Predsjednik PDP-a Draško Stanivuković prisustvovao je danas u Donjem Duboviku obilježavanju 33 godine od formiranja 11. Krupske brigade, koja je u najtežim vremenima brojala 2.870 hrabrih boraca od kojih je 310 dalo život za Republiku Srpsku.

-U Hramu Svetog Jovana Bogoslova služen je parastos za poginule borce i žrtve rata. Podržaćemo obnovu ovog hrama, jer je naša obaveza da čuvamo svetinje koje čuvaju nas. Podgrmečki kraj je dao mnogo za Republiku Srpsku, a mi smo danas razgovarali o tome kako da pomognemo da ovdje život bude lakši, od nabavke minibusa za prevoz djece do škole, do podrške domaćinstvima koja ostaju na svojoj zemlji.
Čuvati podgrmečke krajeve znači čuvati Republiku Srpsku- istakao je Stanivuković i dodao:

-Okupljati se oko naših institucija, naše crkve i svakog sela – to je naš put naprijed.

Generalni sekretar Partije demokratskog progresa (PDP) Nebojša Drinić i načelnik opštine Krupa na Uni Gojko Kličković održali su danas konstruktivan radni sastanak na kojem su razgovarali o daljoj saradnji i razvojnim planovima za ovu opštinu.

„Danas smo imali konstruktivan radni sastanak sa načelnikom Krupe na Uni, Gojkom Kličkovićem. Zaključili smo da uz našu energiju i inovativne ideje možemo graditi bolju budućnost i za ovaj dio Republike Srpske. Čvrsto vjerujemo da svaka regija ima svoj jedinstveni potencijal, koji treba da iskoristi i razvije.
Krupa na Uni izuzetno je važna zbog svog hidropotencijala, ali i kao kraj iz kojeg je potekao naš veliki književnik Branko Ćopić. Njegovo nasljeđe čini ovaj dio Srpske jedinstvenim, a možemo ga razviti u kulturni centar koji će promovisati nacionalne interese, posebno jer se nalazi u pograničnom području.
Neka živi Krupa na Uni! Neka živi Republika Srpska!“, poručio je Drinić.

Iz PDP-a ističu da će nastaviti da aktivno podržavaju projekte koji doprinose razvoju manjih lokalnih zajednica, vjerujući da napredak Republike Srpske mora biti ravnomjeran u svakom njenom dijelu.

Građane će, osim zasad neutvrđenog tačnog milionskog iznosa za preuzimanje Serdarovog „Comsar energy RS“, unaprijed dogovoreni posao koštati dodatnih 233.918 KM sa PDV-om. Glavni akter, potvrdio je Žurnalu izvor, je bivši premijer i njemu bliske firme.

Mi ćemo odobriti oko 60 miliona KM za prvu ratu Rašidu Serdarovu, a vi vidite kako još iz budžeta možete da nam izvučete para.

Ukratko ovo je nova priča o Vladi Republike Srpske, ruskom oligarhu i preduzeću GAS-RES.

Građane će, osim zasad konačno neutvrđenog milionskog iznosa za preuzimanje Serdarovog „Comsar energy RS“, unaprijed dogovoreni posao koštati dodatnih 233.918 KM sa PDV-om.

Glavni akter, potvrdio je Žurnalu izvor, je bivši premijer RS Aleksandar Džombić i njemu bliske firme.

Vlada je 1. aprila ove godine dala saglasnost da se iz budžeta Republike Srpske Serdarovu isplati prva tranša od 58.674.900 КM.

Samo devet, odnosno šest dana ranije GAS RES raspisao je četiri tendera za izrade studija, revizija, dubinskih analiza ovog poduhvata.

Kako je moguće da se značajne procjene o finansijskoj i pravnoj opravdanosti kupovine udjela u „Comsaru“, za oko 300 miliona KM (na koliko je Serdarov procijenio vrijednost), urade za tako kratak period?

Međutim, ističe, dokumenti traženi na tenderu unaprijed su bili završeni. Zaposleni u ovom preduzeću pod strašnim su pritiskom, od njih se očekuje da bespogovorno učestvuju u kriminalu.

„Mnogi su odbili pa su u komisiju za javne nabavke morali imenovati i vozače. Stvarna istina je da je studije uradio Aleksandar Džombić preko svojih firmi ‘Ekonomski Institut’ i ‘Grant Thornton’ i druge, a sada se radi samo o ‘namirivanju’ za tu uslugu. Uslovi u tenderu naštimani tako da samo mogu ispuniti tačno određena preduzeća, kao ‘TWC Banjaluka’.

Traženi ISO standardi 2700 (bezbjednost podataka) nemaju nikakve veze sa predmetom nabavke, a i drugi uslovi pogoduju samo određenoj firmi.

Rok za dostavljanje ponuda je samo desetak dana, kako bi se time ograničila konkurencija. Ipak, pojavilo se još nekoliko firmi, ali sada se vrši pritisak da se sve ostale ‘nedogovorene’ ponude eleminišu i da se ostave samo odabrane ponude koje će biti proglađene i jedine tehnički ispravne“, naveo je izvor Žurnala.

Realizacija je, ističe, planirana preko povezanih lica „TWC Banjaluka“ u vlasništvu Džombićevog bivšeg savjetnika i bivšeg direktora Investiciono-razvojne banke RS Jasminka Jotića, kao i „N. Consulting Sarajevo“ koji je u Džombićevom neformalnom vlasništvu, ali i firmi „BDO Business Advisory Beograd“. Svi pomenuti povezani su da se sakrije tok novca.

Zanimljivo, u zapisniku sa otvaranja ponuda za izradu revizije i analize izvještaja o procjeni vrijednosti kapitala u „Comsar Energy RS“, do kojeg je Žurnal došao, stoje baš ovi nazivi firmi.

Ostale će biti eliminisane.

Iako je na Serdarove račune već „leglo“ odobrenih 58.674.900 КM, obavještenja o dodjeli ugovora za izrade studija i analiza još ne postoje.

Nikica Vranješ, direktor „GAS RES“, naručio je fotografisanje, kako bi svaku samohvalu ilustrovao svojim portretima.

Baš kao i vrh vlasti, nema potrebu da građanima objašnjava i detaljiše o kriminalnim aktivnostima, tužilaštva ionako za ovakve priče nisu zainteresovana.

IGRANJE ZA RUSA

Inače, Serdarov je već u prvoj tranši dobio ono što je „Comsar Energy RS“ dao:

– u novembru 2013. godine uplatio je 52,93 miliona maraka na račun CERS-a;

– od decembra 2014. do novembra 2015. godine matično preduzeće „Comsar Energy Group Limited“  iz Nikozije ovdašnjem „Comsaru“ pozajmilo je oko osam miliona KM.

Ali, posao do kraja nikada nije doveo.

Štetni ugovor oligarhu i ruskoj ekipi prepuniće džepove, a „Ugljevik“ je pred gašenjem.

„Oko 50 miliona tona uglja, što je dovoljno za 25 godina rada TE, leži neupotrebljivo u ležištu ‘Ugljevik – istok 2’, koje je 2013. godine kroz koncesiju dato na korišćenje firmi ‘Comsar energy Republika Srpska’ (CERS) u većinskom vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova.

Taj ugalj je bio namijenjen za rad termoelektrane, koju biznismen iz Mahačkale u Dagestanu nikada nije izgradio. Vlada RS sada je odlučila da preko svog preduzeća ‘Gas – Res’ ide u kupovinu ‘Comsara’, a samim tim i koncesije za eksploataciju uglja.

Prema nezvaničnim informacijama i stručnim procjenama koje je naručio ‘Comsar’ da bi imao bolju pregovoračku poziciju, riječ je o sumi od oko 300 miliona maraka“, objavio je nedavno Capital.

U pismu Serdarove namjere iz 2011. godine, kada ga je predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku predstavio Duško Perović, šef Predstavništva Republike Srpske u Rusiji i osoba sa američke “crne liste”, navedeno je da je obezbijedio 400 miliona evra za gradnju termoelektrane i otvaranje rudnika.

Obećao je da će sve biti završeno u rekordno kratkom roku, uz angažman domaće radne snage i preduzeća.

Dvije godine kasnije objavljen je poziv za dodjelu koncesije, kojeg je potpisao tadašnji ministar industrije, energetike i rudarstva RS, nedavno uhapšeni pa pušteni Željko Kovačević.

Ruda bi se koristila za rad nove elektrane „Ugljevik 3“, a vrijednost ležišta procijenjena je na 443,6 miliona KM. Serdarovu je sve dato za jednokratnu naknadu od 2,59 miliona KM, uz obavezu da godišnje iz prihoda uplati naknadu ne manju od 3,2 odsto.

Naknadno, „Comsar“ je aneksima dobio i dozvolu da ugalj, osim za proizvodnju struje, može koristiti i u komercijalne svrhe. Kada je Serdarov 2018. godine zaprijetio da će odustati od investicije, koncesija mu je produžena sa 30 na 44 godine.

Vlast RS odobrila mu je 2019. godine povećanje snage TE „Ugljevik 3“, iako je to, naglasio je Capital, u suprotnosti sa Strategijom razvoja energetike Republike Srpske i politikama Energetske zajednice jugoistočne Evrope.

Projekat nikada nije zaživio, ali je u međuvremenu je u voznom parku Milorada Dodika osvanuo blindirani mercedes “S600 L Guard” vrijedan više od milion maraka.

Baš pred Vladino odlučivanje, direktor Elektroprivrede RS Luka Petrović Žurnalu je govorio o „Ugljeviku“:

„Naš cilj je da dva bazna proizvođača struje ‘Ugljevik’ i ‘Gacko’ budu na zdravim nogama. Nije jednostavno. Naravno, osamdesetih godina kopao se najbolji ugalj.

Zato je Vlada RS donijela pametnu odluku da se ispregovara otkup koncesije koju je dobio ‘Comsar’. Time ćemo dobiti sigurnih 25 godina mogućnost eksploatacije uglja u dijelu koji se zove ‘Istok 2’.“

„Koja je cijena toga“, pitao Žurnal, a Petrović shvata bukvalno:

„Cijena se isplati kako god. Polemiše se o nekim cijenama od preko 100 miliona evra. Međutim, kada to podijelite na 50 miliona kubnih metara uglja, znači da maltene dođe dva eura po toni uglja dodatna naknada.“

„Jedino je ‘Comsar’ profitirao enormno“, zaključio je Žurnal.

„Da li će profitirati ili neće i koje su njegove obaveze prema ugovoru sagledaće nadležno ministarstvo i kazne i penale i potencijalno nam je bolji svaki dogovor, nego arbitražni spor. U arbitražnim sporovima u BiH niko nije uspio“, zaključio je i Petrović.

Nekoliko dana kasnije stigla je i potvrda o profitiranju ruskog oligarha.