Za slovenačku kompaniju „Viaduct“ iz budžeta su isplaćeni deseci miliona maraka više od iznosa prvobitno dosuđene odštete. Predmet je proslijeđen Tužilaštvu BiH, dok je istraga u Banjaluci obustavljena zbog zastare.

Afera „Viaduct“, jedan od najskupljih arbitražnih sporova koji je Republika Srpska, odnosno Bosna i Hercegovina, platila novcem građana, posljednjih mjeseci gotovo da je nestala iz javnosti.

Iako je zbog spora sa slovenačkim „Viaductom“ iz javnih sredstava izdvojeno više od 110 miliona KM, brojna pitanja o odgovornosti institucija i pojedinaca još nisu dobila konačan odgovor.

Bosna i Hercegovina je u avgustu 2025. godine u potpunosti izmirila obaveze prema slovenačkoj kompaniji. Prvo je isplaćeno 51.388.046 evra, a potom i dodatnih 6.024.881 dolara na ime troškova postupka.

Predmet stigao do Tužilaštva BiH

Branislav Borenović, predsjedavajući Komisije za borbu protiv korupcije Parlamentarne skupštine BiH, podsjetio je da je Komisija nakon javnog saslušanja usvojila izvještaj sa zaključcima i kompletan predmet proslijedila Tužilaštvu BiH.

Borenović smatra da pravosudne institucije moraju utvrditi kako je došlo do situacije u kojoj je javni novac isplaćen nakon međunarodnog arbitražnog spora.

Posebno je, kako navodi, potrebno ispitati postupanje institucija Republike Srpske i pojedinaca koji su bili uključeni u proces dodjele i raskida koncesije.

Iz Tužilaštva BiH, prema navodima „Nezavisnih novina“, nije stigao odgovor na pitanja o tome da li su nakon dostavljanja materijala Komisije preduzete konkretne istražne radnje.

Banjalučka istraga završila zbog zastare

Posebno pitanje predstavlja postupanje Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka.

Kako je ranije potvrđeno iz ovog tužilaštva, predmet koji je bio u njihovom radu nije obuhvatao kompletnu spornu koncesiju „Viaducta“, već dvije fakture koje je slovenačka kompanija ispostavila preduzeću „HES-Vrbas“ Banjaluka.

Vrijednost tih faktura iznosila je oko 1,26 miliona evra.

Tužilaštvo je početkom 2026. godine potvrdilo da je istraga u tom predmetu obustavljena zbog zastare.

Time, međutim, ostaje otvoreno pitanje da li je i u kojoj instituciji moguće utvrditi eventualnu odgovornost za širi slučaj koji je na kraju doveo do međunarodne arbitražne odluke i višemilionske isplate.

Zašto je isplaćeno više od prvobitne odštete?

Međunarodni centar za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu odlučio je da „Viaductu“ pripada naknada od oko 39,8 miliona evra, odnosno približno 77,6 miliona KM.

Međutim, konačan račun za BiH bio je znatno veći.

Pored glavne odštete, u međuvremenu su se nagomilali kamate i troškovi arbitražnog postupka, zbog čega je ukupna isplata premašila 110 miliona KM.

Upravo ta razlika jedno je od pitanja koje i dalje izaziva pažnju javnosti – kako je od prvobitno dosuđenog iznosa došlo do konačnog računa koji je za građane bio višestruko veći.

Koncesija za hidroelektrane završila na arbitraži

Spor vuče korijene još iz 2004. godine, kada je potpisan ugovor o koncesiji sa preduzećem „HES Vrbas“, povezanim sa slovenačkim „Viaductom“.

Planirana je izgradnja hidroelektrana na Vrbasu, ali je kasnije Vlada Republike Srpske dodijelila koncesiju za izgradnju Hidroelektrane „Bočac 2“.

Nakon raskida ranijeg aranžmana, „Viaduct“ je pokrenuo postupak pred međunarodnom arbitražom, tvrdeći da su mu povrijeđena investiciona prava.

Arbitražno vijeće je u maju 2022. godine donijelo konačnu odluku kojom je BiH obavezana da slovenačkoj kompaniji isplati odštetu.

S obzirom na to da je BiH bila strana u međunarodnom sporu, račun je na kraju podmiren iz javnih sredstava.

Brojna pitanja još čekaju odgovor

Slučaj „Viaduct“ tako ostavlja nekoliko ključnih pitanja otvorenim.

Ko je odgovoran za način na koji je koncesioni aranžman završen? Da li su domaće institucije preduzele sve što je bilo moguće da zaštite javni interes? Da li je neko mogao spriječiti međunarodni spor ili smanjiti njegove posljedice? I, konačno, postoji li odgovornost pojedinaca za višemilionski trošak koji su na kraju platili građani?

Za sada nema pravosnažnog odgovora na sva ta pitanja.

Činjenica ostaje da je spor koji je počeo zbog koncesije za hidroelektrane prerastao u višemilionsku obavezu, a da je više od 110 miliona KM javnog novca na kraju otišlo na njegovo zatvaranje.

Dok se predmet u Banjaluci završio obustavom zbog zastare, materijali su ranije proslijeđeni Tužilaštvu BiH. Da li će ta institucija otvoriti pitanje eventualne odgovornosti i šta je do sada preduzela – za javnost i dalje nema potpunog odgovora.

Nova školska godina u Republici Srpskoj počela je za nešto više od 80 hiljada osnovaca i gotovo 34 hiljade srednjoškolaca. Ipak, iza školskih klupa krije se mnogo veći problem.

Srpska danas ima oko 40 hiljada učenika manje nego prije dvije decenije. Podaci Republičkog zavoda za statistiku upozoravaju na razmjere demografskog pada, na koji godinama utiču i negativan prirodni priraštaj i odlazak stanovništva u inostranstvo.

Ostaje upitno koliko mjere pronatalitetne politike, koje provodi Vlada Republike Srpske, mogu zaustaviti ovaj trend i da li su dosadašnje mjere dale rezultate.

Dok statistika iz godine u godinu upozorava na sve praznije školske klupe, premijer Savo Minić situaciju ipak ne vidi tako alarmantno.

„Ajte da pričamo da je ove godine upisano sto i nešto prvačića više, ajte da pričamo da u Kneževu imamo osmoro, koji se vraćaju iz inostranstva u Republiku Srpsku. Mislim da je to bio jedan trend i teško je bilo zaustaviti taj trend, koji se odnosio na odlazak stanovništva, i samim tim su odlazile i cijele porodice. Jednostavno trebamo shvatiti, evo da se ovdje zapitamo svi naši prijatelji i drugari, koliko djece imaju? Generalno porodice, koje se zasnivaju, koliko djece imaju, to je broj jedan, a broj dva da oni koji su otišli, a koji sad žele da se vrate zbog svega što se dešava, da im omogućimo“, izjavio je Minić.

Narodni poslanik Tanja Vukomanović kaže da premijer Savo Minić očigledno nije upoznat sa stvarnim stanjem na terenu. Ističe da pronatalitetna politika koju Vlada Republike Srpske proklamuje u praksi ne postoji, dok brojke o sve manjem broju upisanih učenika, najbolje pokazuju posljedice takve politike.

„On ni stvari iz svog ekspozea, koje su se odnosile na porodicu, djecu i žene nije ispunio. Ostalo je samo pusto obećanje. Dakle ova vlast već godinama obećava stvari koje ne ispunjava. Ima i ona izreka koja kaže da loša vlast misli na sljedeće izbore, a dobra vlast na sljedeće generacije. Ova vlast je loša i mislila je samo na sebe, jedino čega su se oni pridržavali, to jeste kako da ostanu na vlasti. Na generacije, djecu i bilo šta nisu mislili. Činjenica da toliko djece napušta Republiku Srpsku i toliko porodica odlazi jeste posljedica njihove vlasti“, istakla je Vukomanovićeva.

Prema riječima demografa Aleksandra Čavića, Vlada Srpske nema formulisanu strategiju demografskog razvoja za ključne četiri oblasti.

„Jedna je fertilitet odnosno natalitet, druga je zdravlje nacije, a poboljšanje mortalitetnih uslova, treća je upravljanje migracijama i četvrta bi bila politika prema starijim licima. Posljedično, sve mjere koje se provode, ne provode se kroz odgovarajući sistem mjera koji ima šanse da da rezultat. Upravo u takvom ozračju i imamo činjenicu da konstantno bilježimo negativne rezultate na polju demografskih kretanja i jedna od tih jeste i ono što primjećujemo, posljedice takvih decenijski loših kretanja, a to je opadajući broj upisanih učenika“ kaže Čavić.

Činjenica da je djece u školama širom Republike Srpske sve manje odavno nije novost. Ipak, ostaje pitanje koliko porodica još treba da ode da bi vlast ovaj problem shvatila ozbiljno.

Jednokratne pomoći od stotinu ili više maraka, pokazalo se, nisu pronatalitetna politika, već kratkoročna mjera koja ne može zaustaviti dugogodišnji demografski pad.

(BN)

Student treće godine studijskog programa Geodezija i geoinformatika na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Teodora Drinjak sa Pala odlučila je da studiranje nastavi na banjalučkom Univerzitetu nakon što je protiv nje pokrenut disciplinski postupak po prijavi Asocijacije studenata i izvjesnog “Benjamina” zbog objave na njenom nalogu na društvenim mrežama.

Drinjakova je u izjavi za Srnu navela da je na društvenim mrežama objavila stih pjesme “Đenerale” – “Nek’ je tvojoj majci hvala”, ispisan ćirilicom, što je zasmetalo njenim dojučerašnjim kolegama sa Fakulteta, koji su protumačili da je na taj način veličala generala Ratka Mladića i, kako su naveli, “ratnog zločinca”.

Ona je naglasila da pjesma “Đenerale” nije napisana povodom smrti generala Mladića, kako oni tvrde u prijavi, već mnogo ranije i posvećena je potpukovniku srpske policije Veljku Radenoviću, heroju sa Kosova i Metohije, a koju ona doživljava kao dio tradicije srpskog naroda kojem i pripada.

“Nisam znala da bi trebalo da se `stidim` svog naroda ili da krijem svoja osjećanja u zemlji koja se zove BiH, u kojoj žive tri konstitutivna, ravnopravna naroda, kao što nisam znala ni da je `zabranjeno` njegovati tradiciju svog naroda”, navela je Drinjakova.

Ona je rekla da su je prvo kolege nakon te objave blokirale u studentskoj “vajber” grupi, čime je bila uskraćena za mnoge informacije koje su od značaja za svakog studenta.

Drinjakova je naglasila da ne zna kako je ovom objavom ona narušila ugled visokoškolske ustanove, niti zna kakve veze imaju njeni privatni nalozi na društvenim mrežama sa studiranjem i njenim kolegama.

Istakla je da je tokom cijelog studiranja kao jedina Srpkinja u generaciji doživljavala razne neprijatnosti i uvrede na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, te da je pokretanje disiplinskog postupka prevršilo svaku mjeru.

“Od početka studija bila sam izložena svojevrsnom mobingu, uvredama, verbalnim napadima zbog moje nacionalne i vjerske pripadnosti. Još na prvoj godini razmišljala sam da napustim studije, jer sam bila pod stalnim pritiskom, ali sam vremenom shvatila da u Sarajevo idem da studiram, a ne da se bavim politikom. Posvetila sam se učenju i uspješno završila treću godinu. Ono na šta sam posebno ponosna jeste da sam jedan od tri studenta koji su redovno završili treću godinu od nas oko 40 iz moje generacije”, rekla je Drinjakova.

Ona je dodala da mora reći da su profesori imala korektan odnos prema njoj i cijenili njen rad, trud i znanje, te da je čak jedina od svih studenata dobila poziv jednog od profesora da, ukoliko projekat Univerziteta u Sarajevu iz njene struke prođe na konkursu Uneska, bude uključena u njegovu realizaciju i pomogne u radu.

U pisanom izjašnjenju na odluku o pokretanju disciplinskog postupka, Drinjakova je navela da je njen osnovni cilj bio da studira, radi na sebi, stiče znanje i završi fakultet koji je željela, da sa kolegama bude u drugarskim odnosima, da se pomažu, što je ona i činila, ali kao odgovor na to sve, kaže, dobila je pokretanje disciplinskog postupka zbog objave na ličnom profilu kojim nije nanijela štetu ni fakultetu, ni profesorima, ni kolegama.

“Moje glavno interesovanje je studiranje, a ne kako ko tumači koju pjesmu i da li će je koristiti u političke svrhe ili ne. Imala sam potrebu da napišem taj stih i ne kajem se”, istakla je ona i navela da je njen stav da niko od kolega ne bi trebalo da utiče na privatne objave studenata.

Ona je rekla da je i sama mogla još na početku studiranja da se obrati profesorima, policiji i drugim nadležnim institucijama zbog uvreda koje je trpjela od prve godine, ali nije željela jer zna zbog čega je tu – zbog učenja.

Drinjakova je uz izjašnjenje disciplinskoj komisiji uputila i zahtjev visokoškolskoj ustanovi da joj dostave kompletnu dokumentaciju, sa upisanim ocjenama poštanskim putem na kućnu adresu, jer, kako je naglasila, iz straha za bezbjednost više ne želi da ulazi u zgradu Fakulteta.

Iako je redovno i uspješno završila treću godinu studijskog programa Geodezija i geoinfromatika, Drinjakova je odlučila da, poslije svega što je doživjela tokom studiranja u Sarajevu, obrazovanje i profesionalno usavršavanje nastavi u Banjaluci.

Željela je, kaže, da nastavi master studije u Sarajevu, ali za nju je to sada završena priča.

“Poslije svega, ne vidim sebe među kolegama koji mi broje krvna zrnca i bave se politikom. Očigledno da mi tu nije mjesto, i uprkos dodatnim troškovima zbog nastavka studija u Banjaluci, što će biti udar na naš kućni budžet, zajedno sa roditeljima, odlučila sam da obrazovanje nastavim u Republici Srpskoj, u Banjaluci gdje neću doživljavati poniženja i uvrede ove vrste”, zaključila je Drinjakova.