Remonti Rudnika i termoelektrane Gacko i Rudnika i termoelektrane Ugljevik datumski se poklapaju iako to nije praksa, pa se još ne zna kako će Republika Srpska izdržati ovaj period znajući da ove dvije termoelektrane proizvode oko 65 odsto ukupne električne energije u Srpskoj.

Tako je Rudnik i termoelektrana Ugljevik već započela remont, i to 21. aprila, te će on trajati do 5. juna ove godine.

Sa druge strane, kapitalni remont u RiTE Gacko počinje 24. maja i trajaće do 2. avgusta.

Ovo znači da će se godišnji remonti preklapati za 13 dana, što dovodi do toga da će u tim danima morati da se uvezu ogromne količine električne energije, koje su na inostranom tržištu dosta skuplje.

Ono što nije jasno jeste to zbog čega će se godišnji remonti termoelektrana koje su najveći proizvođači struje poklopiti i time stvoriti dodatne troškove matičnom preduzeću, te ko će te troškove platiti.

Damir Miljević, član Upravnog odbora Centra za održivu energetsku tranziciju (RESET) i stručnjak za energetiku, rekao je za “Nezavisne novine” da je uobičajeno da se, kada se planiraju generalni remonti, pazi da značajni kapaciteti ne rade remonte u isto vrijeme kako ne bi dolazilo do vremenskog preklapanja tih remonta.

“Ovdje imamo situaciju da je preklapanje oko 15 dana, što, po mom mišljenju, ne može biti kompenzovano proizvodnjom iz hidroelektrana. Opcije su ili uvoz ili kupovina od Termoelektrane Stanari, ali nisam siguran je li to moguće. Tu cijenu će neko morati da plati, a to su potrošači električne energije. “Elektroprivreda RS” ovo neće izdržati, samo je pitanje na koga će se teret prebaciti. Uvijek se prebaci na kupce, samo je pitanje da li će to ići na preduzeća ili građane, a to, nažalost, zavisi od procjene političara šta im je manja šteta. Uglavnom, uslijediće jedan vrlo negativan period koji će imati svoju cijenu”, objasnio je Miljević.

Ekonomista Milenko Stanić kaže da smo za nekoliko godina od najvećeg aduta za izvoz električne energije postali najveći uvoznik.

“Uvoz električne energije se približava uvozu nafte i naftnih derivata, čije izvore i potencijale uopšte nemamo. Ovo pokazuje podatke lošeg stanja u elektroenergetskom sektoru. Cijene električne energije dosta variraju, a okolnosti i sukobi u svijetu mogu dovesti do daljeg povećanja cijena svih energenata, pa tako i električne energije. Energetika je ključni segment ne samo za proizvodnju industrijskih proizvoda, nego i velikog broja usluga, tako da gubimo i na strani konkurentnosti našeg izvoza. Mnogo nepovoljnih efekata će izazvati povećan uvoz električne energije. Na kraju sređivanja svih bilansa, to se fakturiše građanima. Oni kao krajnji potrošači isfinansiraće sve dugove i sve deficite koji se ostvare”, naglasio je Stanić za “Nezavisne novine”.

Podsjećamo, Luka Petrović, generalni direktor “Elektroprivrede Republike Srpske”, ranije je rekao da će ova i sljedeća godina biti veoma teške za ovo preduzeće, te da će od racionalizacije troškova u preduzeću zavisiti da li će i u kojem obimu doći do poskupljenja struje.

Ipak, Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske, u martu je izjavio da do kraja godine neće doći do povećanja cijena struje.

“Činjenica je da mi, bez obzira na povećanje cijena struje od sedam-osam odsto na početku godinu, imamo ubjedljivo najjeftiniji električnu energiju za domaćinstva u regionu”, naveo je Višković.

Dodao je da je svim preduzećima iz sistema “Elektroprivrede” naloženo da prije nego što se obrate za bilo kakvo poskupljenje moraju da sagledaju svoje unutrašnje rezerve i smanje troškove.

Kako pokazuje finansijski izvještaj RiTE Gacko za prvi kvartal ove godine, dobit preduzeća je oko 1,5 miliona KM, što je bolje u odnosu na isti period prošle godine.

Ipak, RiTE Ugljevik je u istom periodu imao gubitak od 5,3 miliona KM, što je dosta lošije u odnosu na tri mjeseca 2024. godine, kada su imali dobit od 3,6 miliona KM.

I dok se škole u Republici Srpskoj pripremaju za nove prvačiće koji će od septembra otvoriti novo poglavlje života, mnoga mjesta u školskim klupama godinama ostaju prazna jer je za deset godina broj đaka u redovnom osnovnom obrazovanju manji za 11.730, odnosno 12,5 odsto.

Inače, u školama u Srpskoj završen je upis prvačića, a u toku su testiranja. I dok još uvijek nije poznato koliko će prvaka tačno krenuti u školu od septembra, u najboljem slučaju ta brojka bi iznosila 9.399 jer je, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske, u periodu od 1. septembra 2018. godine do 1. septembra 2019. godine u cijeloj Republici rođeno 9.399 djece.

Međutim, statistika bilježi da je u Srpskoj kontinuiran pad broja učenika upisanih u prvi razred.

“U posljednjih 10 godina broj upisanih učenika u prvi razred redovnog obrazovanja smanjen je za 1.643 učenika, odnosno 15,4 odsto. U posmatranom periodu, u 25 opština broj učenika u prvom razredu smanjen je za 20 i više. Povećanje broja upisanih bilježi grad Istočno Sarajevo, i to za 55 učenika. U školskoj 2024/2025. godini u prvi razred upisano je 9.017 učenika. U osnovne škole u Banjaluci upisana je petina od ukupnog broja prvačića”, navode iz RZS, dodajući da je na početku ove školske godine u osnovno obrazovanje uključeno 82.346 učenika, od čega redovnu osnovnu školu pohađa 81.940 učenika, a osnovnu školu za djecu sa smetnjama u razvoju 406 učenika.

Aleksandar Čavić, demograf, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da se negativni prirodni priraštaj donekle reflektuje na broj upisanih prvačića, a da ova brojka od 11.000 i ne djeluje toliko katastrofalno kada se posmatra sama, međutim, kada se sagleda natalitet i broj umrlih, dobije se prava slika za proteklih 10 godina, a to je gubitak više od 60.000 stanovnika.

“Čak i ako bismo apstrahovali spoljne migracije koje su trenutno najveći faktor smanjenja broja stanovništva, priča koja se tiče neto stope reprodukcije, stope ukupnog fertiliteta je toliko poražavajuća po nas da bez odlučnih mjera na polju populacione politike ona vodi neminovnom nestajanju”, kaže Čavić za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, broj upisanih đaka je veličina koja govori o tome koliko će sutra učenika biti upisano u srednje škole, odnosno koliko će kasnije na fakultete.

“To nam je potrebno da bismo mogli da obezbijedimo funkcionisanje društva, odnosno da bismo imali dovoljno medicinskih sestara i tehničara, ljekara, vatrogasaca, radnika na održavanju puteva… Ako vi imate smanjenu populaciju koja ulazi u radno sposobni kontingent, to je, ako apstrahujemo od spoljnih migracija, posljedica trendova u rađanju nekih 20 godina ranije, odnosno šest ili sedam godina ako govorimo o školskom upisu”, navodi on za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, Republici Srpskoj je potreban strateški pristup kao jedino rješenje ovog problema, a ne pojedinačne mjere, već grupne.

Međutim, da uprkos svemu tome i dalje u pojedinim zajednicama postoji bar tračak nade, pokazuje primjer iz Doboja, gdje je, prema riječima Ljubiše Blagojevića, predsjednika dobojskog Aktiva direktora osnovnih škola, na području aktiva upisano nešto više prvačića nego lani.

“Iako varira od škole do škole, neka je upisala manje, neka više, a neka je ostala na istom prosjeku, što se tiče samog područja grada Doboja, upisano je za nekih 30 učenika više nego prošle godine”, kaže Blagojević za “Nezavisne novine”.

Inače, na početku školske 2024/2025. godine Republika Srpska imala je 192 osnovne škole, od čega je 188 redovnih, a četiri su specijalne škole za djecu sa smetnjama u razvoju.

Radnice nekadašnjeg trebinjskog “Novoteksa”, u čijim pogonima pod zakupom radi firma “Trendteks” iz Doboj Juga, za koju njih četrdesetak šiju HTZ opremu otkako je prethodna firma otišla u stečaj, po drugi će put izgubiti posao jer su im poslodavci poručili da 7. maja u 11 časova dođu po radne knjižice.

Većina ovih švalja, koje su do prije 15 godina izrađivale pantalone visoke mode za njemačko tržište, došle su u dogovoreno vrijeme pred svoju firmu, ali su vrata bila zaključana pa su, izrevoltirane zbog otkaza, bile dodatno uznemirene činjenicom da se neko i na ovaj način poigrava s njima jer do podneva im niko nije otključavao, niti im se obraćao.

One su, kažu, nakon stečaja “Novoteksa” nastavile da rade za “Trendteks” za manje plate koje su u posljednje vrijeme iznosile tek oko 700 maraka, a nakon obraćanja poslodavcu da bi trebalo da prime barem republički minimalac – uslijedio je poziv za otkaz.

Njih su, kako kažu, još krajem aprila pozvali da potpišu sporazumno rješenje o otkazu, iako, kako tvrde, ono nije bilo ni sporazumno, niti su ga razumjele u prvom momentu, bez vremena da o tome razmisle i studioznije ga pročitaju, uz ucjenu da ako odmah ne potpišu neće imati nikakva prava sa berze rada, iako su prethodno pristale da nastave posao i u Bileći, gdje je takođe isti poslodavac.

One su nakon žalbi na niske plate koje ni sa minulim radnim stažom i toplim obrokom nisu prelazile 700 do 800 maraka, dobijale odgovore da nemaju izvršenje rada, da je loš kvalitet, da im se javljaju reklamacije po kojima, poslije 30 godina staža za šivaćim mašinama, ne znaju šiti.

“Mi smo se obratile advokatu sa dobrim namjerama da nam se da barem minimalac jer naša primanja sa toplim obrokom i svim beneficijama nisu bila tolika, pa je možda to izazvalo revolt. Ni platne liste nikada nismo dobijali, pa smo sve to tražili da se konačno realizuje”, kaže predstavnica radnica Milanka Rajak, dodajući da su prije tri mjeseca potpisale i pristanak da im se organizuje prevoz i da idu u Bileću da rade, na šta su pristale.

Na sve ovo i ona i njene koleginice gledaju kao na ucjenu, ali dodaju da su inače omalovažavane, bez mogućnosti da na pristojnom nivou razgovaraju sa predstavnicima firme, da im se onemogućavala bilo kakva pravna konsultacija i traženje rješenja na taj način, te je njih desetak odlučilo da angažuju advokata Dejanu Pikulu, koja je i sama čekala pred zaključanim vratima sa radnicama, a rješenja o otkazu ugovora o radu su, po njenom mišljenju, vrlo paušalna i štura.

“Ni plate se ne obračunavaju na ispravan način, dakle ne isplaćuje se ni minimalna plata zakonom propisana, već one rade za 600 do 700 maraka, a očito se ne poštuje ni Zakon o radu, ne pominje im se ni u kom roku mogu pokrenuti radni spor, te je očito da se izbjegava radniku dati ispravna, zakonita pouka, pa je i to nezakonito”, kaže advokat Pikula, napominjući da radnice ovoga puta nisu samoinicijativno došle pred zaključana vrata, već su ih poslodavci pozvali.

Advokatica Pikula je, dodaje, prije mjesec i po uputila jedan dopis upozorenja poslodavcu – da se prestane sa kršenjem prava radnika, ali nikada nisu dobili nikakav odgovor.

“Radnicima se ne dostavljaju ni platne liste koje predstavljaju izvršnu ispravu na osnovu koje mogu na jednostavan način, ako ima nepravilnosti, pokrenuti izvršni postupak”, kaže ona, napominjući da će pokrenuti postupak pred sudom i tražiti poništenja ovako nezakonitih rješenja.

Ispred zaključanih pogona “Trendteksa” bio je parkiran sivi mercedes, za koji su radnice tvrdile da ga vozi direktorica Senka Starčević, ali, budući da je sve bilo zaključano, do nje ni radnice ni novinari nisu mogli doći, a nije nam se javljala ni na telefonske pozive.

“Trendteks” je prije 14 godina u Trebinju krenuo sa velikim ambicijama i vlasnik Šućko Hadžijakupović je medijima izjavljivao da je zadovoljan radom radnica, najavljujući da će zaposliti njih oko 150 koje su šile u “Novoteksu”, ali od toga nije bilo ništa, a i sve mlađe radnice koje su počinjale ovdje raditi brzo bi napuštale posao zbog uslova rada i nemogućnosti postizanja visokih normi pa je sa nekadašnjih oko 100 broj zaposlenih spao na oko 40.
Nezavisne