Nekoliko puta do sada u seriji tekstova o NATO alijansi smo pisali o vezi NATO-a s Dejtonskim sporazumom i misijom EUFOR “Althea”, definisanom kroz Berlin plus sporazum između NATO-a i EU o bezbjednosnoj arhitekturi u Evropi.

Pisali smo i o scenariju koji bi mogao uslijediti ako neko, na primjer Rusija, uloži veto na produženje misije EUFOR “Althea”, kako bi se to odrazilo na bezbjednosnu situaciju u BiH.

Međutim, u novom međunarodnom kontekstu posebno bi bilo zanimljivo odgovoriti na pitanje može li NATO zamijeniti EUFOR i nastaviti sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u slučaju da se EUFOR bude morao povući?

Svakako najbezbolniji i pravno najsigurniji scenario bi bio da i ovog novembra mandat EUFOR-a bude produžen u Savjetu bezbjednosti UN, i da se na taj način pitanje eventualne zamjene za vojnu misiju EU skine sa stola. Međutim, ako bi i došlo do ulaganja veta, NATO ima nekoliko aduta u rukavu koje bi mogao iskoristiti da nastavi vojnu misiju.

Prvi adut bi bio poziv institucija BiH, najvjerovatnije Predsjedništva BiH, koje bi formalno pozvalo NATO da pomogne u sprečavanju narušavanja bezbjednosti. Ali, u tom slučaju, mogao bi se očekivati veto srpskog člana Predsjedništva BiH, čime bi došlo do donošenja odluke u Predsjedništvu preglasavanjem 2-1. Željka Cvijanović, srpska članica Predsjedništva BiH, mogla bi od Narodne skupštine Republike Srpske zatražiti veto na odluku Predsjedništva, što bi zahtijevalo apsolutnu većinu. U tom slučaju, poziv Predsjedništva NATO-u bi bio anuliran.

Međutim, postoji i drugi, jači adut koji bi NATO-u omogućio da zamijeni EUFOR, bez potrebe da traži poziv Predsjedništva BiH.

Iako bi poziv Predsjedništva bio najbezbolniji i pravno najmanje kontroverzan način, NATO bi mogao da argumentuje da je od Dejtona do danas, uključujući i u svakoj rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN kojom je produžen mandat EUFOR-u, prisutna formulacija “NATO prisustvo” u BiH.

Produženje mandata EUFOR-u u BiH nije vezano za NATO prisustvo u BiH. Drugim riječima, NATO bi mogao da kaže da im poziv Predsjedništva da dođu u BiH ne treba, jer NATO nikada nije ni otišao iz BiH.

Neko bi mogao da postavi pitanje mandata koji bi takvo NATO prisustvo imalo. Naime, u svojoj trenutnoj ulozi od 2004. godine, NATO štab Sarajevo ima savjetodavnu ulogu institucijama BiH u pomaganju zemlji da postane članica NATO-a. Po ovom tumačenju, čak i ako bi NATO zamijenio EUFOR, ne bi mogao da koristi široki mandat koji EUFOR ima, s obzirom na to da savjetodavna funkcija institucijama BiH ne ostavlja mnogo prostora za upotrebu sile radi implementacije mira.

Ali, čini se da su arhitekti Dejtonskog sporazuma i njegovih aneksa mislili i na ovu situaciju, jer je uloga NATO-a u BiH i njen mandat čvrsto vezan s vojnim aneksom Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Zanimljivo je da je NATO u tom aneksu tretiran kao strana, a ne kao spoljni faktor, jer je dokument potpisan od strane komandanta NATO-a za Evropu, uz supotpise ostalih aktera.

Prema tome, čini se da bi NATO mogao da argumentira da je Dejtonom i njegovim aneksima dobio primarnu ulogu osiguravanja bezbjednosti u zemlji, a te odredbe su i danas na snazi jer niko nije ukinuo ni sporazum niti njegove anekse. Mogli bi da kažu da su svoj mandat 2004. smanjili vlastitom odlukom i da vlastitom odlukom mogu ponovo da ga povećaju.

U tom slučaju, ostaje samo da Sjevernoatlantski savjet donese odluku o slanju dodatnih trupa u BiH oslanjajući se na svoju ulogu koju su dobili Dejtonom, ili da već prisutni vojnici EUFOR-a, praktično, samo zamijene bedževe. Za takvu odluku, međutim, potrebna je saglasnost svih članica Alijanse, a da li bi zemlje poput Mađarske ili Slovačke ovu odluku i podržale, ostaje otvoreno pitanje.

Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.

Do prije samo mjesec dana izgledalo je skoro izvjesno formiranje nove vlasti na nivou BiH, iz koje će biti izbačen SNSD.

Sredinom marta, podsjećamo, održan je sastanak predstavnika opozicije iz Republike Srpske s čelnicima HDZ BiH u Kupresu, poslije kojeg su “pljuštale” optimistične poruke o brzom formiranju nove većine u Parlamentu BiH.

Nakon navedenog sastanka krenule su i spekulacije ko bi sve od opozicionih lidera iz Srpske mogao da preuzme ministarske fotelje u Savjetu ministara BiH, a na upražnjenom mjestu ministra bezbjednosti, poslije pritvaranja Nenada Nešića, mnogi su već vidjeli lidera Liste Za pravdu i red, Nebojšu Vukanovića.

Međutim, samo desetak dana kasnije, poslije drugog sastanka istih aktera u Sarajevu, atmosfera se potpuno promijenila, pa se od skoro dogovorene nove koalicije došlo do gotovo nemoguće saradnje. Naime, kako je poslije tog sastanka objašnjavao lider Liste Za pravdu i red, ponašanje i zahtjevi koje je iznosio predsjednik HDZ, Dragan Čović, više su ličili na ucjenu nego na iskrenu želju da se formira nova vlast.

– Očekivao sam da se stvari razriješe. Jednostavno, ja ne podnosim bilo kakvu vrstu ucjena. Na takav način niko sa mnom ne razgovara. Čović i HDZ su se drugačije ponašali. On ima neke svoje interese. Nekorektno je to što traže. Trebali su te stvari tražiti kada su htjeli imenovati Nenada Nešića i Gorana Selaka – izjavio je Vukanović nakon pomenutog sastanka.

Navodno, lider HDZ BiH od opozicionara u Srpskoj tražio je ispunjavanje neke vrste testa, odnosno da prije svega podrže zahtjeve njegove stranke oko izmjena Izbornog zakona BiH.

Da li je definitivno propala priča o formiranju nove vlasti na nivou BiH, u kojoj neće biti SNSD, ili je, ipak, moguće postići kompromis, pitali smo za mišljenje delegata PDP u Domu naroda BiH, Nenada Vukovića. Kaže da mu je teško da procjenjuje ili da “u procentima izrazi potencijalnu uspješnost za novu većinu”.

– Rekao bih da je to još uvijek “živa” priča. I dalje nas vezuje usvajanje onog što je potrebno kako bismo dobili datum za razgovore s EU i još par stvari koje smo usaglasili sa HDZ i Trojkom. Ukoliko bude postojala volja, mi smo tu. Ako toga ne bude, odgovornost za blokadu institucija snosiće neko drugi, a ne mi – kaže Vuković za Srpskainfo.

Na pitanje da li će odgovornost za eventualnu propast pregovora o novoj većini na nivou BiH snositi Dragan Čović i HDZ, Vuković odgovara da se to “svakako odnosi i na njih”.

– Ne bih prejudicirao to pitanje. Čović je vrlo pragmatičan političar, a HDZ je politička partija s puno iskustva u institucijama BiH. Vjerujem u njihov pragmatičan pristup, bez ikakve ljubavi prema bilo kome – poručuje Vuković.

Poslanik SDS u Predstavničkom domu parlamenta BiH, Mladen Bosić, smatra da je formiranje nove vlasti na nivou BiH isključivo u rukama Dragana Čovića.

Ako lider HDZ BiH i dalje nastavi da podržava Dodika, onda to, prema Bosićevim riječima, znači nastavak krize do kraja mandata aktuelne vlasti, razne blokade, nefunkcionisanje ili “kilavo” funkcionisanje, kako je do sada bio slučaj.

– Mislim da bi u tom slučaju kriza išla sve dublje i ne vidim da iko ima izlaz iz toga. Zaista je sve na Čovićevim plećima – smatra Bosić.

S druge strane, politički analitičar Tanja Topić ocjenjuje da su “definitivno pale maske”, te da je, kako kaže, kratkotrajno odricanje od starog i dugogodišnjeg partnerstva izmedju HDZ BiH i SNSD bilo “dimna bomba”, koja je, prema njenim riječima, za tren pomutila vrlo jasnu i izoštrenu sliku.

– Dragan Čović, uz pojačanje hrvatskog političkog vrha iz Hrvatske, čvrsto stoji na braniku Milorada Dodika. Opoziciju iz Republike Srpske je izigrao i preko noći su se konstruktivni razgovori pretvorili u noćnu moru političkih ucjena, izvlačenja zeca iz rukava i poziva na “spasavanje vojnika Rajana”. Formiranje neke nove koalicije iz ugla političkih aktera u BiH skrajnuto je i čeka neka druga vremena – tvrdi Topićeva za naš portal.

Rasplet aktuelne krize, kako dodaje, teško je prognozirati.

– Moguće su jedino promjene izazvane nužnim raspletima krize u kojoj se BiH našla, a čiji ishod u ovom trenutku malo ko može predvidjeti – zaključuje ona.

Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Nikola Širić rekao je da je jedina misija Kluba delegata bošnjačkog naroda da uvede opoziciju iz Republike Srpske u rukovodstvo Doma.

Špirić je istakao u Domu naroda ne postoji većina, te da je Klub Bošnjaka osjetio snagu da može da ulazi u klubove srpskog i hrvatskog naroda i želi da Dom naroda pretvori u Predstavnički dom.

– SDA svojom snagom u Klubu delegata bošnjačkog naroda pokušava da izgradi apsolutno jedinstvo u osudi Republike Srpske i mržnje prema Srbima. Ovo je posljednji pokušaj unitarizacije BiH – rekao je Špirić novinarima u Sarajevu.

On je naveo da je za današnju sjednicu, u skladu sa Poslovniku, bilo predviđeno 119 tačaka i da ono što je obavezujuća tačka ne može da bude skinuto sa dnevnog reda i premještano.

– Mi smo tu, ko god hoće da poštuje Ustav i Poslovnik, dobro je došao. Nemam ništa protiv da oni blokiraju rad Doma, to je njihovo pravo, kao što i Srbi imaju kontrolni paket i kao što to imaju i Hrvati – dodao je Špirić.

Istakao je da je jedini način za kretanje naprijed poštovanje Ustava i Poslovnika i da on kao predsjedavajući Doma naroda primjenjuje Poslovnik, a ne tumači ga.

– Zar vam nije jasno da ako su u BiH 30 godina poslije Dejtona dva konstitutivna naroda nezadovoljna, onda nešto nije u redu. Valjda ćemo razgovarati, ali se bošnjačka politička elita osjeća kao izgubljena djeca u šumi, jer nema međunarodnog mentora koji treba jasno da im kaže šta da rade – istakao je Špirić.

On je rekao da Srbi i Hrvati hoće da imaju svoje mjesto za stolom dejtonske BiH, da se za njim raspravlja, predlaže, odlučuje, te da ne pristaju na tezu “BiH to smo mi, a kome se ne dopada neka ide iz nje”.

– Nelogično mi je da se poslije 30 godina Dom naroda želi pretvoriti u Predstavnički dom. Do sada je politička elita Bošnjaka bila navođena politička elita – “radi kako ti kažem, čekaj instrukciju izvana” – naglasio je Špirić.

On je rekao da će se BiH raspasti dok Bošnjaci izrastu, navodeći da je u zemlji problem sa državotvornom politikom političkog Sarajeva, koje nema.

– Hrvati već dugi niz godina pozivaju da se riješi pitanje konstitutivnosti. Zar 30 godina Banjaluka ne šalje poruku da želi da razgovara – i nema odgovora. I sve dok je tako, biće kreni–stani, kreni- stani – upozorio je Špirić.

On je naveo da BiH vidi kao dejtonsku, koju će svi prihvatiti kao svoju, a ne državu jednog naroda, kao zemlju u kojoj svi moraju osjećati komociju u skladu sa konstitutivnošću, te da ne razumije zašto to Bošnjacima ne odgovara.