Hrišćani danas obilježavaju Veliki četvrtak, uspomenu na Tajnu ili Posljednju večeru Isusa Hrista i njegovih učenika na kojoj su ustanovljeni najsvetiji kanoni hrišćanske crkve i prije svih, Sveta tajna pričešća, najsvetija tajna evharistije.

Na Veliki četvrtak obinježavaju se četiri važna događaja – sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg.

Veliki četvrtak jedan je od najznačajnijih događaja u toku Velike ili Stradalne nedjelje u kojoj, prema hrišćanskom predanju, počinje i završava se Hristovo stradanje i njegova zemaljska misija za spas čovječanstva.

Prema jevanđelskim zapisima, Hristos je na Tajnoj večeri blagoslovio hljeb i podijelivši ga apostolima rekao: “Ovo je telo moje koje se za vas lomi radi oproštenja grijehova”.

Zatim je uzeo čašu vina i rekao: “Pijte iz ove čaše svi, ovo je krv moja Novoga Zavjeta, koja se proliva za vas i za mnoge, radi otpuštanja grijeha”.

Ove riječi Hristove ponavljaju se do danas na liturgijama prije pričešća.

Isus je na Veliki četvrtak svojim učenicima oprao noge, učeći ih da služe jedni drugima i govorio o predstojećem stradanju.

Uslijedila je Judina izdaja, nakon čega su vojnici uhvatili Isusa u Getsimanskom vrtu.

Isus je u toku večere otkrio izdajstvo jednog od svojih učenika, a u Getsimanskom vrtu je svojom ličnom molitvom ukazao da je molitva za vrijeme nevolja, stradanja i iskušenja najveća snaga za podnošenje svih životnih poteškoća, pa i tjelesne smrti.

Te noći Hrista su se odrekla dva njegova učenika: Juda Iskariotski i Simon Petar, a jedan od njih Juda ga je izdao odnosno direktno učestvovao u njegovom hapšenju od vlasti Rima.

Hristos je pred svima rekao: Zaista vam kažem, jedan od vas izdaće me (Mat.26:21).

„A Juda izdajnik njegov odgovarajući reče: Da nisam ja učitelju? Reče mu (Isus): Ti kaza“ (Mat. 26:25). Reče mu Petar: Neću te se odreći makar morao i umrijeti s tobom” (Mat. 26:35).

Juda još na Veliku Srijedu otišao kod jevrejskih prvosveštenika i rekao: “Šta ćete mi dati i ja ću vam ga izdati? A oni mu položiše 30 srebrnjaka” (Mat. 26:15) čime je u stvari već dan prije izdao Isusa. Zbog sjećanja na ovo izdajstvo srijedom se posti.

Veliki četvrtak je, po uzoru na prvu pričest Hristovu i njegovih apostola, jedan od dana određenih za pričešće vjernika koji su, poštujući pravoslavni kanon, postili “na vodi”.

Na liturgijama se vjernici pričešćuju hljebom (naforom) – telom Hristovim i vinom, koje je simbol njegove krvi prolivene za spas ljudskog roda.

U svim hramovima SPC na ovaj praznik se služi liturgija Svetog Vasilija Velikog, koja se služi 10 puta godišnje, na sve velike pravoslavne praznike.

Na liturgiji Velikog četvrtka osvećuje se, po potrebi, Sveto miro u sabornim hramovima u središtima autokefalnih crkava, čije je varenje počelo na Veliki ponedjeljak.

Na ovoj liturgiji takođe se osvećuju i pripremaju pričasni darovi za bolesnike, koji se na časnim trpezama čuvaju preko cele godine. Umesto heruvimske pjesme, pričrsne i pjesme “Da ispolnjatsja” peva se deo molitve pred pričešće: “Večeri tvojeja tajnija”.

Uveče se drži veliko bdenije i čita se Dvanaest strasnih Jevanđelja, u kojima su opisana stradanja Gospodnja.

Za uspomenu na omivanje nogu, u sabornim hramovima pojedinih crkava i danas se vrši čin omivanja nogu poslije odslužene arhijerejske Liturgije Sv. Vasilija Velikog, naročito u Jerusalimu.

U Srpskoj Pravoslavnoj crkvi, ovaj čin se vršio već u prvoj polovini 14. vijeka, kao što se vidi iz Tipika srpskog Arhiepiskopa Nikodima. U Karlovačkoj Mitropoliji obnovio ga je Mitropolit Pavle Nenadović.

Na Veliki četvrtak nema veselja, ali se vjernici okupljaju. U nekim krajevima tog se dana, farbaju jaja.

Veruje se da će danas čak i najvećim grešnicima, ukoliko se pričeste, sve biti oprošteno.

Završetkom liturgije prestaje se za zvonjenjem, već se klepa, udara u drvenu dasku, sve do sahrane Hristove. Takođe, dozvoljeno je jesti na ulju i popiti nešto vina.

Svi radovi u polju su zabranjeni, osim sijanja lubenice. Vjerovalo se da će lubenice, ako se posiju na Veliki četvrtak, biti napredne.

U nekim krajevima su sprovođenje obredne radnje oko stoke, kako bi bila zdrava, jaka, kako bi se množila i davala mlijeko.

Na Veliki četvrtak običaj je da žene odlaze na rijeku gdje pale svijeće, koje pričvršćuju na malim daskama i puštaju niz vodu. Ovaj ritual posvećen je dušama mrtvih.

U manastiru Tronoša na ovaj dan pali se velika svijeća, nekoliko desetina kilograma teška. Ona se, zatim, tokom čitave godine pali, dok se ne donese nova, odnosno do sljedećeg Velikog četvrtka.

Svako dobročinstvo prema siromašnima bilježi se na nebu.

Na Veliki četvrtak kuća se detaljno čisti. Sve mora da bude na svom mjestu, obrisano i oribano. Poslije Velikog četvrtka, pa sve do iza Vaskrsa – zabranjeno je čišćenje po kući. Dom se ukrašava svježim cvijećem.