milko“ ostvarila je lani prihode u iznosu od 1,2 miliona maraka, dok im je dobit iznosila 199.945 KM.

Oni su znatno popravili rezultate u prošloj u odnosu na pretprošlu godinu kada su prihodovali 811.495 KM, dok im je dobit iznosila 141.720 maraka.

Banjalučki splav u vlasništvu Stojana Tutnjilovića ostvario je u prošloj godini prihode u iznosu od 963.042 KM, dok im je dobit iznosila 105.354 marke.

Njima su prihodi i dobit pali u odnosu na 2024. godinu kada su obrnuli oko milion maraka, a zaradili 206.494 KM.

Capital

Okružni sud u Banjaluci presudio je u korist Grada Banjaluka i poništio rješenje Ministarstvo trgovine i turizma RS u predmetu inspekcijskog nadzora nad Udruženje građana Sokolsko društvo, čime je potvrđeno da je gradska inspekcija postupala zakonito.

Presudom od 15. maja ove godine Sud je uvažio tužbu Grada Banjaluka i poništio akt Ministarstva kojim je ranije bilo ukinuto rješenje gradske inspekcije.

Riječ je o postupku koji je prošle godine sprovelo Odjeljenje za inspekcijske poslove Grada Banjaluka, nakon što su utvrđene nepravilnosti u poslovanju Udruženja „Sokolsko društvo“ u objektu Sokolski dom. Gradskom inspekcijom tada je utvrđeno da Udruženje, putem neregistrovanog subjekta „Teretana Sokolski dom“, pruža i naplaćuje komercijalne usluge korištenja teretane bez prethodne registracije kod nadležnog organa. Zbog toga je doneseno rješenje o privremenoj zabrani obavljanja te djelatnosti.

Međutim, Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske naknadno je poništilo rješenje gradskog inspektora, da bi sada Okružni sud poništio odluku Ministarstva i praktično vratio na snagu prvobitno rješenje gradske inspekcije.

U presudi se navodi da je pravilno utvrđeno kako Udruženje obavlja djelatnost za koju nije registrovano, te da, uprkos upozorenjima i savjetima nadležnih organa, nije izvršilo potrebnu registraciju. Sud je, takođe, odbio zahtjev Udruženja „Sokolsko društvo“ za nadoknadu troškova upravnog spora.

Iz Grada Banjaluka poručuju da je ovom presudom potvrđeno da je gradska inspekcija postupala u skladu sa zakonom i u okviru svojih nadležnosti.
Buka