Connect with us

Politika

ISTORIČAR MILAN KOLJANIN! “Cijela NDH bila poprište zločina”

Jasenovac je žižna tačka stradanja Srba jer je politika Nezavisne države Hrvatske (NDH) bila potpuno uništenje Srba, Roma i Jevreja. To su bile grupe osuđene na uništenje prema zvaničnoj politici ustaške države, koja je stvorila posebne organe i deo tog sistema bili su logori Jasenovac. Prvo Gospić sa područnim logorima Jadovno i na ostrvu Pagu, a kasnije, kao naslednik gospićkog logora smrti, jer su tamo odvođeni ljudi isključivo da bi bili ubijeni, uspostavljen je prvi logor u okviru sistema Jasenovac, čija je prvobitna namera bila uništenje zatočenika, uz radnu funkciju.

Poručio je to u intervju za “Glas Srpske” ugledni srpski istoričar Milan Koljanin, koji je dobar dio života posvetio izučavanju Drugog svjetskog rata i mračne istorije NDH, naglašavajući da i danas, nakon osam decenija od proboja jasenovačkih logoraša nema mjesta zaboravu stratišta i zločina, ali ima za još bolje uvažavanje naučne istoriografije i ulaganja u ljude i projekte koji će se baviti i pitanjima Jasenovca i stradanja u NDH i Drugom svjetskom ratu.

Ustaške snage iz Jasenovca, podsjeća, nisu uništavale zatočenike samo u Jasenovcu, nego i u bližoj i daljoj okolini.

– Ubijali su srpsko stanovništvo gde god su mogli da nađu nekoga. To je bio užasan sistem masovnog uništenja koji je sprovođen u samom logoru, ali i u blizini. Jasenovac treba gledati kao simbol i mesto najvećeg stradanja, ali nikad ne treba izgubiti iz vida da je cela teritorija NDH, prije svega srpski etnički prostori, bila poprište masovnih zločina i masovnog stradanja. Tu pre svega mislim na masovna stratišta kao što su Garavice kod Bihaća i niz drugih. Neka su imala izuzetno simbolični značaj, kao što je stratište u Glinskoj pravoslavnoj crkvi, gde su bila dva velika pokolja Srba 1941, da bi posle toga i crkva bila srušena. Tako da nisu samo fizički uništavani srpski životi, nego i srpska duhovna i kulturna baština. Potpuno je trebalo uništiti srpski narod i sve njegove simbole. Zbog toga je zabranjivano srpsko ime, srpsko pismo – ćirilica, srpski kalendar, a sve srpske ustanove su bile ukinute, a kao najvažnija je Srpska pravoslavna crkva, koja je simbol srpskog identiteta. Sve to treba imati u vidu kada se govori o Jasenovcu i povodom Jasenovca. Gde god su mogle ustaške snage su ubijale Srbe do poslednjih dana, do početka maja. Poslednji masovni zločin je upravo bio u logoru Jasenovac, jer je uoči proboja uništena velika grupa prvo ženskih zatočenika, pa i muških, a preostalih, oko 1.000, odlučilo je 21. aprila 1945. da ako ginu, poginu u borbi. I sledećeg dana je usledio organizovan proboj jasenovačkih zatočenika zahvaljujući kojem je njih 104 uspelo da sačuva život. A svi ostali, i to je taj najveći zločin na kraju rata, su ubijeni od strane komande logora. Sam logor Jasenovac je posle tog proboja bio napušten. Drugog dana maja 1945. su srpske jedinice ušle u razrušeni Jasenovac, prepun leševa i ruševina, jer su ustaše minirale postrojenja – kazao nam je Koljanin.

GLAS: Vi ste dobar dio života posvetili izučavanju Drugog svjetskog rata i mračne istorije NDH, čiji je dio sistem logora Jasenovac, među kojima je i stratište Donja Gradina. Zbog čega? Šta Vas je odvelo u tom pravcu?

KOLjANIN: Niz okolnosti, ali i ono što je bio predmet rada Instituta za savremenu istoriju – veliki jugoslovenski projekat o Jugoslovenima u svim logorima u Jugoslaviji i van zemlje. I moj institut je bio koordinator tog projekta i meni je zadatak bio logor Sajmište u Zemunu. Tom istraživanju sam posvetio sedam godina, ali ta tema je uvela u problematiku stradanja u Drugom svetskom ratu. Taj logor je važan kako za stradanja Srba iz okupirane Srbije tako i iz NDH. Većina zatočenika koji su stigli u logor na Beogradskom sajmištu je poticala sa teritorije NDH. To su uglavnom bili Srbi, civili koji su uhapšeni i dovedeni, između ostalog, i u Jasenovac, a mnogi koji su stigli u Jasenovac su upućeni u logor Sajmište, a odatle i u druge nemačke logore. Ispostavilo se da broj zatočenika koji je potreban Nemcima za ratnu privredu koji su bili u logorima i zatvorima u Srbiji nije bio dovoljan, tako da je zaključen ugovor o preuzimanju zatočenika iz ustaških logora, odnosno iz Jasenovca sa svojim najvećim logorom Starom Gradiškom. Već od maja 1942, kada su odvođene poslednje grupe jevrejskih zatočenika u smrt, počele su da stižu grupe iz ustaških logora Jasenovac i Stara Gradiška, odakle i u logor u Norveškoj. Ta godina je bila godina najvećeg stradanja i dotoka zatočenika iz Jasenovca i najvećeg stradanja u logoru Sajmište, tako da skoro trećina koja je stigla tu nije dalje ni otišla, jer su stradali od bolesti, torture, gladi. To je bilo i vreme njemačko-hrvatske vojne operacije na Kozari. Jun, jul i avgust su bili meseci velikog stradanja na Sajmištu i to mahom logoraša iz Jasenovca. Postoje tu i neki porodični razlozi koji su me vezivali za ovu temu.

GLAS: Odakle potiče najviše činjenica o Jasenovcu? Iz dokumentacije ili svjedočenja preživjelih logoraša?

KOLjANIN: Još u ratu je formirana komisija za ratne zločine, postojale su komisije u pojedinim republikama, takozvane zemaljske komisije i zaista su počele da rade, prikupljale su dokumenta i izjave preživjelih. To je bio glavni izvor, ali nažalost te komisije su prestale da rade već 1947. godine, mada su prikupile veliki materijal, ali to je trebalo nastaviti i sistematski istražiti celi prostor Jasenovca i najvećeg stratišta, a to je Donja Gradina. To su ogromna polja smrti gde je najveći broj zatočenika stradao. Nisu izvršena forenzička ispitivanja prostora, ali prikupljena dokumenta komisija i izjave su za nas primarni izvori. Tu treba pomenuti i rad pukovnika Antuna Miletića iz sredine osamdesetih godina koji je prikupio i objavio četiri toma dokumenata koji se odnose na logor Jasenovac.

GLAS: Možete li uopšte izdvojiti detalj, sliku, podatak, izjavu koja je na Vas i kao čovjeka i istoričara ostavila najjači utisak i u kojoj se zapravo može sažeti svo zlo koje je haralo tim kompleksom logora, gdje nije bilo nimalo milosti ni za bebe ni za djecu?

KOLjANIN: Teško je izdvojiti. Iza svakog broja stoje ljudi i sudbine, ali ako bih morao da izdvojim nešto što je za mene najpotresnije, to je svakako stradalo dete. I to masovno stradanje, prvo odvajanje dece od majke, a potom i njihovo ubijanje. Ona su masovno ubijana i sa roditeljima i posle odvajanja od njih, a u vezi sa tim je, opet, i najveća humanitarna akcija spasavanja dece Dijane Budisavljević i ta nada i spas koji je stigao do hiljade njih, pre svega zahvaljujući njoj i drugim ljudima.

GLAS: Koliko danas, kao nacija, znamo o tom, kako ga neki zovu, paklu na zemlji? Strahote su godinama, čuje se, gurane pod tepih. Koliko je to doprinijelo zaboravu, odnosno umanjenju stradanja Srba, Jevreja i Roma tokom tih 1.337 dana, koliko je postojao zloglasni Jasenovac?

KOLjANIN: Nije istina da je to baš toliko gurano pod tepih. O Jasenovcu i stradanju u tom logoru postoji bogata literatura, ali manje naučnih radova. Pokojni Jovan Miljković, koji je bio na čelu Spomen-područja Jasenovac, u jednoj knjizi popisao je sve publikacije i izvore koji se odnose na Jasenovac. Ipak, hoću da kažem da nije dovoljno prisutna tema Jasenovca u javnosti, kao ni drugih stradanja. Politika sećanja se vezuje, i tako i treba, za Jasenovac, ali tu je niz manjih stratišta. Sada se daleko više govori o stradanjima na Drini. To su bili prosto zaboravljeni zločini, za njih su znali oni koji su bili pogođeni njima, ali ima dosta takvih mesta. Jasenovac treba da ima snagu glavnog simbola stradanja, ali treba znati i za druga stratišta koja su u vezi sa određenim sredinama. Treba negovati i kulturu sećanja u svom kraju, uz pominjanje Jasenovca i njegovu simboliku.

GLAS: Sporovi o broju žrtva logora Jasenovac do danas nisu okončani. Zemaljska komisija Hrvatske, osnovana 1945. godine, konstatovala je u izvještaju da je broj žrtava od 500.000 do 600.000. Njemački generali iz Drugog svjetskog rata davali su različite podatke o broju ubijenih u NDH, ali zajedničko im je to da svi pominju stotine hiljada stradalih. Međutim, kasnije su plasirali sve manje brojeve.

KOLjANIN: Sramota je što se decenijama nije na tome sistemski radilo, tako da se dočekao i taj popis stanovništva, odnosno žrtava rata 1964. godine, gde je ustanovljeno da je manje od 600.000 ljudi stradalo u celoj Jugoslaviji, a odmah posle rata je procenjivano da je stradalo više od milion. Znalo se da su uništavana cela sela, zajednice, porodice. Istraživanja su morala da budu i trebalo da budu obavljena u posleratnom periodu, ali smo došli u situaciju da se stalno licitira i na neki način zbunjuje javnost izuzetno različitim brojevima stradalih u Jasenovcu.

GLAS: Da li ste saglasni sa ocjenama, koje iznose i pojedine Vaše kolege istoričari, da politika ima sve veći uticaj na istoriju, tumačenje i pisanje? Koliko je opasno igrati se brojevima u istoriji, a posebno kada je riječ o temama kao što su Jasenovac, NDH?

KOLjANIN: Dnevna politika ne bi trebalo da koristi ni zloupotrebljava rezultate istoriografije. Naučna istoriografija je najmanje u tome, a radi se o uglavnom o ljudima koji imaju političke motive. To treba izbeći.

GLAS: Na jednoj od posljednjih zajedničkih sjednica vlada Srbije i Srpske usvojena je odluka o raspisivanju konkursa za izgradnju memorijalnih centara posvećenih jasenovačkim žrtvama u Donjoj Gradini i Beogradu. Da li će i projekti poput tih, kada budu završeni, predstavljati svojevrsne čuvare sjećanja?

KOLjANIN: Svakako, ali postoje institucije i vredne kolege koji se bave tim pitanjima, prikupljaju dokumentaciju i pišu o toj temi. Važne su i institucije, ali bi u ovim već postojećim trebalo da bude anagažovano više ljudi i da se ulaže i u njih i u projekte. Bitno je da se stalno istražuje, da se rade projekti i da se unapredi rad postojećih institucija. Znam da se o tim centrima već neko vreme priča i žao mi je što to već nije i završeno.

Kanonizacija Stepinca
GLAS: Jednom ste na konstataciju da papa Franjo nije proglasio Alojzija Stepinca svecom i pitanje da li se to može promijeniti nakon njega rekli da sigurno može. S obzirom na ono što slijedi u Vatikanu, da li to očekujete?

KOLjANIN: Teško je reći. Zavisiće od samog pape i njegovog stava. Vidjeli smo da je dosadašnji papa bio protiv toga, smatrajući da su to neraščišćena pitanja. S njim je ta stvar stavljena ad akta, a sve će zavisiti od političke procene Vatikana i samog pape. Ako se bude nastavila politika pomirenja i sporazumevanja koju je vodio papa Franjo, pretpostavljam da ovo pitanje neće biti stavljeno na dnevni red, ali sve je pitanje i procene Vatikana da li treba kanonizovati Stepinca ili ne.
Glas

Related Topics:

Politika

KLANJE NA SVETI ILIJU! U Šušnjaru zaklano 5.500 Srba, Stanivuković poručio: “Gdje nema države, tu su jame!”

Nevjerovatna je činjenica da je na ovako malom prostoru, mjestu gdje sada stojimo, ubijeno 5.500 ljudi, i to na dan obilježavanja Svetog Ilije. Za njih je „sveta“ dužnost bila da Srba ne bude.

Rekao je ovo Draško Stanivuković, predsjednik PDP, koji je sa delegacijom stranke prisustvovao obilježavanju 84 godine od ustaškog zločina nad 5.500 Srba počinjenog na veliki pravoslavni praznik Ilindan u Šušnjaru kod Sanskog Mosta.

– Upadali su u škole, crkve, ognjišta, ubijali do posljednjeg na najgnusnije načine, bez metka, da se ne čuje. Danas smo se okupili ovdje u Šušnjaru u pomen onih koji su nam i danas, polije 84 godine, plamen snage za buduće pobjede. Ako ne njegujemo kulturu sjećanja i ne znamo svoje korijene, onda nemamo čvrst oslonac kada dođu vjetrovi i oluje. Kada imamo duboko korijenje, kada znamo sva naša stratišta i sve ono što smo prošli kroz istoriju, tada možemo biti složni i jedinstveni da očuvamo narod, vjeru, kulturu, institucije – kaže Stanivuković.

Samo tamo gdje smo imali našu državu i institucije i gdje smo bili okupljeni oko naše zemlje, dodaje Stanivuković, tamo nije bilo zločina i jama.

– Tamo gdje smo zemlju morali dijeliti ili su nam je otimali, na prostoru tadašnje NDH ili sadašnje Republike Srpske i BiH, nema većeg mjesta bez velikog stratišta. Zato je važno da se ovdje okupljamo, da institucije Republike Srpske i svi mi zajedno još više čuvamo spomen-obilježja. Važno je da obnavljamo naše svetinje, jer gdje god je naša crkva, tu se i vraćamo – kaže Stanivuković.

Ističe da i danas ima planova da Republike Srpske ne bude, da nam ukidaju nadležnosti, uzimaju ono najsvetije i najvažnije.

– Zato nam danas treba mudrost, okupljanje, sabiranje i jedinstvo – poručio je Stanivuković.

Branislav Borenović, član Predsjedništva PDP, rekao je da svake godine na Ilindan dolazi u Šušnjar, u znak sjećanja na 5500 Srba, nevino postradalih od strane ustaških kame i noža.

– To je bila ustaška ideologija – da Srba više ne bude. Zato je naša dužnost da se okupimo, da pamtimo i da se pomolimo za nedužno postradale – rekao je Borenović.

Nastavi čitati

Politika

NENAD VUKOVIĆ: Dodik je godinama trgovao mandatima, presuda mu je POLITIČKI KRAJ koji je sam sebi skrojio

A bilo puno drugih predmeta zbog kojih je trebao odgovarati kako pred pravosuđem Republike Srpske, tako i BiH. To je moj konzistentan stav, za razliku od Dodika koji se nekada radovao intervencionizmu OHR-a i govorio da je“visoki predstavnik iznad Ustava BiH”, kaže Vuković.

“Izabran sam u Dom naroda PSBiH glasovima 12 narodnih poslanika u NSRS koji su iz PDP-a i Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića. Crpim legitimitet oko 100.000 glasača koji su glasali za ove dvije liste na izborima 2022.godine”, rekao je Nenad Vuković, delegat u Domu naroda PSBiH.

Sve ostalo je, kaže Vuković, Dodikovo jadikovanje i bijes jer sam im oduzeo kontrolni paket na nivou BiH koji su držali 6 godina.

“Odavno sam kost u grlu Miloradu Dodiku jer je izgubio ključnog ‘četvrtog delegata’ što je za njega politički veoma bolno.”

Vuković objašnjava: “On i njegovi sljedbenici treba da objasne javnosti kako su sa 28 narodnih poslanika koliko je osvojio SNSD-e na izborima 2022. godine (što je dovoljno za dva delegata u Domu naroda PSBiH) isposlovali da imaju četiri delegata. Nevjerovatno, zar ne ?! Ali odgovor je jednostavan, Dodik je političkom trgovinom i prevarama obezbjedio još toliko narodnih poslanika i uz otimanje jednog glasa nama (uz podršku Suda BiH) došao, privremeno, do četiri delegata što mu je i obezbjedilo nastavak vladanja na nivou BiH.”

Prema mišljenju Vukovića nepravda je ispravljena, upornošću i srećnim okolnostima.

“Znam da je ovaj događaj bio okidač za promjenu političkih odnosa u BiH, ali nisam znao da je Dodik toliko opterećen da i danas, po meni potpuno suvišno, priča o tome.”

Vuković se ne raduje presudi, više puta je govorio da je proces političke prirode.

“A bilo puno drugih predmeta zbog kojih je trebao odgovarati kako pred pravosuđem Republike Srpske, tako i BiH. To je moj konzistentan stav, za razliku od Dodika koji se nekada radovao intervencionizmu OHR-a i govorio da je“visoki predstavnik iznad Ustava BiH”. Ova presuda će imati velike reperkusije na političke prilike”, jasan je Vuković.

Nastavi čitati

Politika

VUKOMANOVIĆ: Dodik je zaslužio da ode, ali ne zbog ove presude – njegov najveći poraz je ĆUTANJE GRAĐANA

Poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Tanja Vukomanović, izjavila je da Milorad Dodik jeste zaslužio da ode sa političke scene, ali ne zbog presude, već zbog, kako kaže, godina kriminala, korupcije i zloupotreba koje je činio.

– Mislio je da sve može, i sam je upao u svoju zamku. Od prijave samog sebe, preko prvog odlaska u Sud BiH, do ovog posljednjeg, sve su to bile njegove odluke – poručila je Vukomanović.

Naglasila je da, iako nije saglasna sa načinom na koji se uklanja predsjednik Republike, ne osjeća potrebu da ga brani, jer je, kako kaže, Dodik sam izabrao da pristupi procesu.

– Kao poslanik u NSRS, nikada ne bih likovala zbog ovakvog “sklanjanja” predsjednika. Ali nemam razlog ni da branim proces – jer ga je on sam prihvatio i sjeo u Sud BiH. Stiglo ga je ono što je radio drugima – rekla je ona.

Vukomanović ističe da Dodikov najveći poraz nije presuda, već – ravnodušnost građana.

– Građani ćute. Ne zato što ne vjeruju da je proces nepravedan, već zato što im je svega preko glave – kaže ona.

Na kraju poručuje da će Republika Srpska ostati i nakon svih nas, ali da je razlika u tome – kako ćemo je ostaviti.

– Neki je ostave jaču, neki slabiju. Neki je vole, neki je koriste. I tu je sva suština – zaključila je Tanja Vukomanović.

Nastavi čitati

Aktuelno