Na području Prijedora i dalje je prisutan negativan rast broja stanovnika, tako da je lani broj upisanih u matične knjige rođenih bio 563, a u matične knjige umrlih 1.285, podaci su gradskog Odjeljenja za opštu upravu.

Prema ovim podacima, prošle godine je broj upisa umrlih bio za gotovo dva i po puta veći od broja upisa rođenih.

U prošloj godini u matičnu knjigu vjenčanih upisana su 374 zaključena braka.

U odnosu na 2023. godinu, lani je za 78 manje upisa rođene djece, za 56 manje zaključenih brakova i za 71 više upisa umrlih.

Ujedno je broj upisa rođenih u prošloj godini najmanji u posljednjih pet godina, a u tom periodu najviše rođenih upisano je u 2021. godini – 699.

U posljednjih pet godina u matične knjige vjenčanih najviše upisa bilo je 2023. godine – 430, a najmanje 2020. godine – 326.

Najmanji broj upisa u matične knjige umrlih bio je 2023. godine 1.214, a najveći 2021. godine 1.630.

U okviru Gradske uprave Prijedor u septembru 2022. godine od dotadašnjeg Odjeljenja za drušvene djelatnosti formirana su dva nova od kojih je jedno Odjeljenje za obrazovanje, socijalnu zaštitu i pronatalitetnu i demografsku politiku.

U mjere pronatalitetne politike iz budžeta grada izdvajaju se svake godine višemilionski iznosi i rezultati tih mjera mogu se očekivati dugoročno.

Na kraju 2024. godine u Republici Srpskoj bilo je oko 193.000 kategorisanih boraca, od čega je njih oko 179.000 imalo pravo na mjesečni borački dodatak.

Ratnih vojnih invalida je oko 28.500, a porodica poginulih boraca bilo je oko 15.000, govore zvanične evidencije koje vodi Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS.

U 2025. godini borci u Srpskoj imaju jasne zahtjeve, koje će tražiti da budu ispunjeni kroz izmjene i dopune Zakona o pravima boraca.

Prije svega, očekuju povećanje mjesečnog boračkog dodatka koji trenutno iznosi tri KM po mjesecu provedenom u zoni borbenih dejstava, zatim povećanje ličnih i porodičnih invalidnina, završetak programa stambenog zbrinjavanja, nastavak pomoći optuženima i osuđenima za navodno počinjene ratne zločine.

Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske (BORS), za “Nezavisne novine” kaže da će istrajavati da se završi i pitanje zaposlenja djece poginulih boraca, za šta takođe imaju određena obećanja i već odobrena određena sredstva.

– Naravno, kroz zakon želimo da vidimo da li možemo doći i do nekih rješenja za borce koji nemaju nikakva primanja osim boračkog dodatka – ističe Ostojić.

A takvih boraca, prema podacima još iz 2022. i 2023, bilo je oko 14.000 u Republici Srpskoj.

– Mislim da je taj broj nepromijenjen i u ovom momentu – dodaje Ostojić.

Na pitanje kako ti ljudi žive i opstaju, odgovara:

– Normalno da niko ne može živjeti od tog dodatka i da se ljudi finansiraju na druge načine. Da li ih izdržavaju članovi porodice ili se bave nekim poslom u smislu poljoprivrede i slično zarađuju sredstva, to je sada pitanje. Ali u okviru tih 14.000 treba napraviti statistiku i vidjeti podatke od čega svi ti ljudi žive. Mora im se posvetiti daleko veća pažnja.

Što se tiče povećanja mjesečnog boračkog dodatka, borci očekuju da će u 2025. godini biti obezbijeđena sredstva za te namjene. Međutim, Ostojić nije mogao da precizira koliko povećanje bi zadovoljilo borce.

– Tražiće se rješenja da se taj borački dodatak podigne za određeni procenat. Vidjećemo za koliko. A bukvalno za sam borački dodatak kao pravo koje je uvedeno za sve borce treba skoro pola budžeta za boračko-invalidsku zaštitu – navodi Ostojić za “Nezavisne“.

Pomenuti budžet od 2022. godina naovamo povećan je za više od 200 miliona KM.

– Godine 2022. budžet je bio 236 miliona KM, 2023. iznosio je 280 miliona KM, da bi poslije rebalansa to otišlo na 300 miliona KM. Prošle godine je bio 432 miliona, kroz rebalans je dodato još pet miliona, pa je zaključno sa 2024. godinom to bilo 437 miliona KM. Budžetom za 2025. godinu predviđena su 442 miliona KM, a s ovim što je obećano u narednom periodu, očekuje se da kroz rebalans pređe sumu od 450 miliona maraka – rekao je Ostojić.

Ako bi borci sa nadležnima dogovorili da iznos boračkog dodatka bude povećan, na primjer, za jednu KM, Ostojić otkriva koliko bi novca onda dodatno trebalo za to.

– Jedna marka povećanja boračkog dodatka značilo bi da izdvajanja za to moraju da se povećaju za 80 miliona KM, a onda bi morala da se povećaju i sva davanja po osnovu svih prava iz boračko-invalidske zaštite, kojih je preko deset. To bi ukupno iziskivalo najmanje 150 miliona KM na već postojeći budžet – navodi Ostojić za “Nezavisne novine“.

Zbog navedenog, ističe da po pitanju boračkog dodatka postoji nekoliko prijedloga.

– Neki predlažu da on ostane na ovom nivou za sve demobilisane borce, prijedlog je i da se posebno izdvoji kategorija socijalno ugroženih i njima da nešto više ili da se to na drugi način riješi. Vidjećemo – kaže prvi čovjek BORS.

Jedno od pitanja za koje borci očekuju da će biti riješeno u tekućoj godini jeste i revizija statusa boraca, a što je već godinama po mnogima crna mrlja ove organizacije, jer postoje brojne sumnje da navedeni broj od 193.000 kategorisanih boraca nije tačan.

– Broj boraca i ustanovljavanje statusa boraca vršilo se isključivo na osnovu uvjerenja koje je izdato na osnovu službene evidencije koja je vođena u ratu i koju su vodile ratne jedinice. Prema toj evidenciji i provedenom postupku tu ih je trenutno sada 193.000.

Ne bismo pričali o novoj reviziji, već instrumentu kako revidirati postojeće stanje i ustanoviti tačno da li su neki ljudi bili borci ili nisu. To BORS ne može sam uraditi, niti institucije sistema, već se moraju uključiti ljudi koji su tokom rata komandovali ratnim jedinicama i koji su ustrojavali – kaže predsjednik BORS.

Ostojić dodaje da su od resornog ministarstva zato tražili da se pronađe mogućnost da se objave spiskovi ljudi koji su stekli status borca.

– Da ti spiskovi budu dostupni ljudima da ih vide i da se tako pokrenu postupci prema onima koji su stekli status borca, a zna se da nisu bili borci. Ti ljudi treba da pogledaju sami sebe i jedan drugog u oči i kažu: ‘Prijatelju, ti nisi bio borac” – pojasnio je Ostojić.

Nezavisne

Širom svijeta nizom javnih skupova danas će biti obilježen Međunarodni praznik rada – Prvi maj, kao opšta manifestacija solidarnosti radnika u borbi protiv svih vidova nepravde i eksploatacije i za poboljšanje radnih uslova.

U Srpskoj i regionu 1. maja tradicionalno se u zoru izlazi na prvomajski uranak u prirodu, a sindikati organizuju proteste. Širom svijeta organizuju se i parade. Međunarodni praznik rada je kod nas državni praznik, a neradni su 1. i 2. maj.

Ovaj datum svojevrsni je simbol vizije i borbe za bolji položaj rada i uopšte pravedniji svijet, ali i manifestacija podsjećanja na žrtve u toj borbi.

Međunarodni praznik rada obilježava se tog dana u znak sjećanja na 1. maj 1886. godine, kada je u Čikagu više desetina hiljada radnika demonstriralo ulicama, zahtjevajući povoljnije uslove rada, bolji položaj radnika, između ostalog i dosljednu primenu osmočasovnog radnog vremena.

Bili su to tada gotovo revolucionarni zahtjevi i uslijedila je oštra reakcija poslodavaca i vlasti.

Tog dana u Čikagu, 1886. godine, oko 40.000 radnika stupilo je u generalni štrajk, zahtjevajući bolje uslove rada, izražene u paroli “tri osmice” – po osam sati rada, odmora i slobodnog vremena. Organizatori su prethodno predočili realne probleme i ispostavili neposredne zahtjeve poslodavcima.

Protest na koji je odgovoreno represijom i brutalnom reakcijom vlasti i poslodavaca, a što je dovelo do niza žrtava, prihvaćen je kao simbol borbe za prava rada i obespravljenih uopšte.

Te 1886, u Čikagu, protesti su započeli 1. maja, a do najoštrijih sukoba s policijom došlo je narednih dana, posebno 4. i 5. maja, kada su se sukobi proširili i van Čikaga.

Policija je intervencijom nastojala da razbije protestne skupove i dovede do podjele demonstranata, što se završilo ozbiljnim sukobima u kojima je bilo žrtava među štrajkačima, ali i među pripadnicima policije.

U sukobima s policijom ubijeno je tada najmanje šest i ranjeno oko 50 radnika, a veliki broj je uhapšen. Više radničkih vođa osuđeno je kasnije na smrt, a trojica na robiju.

U znak sjećanja na velike manifestacije obespravljenih, i njihovu odlučnu borbu, s nizom žrtava, na Osnivačkom kongresu Druge internacionale 1889. godine, održanom o 100. godišnjici pada Bastilje, 14. jula, odlučeno je da se 1. maj nadalje širom svieta obeležava kao međunarodni praznik rada sa masovnim skupovima, demonstracijama i prigodnim manifestacijama, u znak sjećanja i opomene.

Na Drugom kongresu 1891. godine 1. maj je i formalno proglašen za Međunarodni praznik rada. Trebalo je da to bude opšta manifestacija solidarnosti radnika u borbi protiv svih vidova nepravde i eksploatacije.

Postupno, kako su sindikalni i radnički pokreti jačali, tokom posljednjih godina 19. vijeka i prvih decenija 20. vijeka, 1. maj je sve masovnije prihvatan i obilježavan, vrlo često i širokim protestnim manifestacijama.

Posljednjih decenija, usljed sve upadljivije raslojenosti i urušavanja prava radnika, prvomajski protesti širom svijeta ponovo dobijaju vidove oštrijih protestnih okupljanja.U znak sećanja na dan kada su radnici u Čikagu štrajkom i protestima počeli da se bore za osmočasovno radno vreme, obeležava se Međunarodni praznik rada – Prvi maj.