– Već godinu dana pravim ručno rađene bijele, crne i mliječne čokolade raznih ukusa i oblika. Krenula sam prvo ubacivati prženi lješnik, mljeveni ili sa dodatkom jezgre, a zatim sam dodavala suvo voće, kafu i razne kreme. Moram priznati da to nije nimalo lako i još se usavršavam u ovom poslu – kaže Brana.

Svoje proizvode izlaže u salonu Udruženja žena Srbac čiji je dugogodišnji član, a za njene čokolade vlada interesovanje i u drugim lokalnim zajednicama pa se mogu kupiti i u “Krajiškoj kući” u Banjaluci i “Kući Lijevča i Potkozarja” u Gradišci.

– Vrijedne domaćice iz Srpca, sa kojima se redovno družim, podstakle su me da pokušam napraviti čokoladu sa lješnikom i tako je sve počelo. Svaku čokoladu izrađujem ručno, a za pripremu i pakovanje mi obično treba oko pola sata. Nemam nikakve mašine, već koristim samo posude u kojima topim sastojke na pari, uz kalupe za oblikovanje, a obično pravim manje količine. Moje čokolade su ne samo ručno rađene već i zdrave, jer ne sadrže konzervanse, pa im je rok trajanja od četiri do šest mjeseci – istakla je Brana.

Vrlo često za rođendane, krsne slave i razne druge proslave poručuju njene slatkiše, na kojima ispisuje prigodne čestitke, a imala je i veću narudžbu sitnih čokolada za jedan šahovski turnir. Kako kaže, djeca najviše vole deserte u obliku zeke, mace ili mede, a među mladima i odraslima je trenutno najpopularnija “dubai” čokolada za koju je takođe pronašla recept.

– Našla sam ga na internetu i nije mi bio problem da je napravim. Čak sam dobila originalnu čokoladu iz Dubaija od jedne sugrađanke koja je tamo boravila i uvjerila se da se ne razlikuje puno od moje, osim što je malo kremastija. Ne pravim klasičnu tablu jer krem od pistacija nije baš jeftin, pa je izrađujem u manjim oblicima. Najmanja košta 3,5 KM, a malo veće pakovanje od 95 grama se može kupiti za pet KM. Cijene svih čokolada zavise od gramaže, a vrlo često i od ambalaže koja je prilično skupa – rekla je Brana.

Posebno interesovanje vlada i za njene čokolade sa dodatkom čili papričice, što ne čudi, jer je to bila čuvena poslastica još u vrijeme Asteka i Maja koji su njome začinjavali kakao za pravljenje napitaka nazivajući ga “hranom bogova”. Kao što su i u tom periodu postepeno osvajale Evropu i svijet, tako su i čokolade iz Branine kuhinje sve traženije u našoj dijaspori.

– Dolaze kupci iz Švajcarske, Austrije, Njemačke i drugih zemalja i redovno uzimaju veće količine. Redovno naš izložbeni salon u Srpcu posjećuje i jedna porodica iz Danske zajedno sa rođacima iz Nove Topole i kupuju sve, od slatkiša do suvenira – ističe Brana.

Potvrda kvaliteta stigla je na petom po redu sajmu “Plodovi sela malih proizvođača” koji je u novembru prošle godine održan u “Delta planetu” u Banjaluci, gdje je zlatnom medaljom nagrađena njena mliječna čokolada sa grožđicama i prženim lješnikom.

– Naše udruženje je tada osvojilo čak pet zlatnih medalja, pored čokolade još i za ljute džemove, med i medenjake. Sve što rade vrijedne žene iz Srpca ima izuzetnu vrijednost i bez njihove podrške ne bih uspjela u ovom poslu. Iz brojnih radionica, seminara i druženja koje organizujemo rađaju se kvalitetne ideje, a osnova svega je da se od zaborava sačuvaju stari zanati, tradicija i običaji – naglasila je Brana.

Lješnik

Uzgojem lješnika Brana Suvajac se bavi već desetak godina, a u ponudi ima svježi i prženi lješnik koji uglavnom prodaje, a dio koristi za vlastite potrebe. Prženi lješnik koristi i za proizvodnju domaćeg likera.

– Lješnik uzgajam na parceli od 1,5 hektara i u tome mi pomaže porodica. Od toga ne može baš da se živi pa mi više dođe kao dodatni prihod uz penziju. Ali svakome bih preporučila da redovno konzumira lješnik jer je bogat hranljivim materijama i ima visok sadržaj zdravih masti, vitamina i minerala – rekla je Brana.

Glas