Connect with us

Društvo

BROJ ŽRTAVA NIKAD NIJE TAČNO UTVRĐEN: 80 godina od proboja logoraša iz Jasenovca

Posljednji preživjeli zatočenici ustaškog koncentracionog logora Jasenovac počeli su proboj 22. aprila 1945, prije 80 godina kako bi se spasili iz te “fabrike smrti”, najveće na jugoistoku Evrope.

U proboj je iz logora tog 22. aprila 1945. godine, krenulo oko 600 od 1.073 koliko je tada preostalo logoraša u logoru Ciglana u Jasenovcu.

Tog dana, ili prethodne večeri, pošto je postalo nesumnjivo da ih očekuje neizbježna smrt, jedan broj logoraša se odlučuje na proboj. Od 600 koliko je krenulo u proboj, preživjelo ih je najviše 169.

Istog dana u bijeg su krenuli i zatočenici drugog dijela logora, Kožare. Od njih 147 koliko je krenulo u proboj, samo je 11 preživjelo.

Proljeća 1945. marta i aprila, sporovođena je sistematska likvidacija logora. Saveznička avijacija bombardovala je logorski kompleks u više navrata, i pojedini objekati su uništeni.

Uprava, na čijem čelu se nalazio Vjekoslav Maks Luburić, zapovjednik tzv. ustaške obrane, naredila je zatim da se pobiju svi zatočenici, a logor minira, kako bi bili uklonjeni tragovi sistematskog zločina.

Likvidarni su zatočenici, uništavana arhivska građa, sva dokumetacija, objekti, sve ono što bi moglo biti svedočanstvo, pokazatelj, dokaz, šta se na prostoru koncentracionog logora događalo.

Dok je jedan broj ustaškog osoblja minirao objekte, drugi su palili barake i dokumetaciju, ostali su ubijali zatočenike, da ne bi bilo živih svjedoka.

Oni koji su posljednjem periodu pristizali u logor nisu ni uvođeni nego su odmah po prispijeću ubijani, uglavnom na Savi.

Hrvatski ustaški logor Jasenovac, nerijetko je nazivan i “balkanski Aušvic”. Bio je to sabirni, radni, kažnjenički i zarobljenički logor.

“Radni logor Jasenovac”, kako ga naziva hrvatska državna administracija, bio je stratište za Srbe, Rome i Jevreje, svih uzrasta, polova, životne dobi, socijalnih, obrazovnih i drugih profila, kao i za antifašiste, pomagače i simpatizere Srba, Roma i Jevreja.

Sistem logora Jasenovac bio je zloglasan po varvarskim metodama i velikom broju žrtava.

Jasenovačka fabrika smrti radila je od avgusta 1941. do aprila 1945. punih 1.337 dana. Tu su sistematski odvođeni civili, neželjeno stanovništvo, prečesto sasvim mirni građani koji nikakve veze ni sa politikom ni sa ustanicima nisu imali, ali su pripadali, po ustaškim nazorima, etničkim grupama koje je trebalo odstraniti.

Profesor Gideon Grajf, istoričar specijalizovan za Holokaust i autor izuzetno značajne monografije “Jasenovac – Aušvic Balkana – Ustaška imperija okrutnosti”, navodi da je Jasenovac bio “daleko brutalniji od Aušvica”.

U procesu “pročišćenja hrvatske nacije”, srpska djeca su ubijana, zajedno sa odraslima.

Tokom četiri godine, između aprila 1941. i maja 1945. godine, u ustaškoj NDH ubijeno je 73.316 mališana. Tokom Drugog svjetskog rata, jedino mjesto u cijeloj Evropi u kojem su postojali specijalni logori za djecu bila je Hrvatska.

Samo od decembra 1941. do aprila 1942. godine ustaše su ubile 19.544 dječaka i djevojčice srpske nacionalnosti, a njihovi identiteti utvrđivani su kasnije.

Ubijani su, prema svjedočenjima, na najstrašnije načine i umirali su, takođe, više nego odrasli, od bolesti, izgladnjelosti, žeđi i smrzavanja.

Mnoga djeca ubijena su u Jasenovcu i sredinom septembra 1942. godine. Tijela djece dovožena su sa 15 zaprežnih kola u ciglanu i spaljivana. Slična sudbina zadesila je i 300 djece koja su pogubljena u Gradini u oktobru iste godine.

Ogroman broj djece, oko 12.000, spasen je od ustaškog pogroma zahvaljujući Diani Budisavljević i desetinama plemenitih ljudi koji su joj pomogli.

Broj žrtava u koncentracionom logoru Jasenovac nikada nije tačno utvrđen.

Logorska arhiva je dva puta uništavana – početkom 1943. i u aprilu 1945. godine.

Zemaljska komisija Hrvatske, osnovana 1945. godine, konstatovala je u izvještaju Međunarodnom vojnom sudu u Nirnbergu da je broj žrtava između 500.000 i 700.000.

Njemački generali iz Drugog svjetskog rata davali su veoma različite podatke o broju ubijenih Srba u NDH, ali zajedničko im je to da svi pominju stotine hiljada stradalih.

Aleksander Ler je još 1943. godine govorio o 400.000 ubijenih Srba, Lotar Renduli, njemački general-pukovnik, navodi da je ubijeno oko “500.000 pravoslavaca”, general Herman Nojbaher pominje “više od 750.000 ubijenih”, a SS general Ernst Fik – 600.000.

Nakon Drugog svjetskog rata, u namjeri da izjednače žrtve i zasluge za oslobođenje zemlje, komunističke vlasti činile su sve da se Jasenovac pominje što manje.

O najvećem stratištu u NDH nisu snimani filmovi niti rađeni serijali, a lider komunista Josip Broz Tito nikada nije otišao u Jasenovac.

Related Topics:

Društvo

BiH u vrhu zemalja po ODLIVU STANOVNIKA – opasan trend

Pozivajući se na projekcije Ujedinjenih nacija, globalna mreža “Svijet statistike” (World of statistics) objavila je podatke o kretanju stanovništva na evropskom kontinentu u periodu od 1990. do 2023. godine. Bosna i Hercegovina je, nakon Moldavije, Gruzije, Latvije i Ukrajine, zemlja koja je u posljednje 43 godine izgubila najviše stanovnika. Opasan trend: BiH u vrhu zemalja po odlivu stanovnika
U ovom periodu, prema objavljenim podacima, naša zemlja je ostala bez 28 posto populacije. S obzirom na to da je na popisu 1991. godine imala 4.377.033 stanovnika, to bi praktično značilo da smo do 2023. izgubili više od 1,2 miliona ljudi. Ovakvi podaci zvuče čak i optimistično u poređenju s podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, prema kojima je ukupan broj osoba rođenih u BiH, koji danas žive u 54 zemlje svijeta, gotovo 1,83 miliona.

Osnovni problem

Zamjenik predsjednika Centra za demografska istraživanja i viši asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci Aleksandar Majić pojašnjava da su ovakvoj situaciji doprinijeli nizak fertilitet (broj živorođene djece u odnosu na broj žena u plodnom razdoblju), prisutan od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća, kao i rat 90-ih godina.

– Međutim, osnovni problem je velika emigracija stanovništva. Danas ćete u Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj često sresti prezimena s ovih prostora. Imamo ukupnu depopulaciju, koja je povezana s negativnim prirodnim priraštajem, koji je prisutan od 2007. godine, ali i sa iseljavanjem stanovništva – pojašnjava Majić.

Istovremeno, stanovništvo BiH je sve starije, pa nam više ne treba toliko škola, koliko bolnica i apoteka. Od 2013. godine i popisa čije rezultate mnogi smatraju nerealnim, BiH nije obavila popis stanovništva, pa se postavlja pitanje kome ne odgovara da se prebrojimo i istinski zabrinemo koliko nas je ostalo ovdje.

Prirodni priraštaj

– Mi smo oduvijek bili emigraciono područje. I pod turskom, austrougarskom vlašću, i za vrijeme kraljevine Jugoslavije i kasnije ljudi su išli trbuhom za hljebom. Međutim, gubitak smo mogli nadoknaditi rađanjem, jer je u porodici je bilo 4-5 djece. Danas je naš prirodni priraštaj negativan, a političke okolnosti ubrzavaju procese – ističe Majić, te dodaje da se nezaustavljivi trendovi mogu samo usporiti i ublažiti, ali ne i zaustaviti.

Najveći rast populacije u periodu 1990-2023. imao je Luksemburg (+74%), zatim Kipar (+71%), Turska (+56%), Andora (+54%), Island (+52%), Irska (+48%), Malta (+45%), San Marino (+44%) i Azerbejdžan (+43%).

Najviše stanovništva izgubili su Moldavija (-31%), Gruzija (-30%), Latvija (-29%) i Ukrajina (-28%). Hrvatska je u istom periodu izgubila 19% stanovnika, Srbija, Albanija i Kosovo po 14%, Sjeverna Makedonija 11%, a Crna Gora 2%. U Sloveniji je 2023. živjelo šest posto više stanovnika nego 1990. godine.

(Avaz)

Nastavi čitati

Društvo

Braća iz RUSIJE našla duhovni dom – kršteni u Republici Srpskoj

Dječake Vlada, Leonida, Pavela, Vadima i Miloša, osim bratske ljubavi, zajedničkih nestašluka i roditeljske pažnje, vežu i niti svete tajne krštenja kojoj su pristupili u jednom danu u Sabornom hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Derventi.

Petorica braće od kojih je najstariji desetogodišnji Vlad, zatim osmogodišnji Leonid, četvorogodišnji Pavel i dvoipogodišnji Vadim i Miloš, sinovi su Dervenćanke Ane i Sergeja Lihtnera, porijeklom iz Rusije.

Ideju da sinove krste zajedno i to u njenom rodnom gradu, kako je objasnila majka Ana, odavno gaje, a ujedno su željeli i da se crkveno vjenčaju i da tim povodom okupe rodbinu i prijatelje u Derventi.
“U rodnoj Derventi sam završila osnovnu školu, a potom sam se preselila u mjesto u okolini Minhena, gdje sam kasnije i upoznala sadašnjeg supruga Sergeja i gdje smo svili porodično gnijezdo. Naša želja je bila da djecu krstimo u Derventi, ali se jednostavno nekako nije poklopilo. Odlučili smo da ovog ljeta ostvarimo tu želju, a i Sergej, čiji roditelji su pravoslavci, se takođe krstio, nekoliko dana prije dječaka”, ispričala je Ana za “Derventski list”.

Dodala je da je ovo ujedno bila prilika da okupe svoje najmilije u Derventi.

“Htjeli smo da okupimo porodicu, prijatelje i sve naše drage ljude koji nisu imali priliku da nas posjete, u Derventi, provedemo lijepe trenutke i pokažemo ljepote mog rodnog grada. Idejom zajedničkog krštenja naših sinova, što je dosta neobično, svi su bili oduševljeni. Ja sam se najviše plašila kako će dječaci to sve podnijeti, da li će biti nemirni u crkvi, ali su bili zaista dobri”, kazala je majka Ana.
Osim članova porodice, još od prve posjete Derventi 2010. godine, Derventom i Dervenćanima oduševljen je i Sergej.

“Od prvog dolaska sve mi se svidjelo u Derventi, svi su me prihvatili i učinili da se osjećam dobrodošlim. Ja sam porijeklom iz Sibira, a mentalitet ljudi u Derventi dosta podsjeća na Ruse, tako da se osjećam kao kod kuće”, rekao je Sergej.

Istakao je da mu nije bilo teško savladati ni srpski jezik kako bi se što bolje uklopio.

“Što se tiče jezika, ima dosta istih riječi, možda se drugačije izgovaraju, ali rekao bih da su slični jezici. I stariji dječaci govore srpski, dok mlađi razumiju, ali najviše se koriste njemačkim jezikom”, dodao je on.
U njihovom porodičnom domu, kako je objasnila majka Ana, osim tri jezika, svakodnevicu ispunjava graja i vreva, ali i složnost i poslušnost.

“Obzirom da sam većinu vremena sama sa njima, svakodnevica je turbulentna, ali sve se dogovaramo. Stariji dječaci svakako često ‘priskoče’ u pomoć da pričuvaju braću, a u Njemačkoj imam pomoć i od mame, što je dosta značilo kada su došli blizanci, dok u Derventi, moj tata često pomogne”, kazala je Ana istakavši da planovi ove porodice uključuju i njen rodni grad.

“Iako smo u Derventi samo za vrijeme odmora, svi jako volimo da tu provodimo vrijeme. Sergej često pominje, iako bih ja voljela da se preselimo i sada ovdje, da ćemo u Derventi da uživamo penziju”, rekla je Ana.

Krštenje i crkveno vjenčanje Lihtnerovi su izabrali da bude obavljeno u Sabornom hramu u Derventi, a obred je obavio sveštenik Ljubiša Nović.

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Veoma toplo, uz malu mogućnost za pljuskove

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ će biti pretežno sunčano i toplo, dok je poslije podne na jugu i jugoistoku razvoj oblaka ponegdje usloviti kišu ili kratkotrajne pljuskove sa grmljavinom, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Uveče i u narednoj noći naoblačenje od juga i istoka širiće se ka većini predjela, sem na sjeveru, gdje će ostati vedro.

Maksimalna temperatura vazduha iznosiće od 32 do 38, u višim predjelima od 28 stepeni Celzijusovih. Vjetar u nastavku dana biće umjeren uz pojačane udare, sjevernih smjerova.

Nastavi čitati

Aktuelno