Connect with us

Društvo

Lejla Zalihić je MAJKA HEROINA! “Kćerku sam pronašla na pola jezera”

Lejla Zalihić je majka heroina iz Buturović Polja, čijim se imenom pišu herojstvo i hrabrost.

Njena priča o spasavanju kćerke iz vodene bujice tokom poplava koje su pogodile ovo mjesto obišla je svijet, a tri mjeseca nakon svega govori za “Nezavisne novine”.

Sjećanja na strašnu kataklizmu koja je pogodila nekoliko mjesta u BiH, među kojima i Jablanicu i Buturović Polje, kako govori Lejla, i dalje su živa i još prisutna, iako su prošla tri teška mjeseca.

Naime, Lejla je te noći kada se nebo spustilo na zemlju plivala tri kilometra kroz vodenu bujicu punu grana, drveća, kućanskih aparata, kamenja, kako bi spasila svoju kćerku.

– Ta noć, to je najveći horor u mom životu. Noć kao i svaka noć, ništa nije slutilo na to šta bi se moglo desiti. Probudio nas je komšija, da nije, ko zna šta bi se desilo. Izašli smo na drugi sprat kuće, kad smo vidjeli da tu nije sigurno, izašli smo na treći. Nije bilo vremena za paniku, razmišljali smo kako da spasimo živu glavu. Kad smo vidjeli da ništa ne možemo uraditi, prepustili smo se sudbini, sve do trenutka dok se kuća nije srušila. Čula sam vriske kćerke, supruga, svekrvu nisam čula, pali smo u vodu. Bujica nas je nosila, dok nisam kćerku pronašla na pola jezera. Uspjele smo nekako izaći na obalu od svega što nas je udaralo”, prisjeća se Zalihićeva za “Nezavisne novine”.

U toj agoniji, kako ističe, srele su se sa jednim čovjekom s kojim su se spasile.

– Išli smo oko tri sata dok nismo došli do komšije. Tu smo bili dok hitna pomoć nije stigla po nas, za muža ništa nisam znala, ni da li je živ”, kaže ona.

Zaroniti u hladnu vodu punu svega tokom noći često ne bi smjeli ni najhrabriji, ali Lejla je znala da drugog izbora nema.

Takva i tolika snaga se ne može objasniti, a kaže da joj je snagu da spasi rođeno dijete dao Bog. Uprkos svemu, ne smatra se heroinom.

– Ne osjećam se kao heroj, mislim da bi svaka majka za svoje dijete uradila isto. I za tuđe ako je u mogućnosti, a kamoli za svoje”, ističe ona za “Nezavisne novine”.

Heroinom samu sebe ne smatra, ali mnogi na nju gledaju baš tako.

Zovu je majka hrabrosti i žena godine, ni slučajno, ni bez razloga, već sasvim opravdano.

Zbog svog podviga nedavno je ponijela i titulu Hercegovka godine. Lejla ističe da joj znači što je ta nagrada pripala njoj, ali dodaje da bi voljela da nije ovim povodom.

– Voljela bih da je u nekom boljem svjetlu, zbog nečeg drugog, ali Bože moj, šta je, tu je”, kaže ona za “Nezavisne novine”.

Iako sjećanja lako ne blijede, situacija u Buturović Polju, prema njenim riječima, polako se popravlja, a stvari dolaze na svoje mjesto.

– Ogromna je šteta, pa tako treba dosta vremena da stvari u potpunosti dođu na svoje mjesto. Strah još postoji, ipak nije prošlo dosta vremena da se to zaboravi, ali proći će, nadam se, što prije”, ističe ona.

I nakon svega, iz katastrofe, u kojoj, osim prirode, krivice ima i u ljudima, Lejla smatra da smo kao društvo naučili lekciju.

– Tužno je što se ovako nešto moralo desiti da se izvuče lekcija, ali jednostavno tako je trebalo da bude i nadam se da se nikad više neće desiti”, zaključuje ona za “Nezavisne novine”.

Related Topics:

Društvo

SUZE I BOL! Otac napustio malu Nataliju, MAJKA OSTALA SAMA U BORBI ZA KORU HLJEBA (VIDEO)

Humanitarac Marko Nikolić ispred fondacije “Zajedno možemo” na svom Instagram profilu podijelio je još jednu tešku priču.

Ovog puta riječ je o malenoj Nataliji koja u teškim i nehumanim uslovima živi sa majkom, bakom i dekom.

Marko je uz dirljiv video snimak uputio i apel svim dobrim ljudima da pomognu namučenoj djevojčici da uskoro, kao i sve njene vršnjakinje ima normalan dom. Da je život surov, mala Natalija saznala je vrlo mlada, jer je se, kako piše Marko, rođeni otac odrekao, pa se njena majka od tada svakog dana bori da ona ne bude gladna.

“Mala Natalija. Dijete koje nije biralo svoju sudbinu. Otac je nikada nije priznao. Ostala je uz majku — ženu koja se svakog dana bori da zaradi za parče hljeba, da joj dijete ne legne gladno”, kaže Marko i dodaje:

“Žive zajedno sa bakom, dekom i ujakom. Svi u dve prostorije. Bez privatnosti. Bez sigurnosti. Bez osnovnih uslova za život. I ima dana kada zaista nemaju šta da jedu. Ali ono što najviše boli — nije ni glad, ni hladnoća, ni težina života. To je činjenica da jedno dijete odrasta u borbi za preživljavanje, umjesto u bezbrižnosti”.

Međutim, dodaje on, Natalija se i pored svih nedaća smije.

“A opet…ona se smije. Taj mali osmijeh, u takvim uslovima —nije samo osmijeh. To je snaga. To je prkos. To je nada. I zato ne smijemo da okrenemo glavu. Jer nečije malo — nekome znači sve. Ako možemo da pomognemo, pomozimo”, piše na kraju humanitarac Marko.

Kako možemo da pomognemo:

Račun za donacije 265411031000227596

Devizni račun -IBAN

RS35265100000112450017

SWIFT CODE RZBSRSBG

Paypall: ZAJEDNOMOZEMO

Primalac humanitarna fondacija zajedno možemo

Svrha uplate: Za Nataliju

SMS: Za Nataliju na 3855, piše Telegraf.

Nastavi čitati

Društvo

DANAS JE 1. MAJ! Međunarodni praznik rada

Širom svijeta danas se obilježava Praznik rada, 1. maj. Na današnji dan 1886. godine održane su demonstracije radnika u Čikagu, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a pet njih je osuđeno na smrt.

Devetnaesti vijek bio je obilježen iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, pa čak i 18 časova, kako za odrasle tako i za djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uslove rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.

Oko 40.000 radnika protestovalo je u Čikagu 1. maja 1886. godine, ističući zahtjeve simbolizovane u tri osmice: 8 časova rada, 8 odmora i 8 kulturnog obrazovanja. Policija je trećeg maja intervenisala i ubila nekoliko demonstranata, a ranila oko 50 radnika. Brojni demonstranti su uhapšeni, a vođe su izvedene pred sud. Petoro ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Tri godine kasnije, 1889. na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se svakog 1. maja održavati demonstracije dok god radnici i radnice ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao međunarodni dan opšte solidarnosti radništva.

Nakon boljševičke revolucije, Prvi maj je postao državni praznik u SSSR-u, a potom i u drugim nastalim jednopartijskim državama. U jednopartijskim režimima i nerazvijenim državama radnički pokret je bio zaštićen samo deklarativno, a u stvarnosti je bio dirigovan i kontrolisan za boljitak birokratske elite.

Zbog kasnijih povezivanja sa jednopartijskim sistemom i boljševičkim komunizmom, Sjedinjene Američke Države pomjerile su proslavu 1. maja na septembar.

Nakon pada bloka jednopartijskih režima, Prvi maj dobija novu afirmaciju kao dan borbe za radna i ljudska prava razvojem sindikalizma i nastankom nove ljevice, koja je demokratska, te se protivi autoritarnosti.

Međunarodni praznik rada obilježava se velikim marševima, akcijama i demonstracijama, koje organizuju različiti pripadnici i simpatizeri radničkog, sindikalnog i širokog antikapitalističkog pokreta.

U BiH 1. i 2. maj neradni, uveden policijski čas
Zbog pandemije koronavirusa, ove godine Prvi maj će biti obilježen nešto drugačije nego inače.

Iako su u našoj zemlji, kao i u brojnim drugim, prethodnih godina mnogobrojni ljudi slavili Prvi maj provodeći vrijeme u prirodi, roštiljajući i družeći se sa drugim ljudima, zbog trenutne epidemiološke situacije, ove godine vlasti su zabranile okupljanja.

Vlasti RS donijele su odluku o uvođenju policijskog časa danas, sutra i prekosutra. Građani će tokom ova tri dana moći izaći iz kuće samo u periodu od 05.00 do 12.00 časova.

U Federaciji BiH, mjere su nešto blaže, te će policijski čas biti na snazi od 22.00 do 05.00 sva tri dana, a prema odluci Federalnog štaba civilne zaštite, zabranjuje se okupljanje više od pet ljudi.

U oba bh. entiteta, 1. i 2. maj proglašeni su neradnim danima.

Nastavi čitati

Društvo

KILOGRAM KULENA 45 KM! Mnogi prođu i samo omirišu, gastarbajteri bi kupili, PLAŠE SE GRANICE

Gužva pred prvomajske praznike na Gradskoj tržnici u Sarajevu, zadovoljni i Slovenci.

Gužve, užurbana kupovina i domaći proizvodi dočekali su danas kupce na Gradskoj tržnici “Markale” koja se nalazi u centru Sarajeva.

Tamo se ne opskrbljuju samo građani, već i turisti koji, kako su nam rekli, ipak imaju probleme pri prelasku granica s ovim proizvodima. Kilogram telećeg kulena košta oko 45 KM, što znači da mušterije plaćaju devet KM oko 200 grama proizvoda. Kilogram stelje (ovčija pršuta) se plaća nešto jeftinije, tačnije 40 KM, dok mesarova peka košta 65 KM. Kada je riječ o mliječnim proizvodima, sjeničke paprike koštaju 25 KM, dok se sjenički kajmak može nabaviti po dvije vrste cijena od 20 i 40 KM…

Trgovci su većinom zadovoljni, posebno pred prvomajske praznike jer brojni građani dolaze na tržnicu kako bi se opskrbili za prvomajski ručak, ali i neradne dane.

– Jeste sada malo manje, umanjilo je, ali i skupoća je velika – rekla je jedna od prodavačica. Kako kaže, ima mušterije koji kupuju i manje količine, ali dolaze redovno jer ovo mjesto smatraju provjerenim.

Svi kupuju prema tome, kako kažu, kakav je čiji džep. Domaći proizvodi uz prihvatljive cijene, privlače i turiste pa smo tako sreli Slovenca koji je došao na tržnicu zbog suhog mesa.

– Nije skupo, ali ni prejeftino – rekao je on uz konstataciju da su proizvodi skuplji u njegovoj zemlji.

Jedna od trgovkinja koja prodaje upravo suhomesnate proizvode je rekla kako se cijene nisu mijenjale osam mjeseci, piše Klix.
– Dolaze i turisti, ali rijetki kupuju. Probaju, svidi im se, ali postoje zabrane nošenja, iz određenih zemalja nose, ali ostali ništa – rekla je ona.

Nastavi čitati

Aktuelno