Predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski izjavio je da dobro govori ruski jezik, ali je priznao da iskreno prezire ruski narod, čime je potvrdio da je rusofob.

On je u podkastu Leksa Fridmena rekao da prezire Ruse i da zbog toga želi da razgovara na ukrajinskom jeziku uz pomoć prevodioca, a ne na ruskom, kako je to predložio Fridmen, koji takođe tečno govori ruski, jer je odrastao u Moskvi.

“Savršeno govorim ruski, naravno, i razumijem sve što govorite, ali Vam ne mogu odgovarati na ruskom tokom čitavog intervjua”, istakao je Zelenski.

Ukrajinski lider naveo je da “ne može da se pretvara da se ništa ne dešava” i da podrži izjave ruskog predsjednika Vladimira Putina da su Rusi i Ukrajinci jedan narod i da govore istim jezikom.

Zelenski je naglasio da prezire “ljude koji su gluvi” i koji su započeli ono što je nazvao “okupacijom” kako bi zaštitili ruski jezik.

Prije nego što je počeo da se bavi politikom, Zelenski je u aprilu 2014. godine izjavio da su Rusi i Ukrajinci jedan narod.

Zelenski tvrdi da u Ukrajini ima ljudi koji govore ruski i da im, navodno, to niko nije zabranio.

Inicijativa, koju je pokrenula grupa od deset ljudi, uključujući brojne zagovornike kriptovalute, ima rok od 18 mjeseci da prikupi 100.000 potpisa potrebnih da bi se stavila na javni referendum.

SNB je ranije izrazio skepticizam prema bitkoinu. Predsjednik centralne banke je prošlog mjeseca rekao da je oprezan prema kriptovalutama kao što su bitkoin i eter. Inicijativu podržava grupa koju predvodi pionir interneta i autor Iv Benaim iz Švajcarske koji govori francuski, kao i brojni švajcarski zagovornici kriptovaluta. Primarni cilj je da se pokrene debata, rekao je Bennaim za novine NZZ am Sonntag.

Međutim, Švajcarska narodna banka ima drugačije stavove.

„U trenutnom okruženju neizvesnost je i dalje velika i novi šokovi mogu da se jave u bilo kom trenutku“, upozorio je predsjednik Švajcarske nacionalne banke Tomas Džordan.

Prije dvije godine tadašnji predsednik SNB Tomas Džordan izjavio je da bitkoin ne ispunjava uslove za devizne rezerve.

U Švajcarskoj se održavaju redovni referendumi o zakonodavnim inicijativama za promjenu saveznog zakona, prenosi Bankar.me.

Sudari između svemirskih objekata mogu izazvati lančanu reakciju u kojoj krhotine uništavaju druge objekte, stvarajući sve veće oblake krhotina.

Takav razvoj događaja mogao bi da orbitu učini toliko zakrčenom da postane neupotrebljiva za satelite i istraživanje svemira. Kada su svemirski ostaci, prošlog novembra, krenuli ka Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS), sedam astronauta je moralo brzo da reaguje.

Ruski svemirski brod, usidren na stanicu, uključio je motore na pet minuta, pomjerajući ISS sa puta opasnih krhotina.

Da stanica nije promijenila orbitu, ostaci bi prošli na udaljenosti od samo četiri kilometra od njih, što je moglo da ima katastrofalne posljedice, upozorava NASA.

Ovakvi manevri nisu rijetki.

Od prvog stalnog naseljavanja ISS-a 2000. godine, stanica je promijenila svoju putanju na desetine puta kako bi izbjegla sudare sa krhotinama.

Ovaj problem raste svake godine kako se broj objekata koji kruže oko Zemlje eksponencijalno povećava.

“U posljednje četiri godine drastično je porastao broj objekata u svemiru“, ističe dr. Višnu Redi, profesor planetarnih nauka na Univerzitetu u Arizoni.

„Sve bliže smo situaciji koju pokušavamo da izbjegnemo godinama“, rekao je on i dodao da je jedna od najvećih prijetnji hipotetički scenario poznat kao Keslerov sindrom.

Orbita bi postala pretrpana

Prema ovom konceptu, sudari između svemirskih objekata mogu izazvati lančanu reakciju u kojoj krhotine uništavaju druge objekte, stvarajući sve veće oblake krhotina. Takav razvoj događaja mogao bi da orbitu učini toliko zakrčenom da postane neupotrebljiva za satelite i istraživanje svemira.

Iako su astronauti najdirektnije ugroženi, zagušenje ugrožava i tehnologije koje svakodnevno koristimo, kao što su GPS, brzi internet i televizijski servisi. Stručnjaci procjenjuju da je od 1957. godine zabilježeno više od 650 nezgoda koje su stvorile hiljade komada svemirskog otpada.

Jedan od najpoznatijih sudara dogodio se 2009. godine, kada je nefunkcionalni ruski satelit Kosmos 2251 udario u aktivni američki komunikacioni satelit Iridijum 33. Taj sudar je stvorio oblak sa skoro 2.000 komada krhotina većih od 10 centimetara, a bilo ih je još bezbroj sitnije čestice, prenosi Tportal.

Nevidljiva prijetnja

Većina krhotina u orbiti je premala da bi se pratila postojećom tehnologijom, ali čak i čestice veličine teniske loptice mogu izazvati ozbiljnu štetu. U orbiti se objekti kreću takvom brzinom da i najmanji može da probije metal, upozorava NASA.

“Ono što me najviše brine je to što podaci o lokacijama krhotina nisu dovoljno precizni da bi se bezbjedno izbjegli sudari“, priznaje Dan Oltrože, naučnik u COMSPOC Corp.

Jednako važna je i regulacija.

Iako su Ujedinjene nacije u septembru usvojile dokument kojim se podstiče debata o svemirskom saobraćaju, konkretni zakoni i primjena ostaju nejasni. Eksperti vjeruju da bi SAD mogle da predvode napore da se donesu strožija pravila.

„Nedostatak regulacije je najveća prepreka. Postavljanje normi i smjernica bi bilo od velike pomoći“, naglasio je dr Redi.

Hoćemo li reagovati na vrijeme?

Problem svemirskog otpada se često poredi sa ekološkim izazovima na Zemlji.

„Mislili smo da su okeani beskrajni, ali sada shvatamo da bacanje plastike izaziva ogromnu štetu. Svemir je kao okean – ako ne budemo oprezni, posljedice će biti katastrofalne“, kaže dr Nilton Reno sa Univerziteta u Mičigenu.

Stručnjaci upozoravaju da je vrijeme za akciju ograničeno, a svako odlaganje povećava rizik od ekonomskih i naučnih gubitaka, a svemirski saobraćaj postaje sve opasniji, prenosi RTCG.