Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da se u Srpskoj osjeća bezbjedno, ali da dobija prijetnje zbog svojih kontakata sa ruskom stranom.
“Osjećam se potpuno bezbjedno u Republici Srpskoj. Ali, naravno, dobijam razna pisma. Mnogo napada i sličnih prijetnji šalju preko društvenih mreža Bošnjaci”, rekao je Dodik za TASS.

On je naveo da muslimani u BiH nisu samo protiv Srba, već su i protiv Rusa i da ih zato svaki kontakt koji ima sa ruskom stranom bukvalno razbijesni, a cilj svega je da mu se, u saradnji sa Zapadom, oteža život.

“I mi smo stalno na stranicama njihovih medija u bilo kom obliku. Sve to kod njih izaziva /takvu reakciju/ jer imamo dobre kontakte i sa Ruskom Federacijom i direktno sa predsjednikom Vladimirom Putinom”, rekao je Dodik.

Dodik je napomenuo da Bošnjaci podržavaju NATO, ali da Srbi ne podržavaju.

“Mi smo protiv pridruživanja i ulaska u NATO. I sve to kod njih izaziva stalnu napetost, koju koriste svaku priliku da deluju protiv nas”, naglasio je Dodik, prenosi Srna.

Govoreći o pokretanju unutar stranačkih aktivnosti Srpske demokratske stranke (SDS) umiješao se i Milorad Dodik. On je u izjavi za ATV rekao da zna ko je ko u SDS i da zna koja struja nije dobra i koja mu smeta.

– Kada čujem šta se tamo dešava, ko je na jednoj, ko na drugoj strani, ako to postoji, a oni će reći da ne postoji, onda mi se, bez obzira na sve, čini da ekipa vezana za tu probosansku, muslimansku stranu okupljena oko Bosića, Babalja, onog Božovića i nekih njihovih kadrova, da je to grupa opasnih namjera za Srbe i Republiku Srpsku, a da su s druge strane veoma poželjni sa stanovišta muslimana u Sarajevu. Srbima je svako opasan koga muslimani podržavaju – istakao je Dodik.
Kako sagovornici tvrde, ovom izjavom Dodik se jasno odredio ko mu u SDS odgovara, a ko ne?!
Da li kritikom upravo onih koji na čelu SDS ne žele više da vide Milana Miličevića, Dodik nimalo skriveno šalje poruku da mu odgovara sadašnji predsjednik Miličević i da ne bi volio da ga mijenjaju, pokazaće vrijeme, prenosi BN.

U trenutku kada se Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT) suočava s dubokom finansijskom krizom, blokadom računa i neizvjesnom budućnošću, Samostalni sindikat radnika BHRT-a, predvođen Merimom Kurtović-Pašalić, poziva svoje članove na, kako se navodi, “roštilj i veselje” u Dejčićima ove nedjelje. Ova vijest, proslijeđena putem e-maila članstvu, izazvala je buru negodovanja među zaposlenicima i javnosti, postavljajući pitanje: kakva je to kriza kada sindikat i menadžment organizuju “dernek” usred finansijskog kolapsa?
BHRT godinama tone u dugove, s neisplaćenim doprinosima zaposlenicima, minimalnim platama za većinu radnika i dugom prema Poreskoj upravi FBiH od 49,7 miliona KM. Generalni direktor Belmin Karamehmedović više puta je javno upozoravao na katastrofalno stanje, kriveći političare, entitetske televizije i čak same zaposlenike koji tuže BHRT zbog neisplaćenih doprinosa. Istovremeno, sindikat pod vodstvom Kurtović-Pašalić kontinuirano ističe teške uslove rada, gubitak kadra i potrebu za hitnim rješenjima, uključujući pravedniju raspodjelu RTV takse.

Pa ipak, poziv na “roštilj i veselje” baca novo svjetlo na ove tvrdnje. Ako je situacija toliko alarmantna, kako je moguće da sindikat, koji bi trebao štititi interese radnika, organizuje zabavu? Kritičari ovaj potez vide kao dokaz licemjerja i nesposobnosti menadžmenta i sindikata, optužujući ih da manipulišu javnošću dok se zaposlenici bore za golu egzistenciju. “Pljuvali su po svima, ali sve je u redu, može se dernek praviti”, glasi jedan od ogorčenih komentara koji kruže među zaposlenicima.
Ovo nije prvi put da se sindikat i menadžment BHRT-a dovode u pitanje. Ranije su iznesene optužbe za netransparentnost, favorizovanje određenih zaposlenika stimulacijama i visoke plate rukovodstva, dok većina radnika jedva spaja kraj s krajem. Plata direktora Karamehmedovića od 5.000 KM i topli obrok od sedam maraka za obične radnike samo su dio kontrasta koji dodatno podgrijava nezadovoljstvo.

Dok se BHRT bori za opstanak, a sindikat poziva na feštu, postavlja se pitanje: kome služi ovakav javni servis? Da li je ovo krajnji dokaz da su sindikat, menadžment i direktor Karamehmedović izgubili kompas, ili samo još jedan u nizu skandala koji razotkriva duboku krizu sistema? Jedno je sigurno – dok se u Dejčićima sprema roštilj, povjerenje u BHRT i njegove čelnike rapidno se gasi.
Neka javnost prosudi: je li ovo bruka i sramota, ili samo još jedan dan u haotičnoj stvarnosti bh. medija?