Connect with us

Zanimljivosti

Filmska priča iz porodilišta: Zaražena porodilja UJELA DOKTORA dok je spasavao bebu i tu tek počinju njegove muke

Nevjerovatna priča koja se i dan danas prepričava, sa gotovo filmskim obrtima, zadesila je prim. dr Miroslava Ivića, tadašnjeg načelnika ginekologije i akušerstva u Zdravstvenom centru u Njegotinu, 2018. godine.
Usred porođaja, porodilja ga je ujela! Da stvar bude još gora, žena je bila zaražena opasnim virusom hepatitisa B, što je doktoru predstavljalo ozbiljnu pretnju, jer je rana krvarila dok je on pokušavao da spasi njenu bebu od gušenja.

Čitava drama, kako je prim. dr Ivić tada ispričao za Blic tada, odigrala se jednog četvrtka dok je bio u pripravnosti

– To je značilo da na poziv kolega dođem u porodilište. I pozvali su me. Rekli su da imaju porodilju kojoj je to bio četvrti porođaj, koja je vikala, skakala sa stola, i da nisu mogli da je smire – ispričao je tada dr Ivić i dodao:

– Brzo sam stigao u porođajnu salu. Zatekao sam scenu kako je jedna babica držala za nogu, druga za ruke, ona je vrištala, a beba je krenula. Postojala je bojazan da se novorođenče uguši, kada pacijentkinja skupi i stisne noge – prisjećao se dr Ivić dramatičnih trenutaka.
Dodao je da je tada odmah priskočio u pomoć i uhvatio porodilju za drugu nogu, pokušavajući da je spriječi da naudi bebi.

Porodilja ga ujela za ruku, ali filmski zaplet je tek nakon uslijedio
U tom trenutku uslijedio je šok – porodilja se nekako izmigoljila i ujela doktora ispod pazuha, blizu ramena.

– Vidio sam sve zvijezde! To mjesto je počelo da krvari, ali smo uspješno završili porođaj. Kada sam se uverio da su majka i beba dobro, otišao sam kod kolega na hirurgiju. Oni su mi obradili ranu, propisali antitetanus i antibiotike – prepričavao je doktor Ivić događaje od te večeri.
I taman kada je pomislio da je najgore prošlo, počeo je filmski zaplet.

– Nisam ni slutio šta me čeka, sve dok nisam pogledao istoriju bolesti porodilje i silno se iznenadio. Imala je hepatitis B! Opasno oboljenje koje se prenosi putem krvi! Bilo mi je jasno da moram u roku od 24 sata od ujeda da primim lek, takozvani humani imunoglobulin. On bi trebalo da spriječi da dobijem hepatitis – rekao je on.

Da stvar bude još gora- nigdje nije bilo leka!
Ali tu se stvar dodatno iskomplikovala – lijek u tom trenutku, rekao je, nigdje nisu mogli da nađu.

– Bolnički farmaceut je pozvao mnogo brojeva telefona i dobio odgovor da lijeka nema! Tek je narednog jutra upravnica bolnice dr Gordana Radmanović uspjela da u Beogradu pronađe humani imunoglobulin. Tada je vozač krenuo na put, doneo lek i primio sam ga bukvalno u pet do 12. Cijelu noć, između petka i subote, primao sam ga kroz infuziju – opisao je tada doktor stanje u kojem se našao.
Lijek je, osim doktora, moralo i novorođenče da primi

Dodao je da je, osim njega, i novorođenče moralo da primi imunoglobulin.

Dr Ivić je tada ispričao i da su se, otkako je postao načelnik ginekologije dvije godine ranije, svi trudili da vrate trudnice na to odjeljenje.

– One su ranije odlazile da se porađaju u Bor i Zaječar i nisu imale povjerenja u naš Zdravstveni centar. Porastao nam je i broj porođaja na oko 300 godišnje, za razliku od prije dvije godine kada ih je bilo oko 220 i tada je to bilo jedno od najboljih odeljenja u ZC ‘Negotin – rekao je i dodao da se nije plašio hepatitisa jer je svu terapiju primio po propisanom protokolu.
Srpskainfo

Related Topics:

Zanimljivosti

PROBAO JE NAJSMRDLJIVIJU HRANU NA SVIJETU: Trebalo mu je 3 tuširanja i pranja zuba da se oslobodi mirisa VIDEO

Čovjek iz Luizijane morao je tri puta da se istušira da bi se riješio smrada od, kako se navodi, najsmrdljivije hrane na svijetu, kako je detaljno opisano u viralnom Instagram snimku koji ima više od 9 miliona pregleda.

„To je ubjedljivo najodvratnija stvar koju sam ikada probao u životu“, rekao je Džejms Elingsvort za Jam Press.

Neustrašivi gastronaut često se snima kako proba uobičajena jela poput sirovog mesa i sušija od lososa iz Kostkoa i dijeli snimke sa svojih 55.000 pratilaca na Instagramu.

Za svoj posljednji test koji izaziva mučninu, avanturistički gurman je odlučio da zagrize “surstreming”, tradicionalni švedski delikates napravljen od fermentisane Baltičke haringe.

Mnogi gurmani su ga svrstali na “planinu Rašmor” najsmrdljivijih jela, pored smrdljivog tofua iz Kine i hakarla, islandskog delikatesa napravljenog od fermentisanog mesa grenlandske ajkule.

Ovaj kreator sadržaja je rekao da je inspirisan nakon što je vidio „brojne video snimke ljudi koji pokušavaju i muče se da otvore konzervu, a kamo li da je pojedu, zbog toga koliko su rekli da užasno miriše“.

U snimku, Elingsvort otvara konzervu i odmah počinje da se guši dok mu miris udara u nozdrve.

“Mirisalo je kao da ste sipali tečnu zadnjicu na mrtvog rakuna“, prisjetio se menadžer kompanije za prodaju krovova.

Nažalost, zombificirana riba „imala je tačno onakav ukus kako je i mirisala“, prema riječima gurmana. Uprkos pokušaju da riblje jelo ubaci u brioš lepinju sa puterom poput bizarne rolnice sa jastogom, ipak je na kraju prilikom prvog zalogaja sve ispljunuo.

Zatim se udaljava da udahne svjež vazduh.

„Poštujem sve kulture, ali možete da zadržite to”, rekao je Elingsvort, koji je tvrdio da je „morao da se istušira – nasapunja, ispere, ponovi dva puta – a zatim opere zube oko tri puta“.

„Miris je bio toliko loš da sam morao više puta da perem pribor za jelo izbeljivačem, sirćetom i solju“, dodao je. „Morao sam da ih ostavim u toj kombinaciji nekoliko dana prije nego što je miris ishlapio.“

Južnjak je rekao da je riba bila toliko smrdljiva da sumnja da je konzerva stigla trula, posebno zato što je bila ispupčena prije nego što je otvorena, što ukazuje na visok nivo gasova.

Posmatrači su bili zgroženi smrdljivim “potezom”, a jedan je napisao: „Muve i suvo povraćanje? Preskočiću.“

Drugi je dodao: „Zadržavam dah samo gledajući ovo… Takođe, sve muve bi trebalo da budu pokazatelj. Ovo nije namijenjeno za ljudsku ishranu.“

Drugi su se složili da nešto definitivno nije u redu sa jelom.

„Brate, kao profesionalac u industriji konzerviranja hrane, mislim da je ova konzerva loša i nepodobna za ljudsku ishranu, ne bi trebalo da ima ovoliku količinu gasa unutra“, rekao je jedan skeptik.

„Trebalo bi da budu fileti, a ne gnjecava kaša od mesa i kostiju“, napisao je drugi. „Tvojoj konzervi je istekao rok trajanja, možeš to da primijetiš po tome koliko je konzerva bila naduta od gasova izazvanih raspadanjem mesa. Upravo si jeo trulu ribu, brate.“

Uprkos iskustvu koje mu je izazivalo povraćanje, Elingsvort je rekao da bi ponovo rado probao surstreming, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

DRŽE CUCLE U USTIMA: Novi bizaran trend prati sve više odraslih

Cucla. Duda. Zovite ih kako god želite – činjenica je da su se vratile u punoj snazi.

Ne, ne govorimo o bebama, već o novom trendu koji je eksplodirao na mrežama: cuclama za odrasle.

Kako je sve počelo
Fenomen je krenuo iz Kine, gdje su mladi pod stresom otkrili “jeftiniji način” da se smire. Umjesto terapije ili cigareta – cucla. South China Morning Post piše da su neki plaćali i do 60 evra za verzije dizajnirane za odraste, a pojedini prodavci tvrde da prodaju i po 2.000 komada mjesečno. Trend je ubrzo prešao u Evropu i SAD, a TikTok je preplavljen snimcima ljudi koji sisaju cucle u saobraćajnoj gužvi, na poslu ili poslije loših vijesti.

Cucla za odrasle: Šta kažu stručnjaci

Stomatolog Tang Caomin iz Čengdua upozorava:

“Ako spavate sa cuclom u ustima, to može ometati disanje, a dugotrajna upotreba mijenja položaj zuba”.

Francuska federacija ortodonta otišla je još dalje i nazvala ovaj trend “čistim placebo efektom”.

“Ovo je apsurdno. Nismo očekivali takve ekscese društvenih mreža”, rekao je dr David Kuša.

Psihološka dimenzija
Psiholozi ipak nude drugačiji ugao: cucle su oblik regresije, povratak sigurnosti djetinjstva u stresnim trenucima.

“To je odbrambeni mehanizam. Ljudi se vraćaju onome što im je davalo osjećaj mira”, objašnjavaju stručnjaci.

Takođe, za neurodivergentne osobe (autizam, ADHD) cucle mogu služiti kao “stimulišući predmet” koji pomaže da se regulišu emocije i smiri anksioznost.

Najmanje zloo
Da li su cucle za odrasle bizaran hir ili nova antistres alatka, ostaje pitanje. Ono što je sigurno jeste da kratkoročno mogu donijeti osećaj mira, ali dugoročno ne rješavaju uzroke stresa. Stručnjaci i dalje preporučuju zdravije alternative: vježbanje, meditaciju i psihološku podršku.

Jer koliko god apsurdno izgledalo, ako nekom cucla znači spokoj, možda to i nije najgora stvar na svijetu, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NOVO PRAVILO: Doplata na ostatke hrane u restoranima!

Njemački restorani najavljuju uvođenje doplate za hranu koja se ne pojede na švedskom stolu.

Boško Bubanja kaže da ne vjeruje da bi ovakva praksa mogla skorije da zaživi na ovim prostorima.

Koliko puta vam se dogodilo da kada odete na švedski sto, uzmete više nego što zaista možete da pojedete? Oči gladne, stomak sit, a tanjir pun. Upravo o tome se sada polemiše u Njemačkoj, gdje restorani razmišljaju da uvedu dodatnu naplatu za hranu koja ostane u tanjiru.

Na ovu temu za Kurir televiziju govorili su Boško Bubanja, predsjednik udruženja Event industrija Srbije, i kuvar Milan Stojanović.

Ličina kaže da bacanje hrane jeste veliki problem, a prema izvještaju UN godišnje se baci 931 milion, a prema statistikama u Srbiji baci se oko 250 hiljada tona hrane.

“Hranu koja se ne pojede pakujemo i koristimo za stoku, isklučivo živinu. Imamo prijatelje koji nose hranu, pogotovo hleb, koji nikada ne bacamo, već se on pakuje. Kod nas je tradicija godinama unazad da se sve što pretekne ponese. Ljudi oji se bave stočarstvom i uzgajanjem živine ponesu to, ali naše porcije su jako ukusne pa je teško da nešto ostane posle naših obroka”, kaže jedan od ugostitelja iz Novog Pazara.

Bubanja kaže da je ovo pravilo uvedeno u nekim rezortima najviše kategorije, a nije strana praksa ni u Turskoj koja je poznata po švedskim stolovima:

“Ne verujem da će se to kod nas skorije pojaviti. Kada jedete po tim restoranima to i platite, nekada ljudi ne mogu da pojedu sve pa se u nekim restoranima i pakuje za poneti. Kada su u pitanju proslave, nikada nećete moći da naplatite gostu to što nešto nije pojeo, jer to plaćaju slavljenici”. kaže Bubanja.

On dodaje da kod švedskog stola mora da postoji neko predjelo, odnosno hladno predjelo, čorba, toplo predjelo, a u toku događaja koji traje više sati ljudi rasporede ovu hranu tokom vremena i ona bude pojedena.

“Ovako treba pristupati i švedskim stolovima, prvo uzmete neke slane delikatese, pršuta, sirevi, pecivo, salata, pasta, onda nakon pauze uzmete neko glavno jelo uz priloge. Ipak, naše navike nisu takve, pa gosti u prvom prolazu uzmu da jedu i ne razmišljaju više o hrani”.

Stojanović kaže da je bacanje hrane tužno, pa je i dodao:

“Tužno je dati novac i trud. Sreća je to retko, moj restoran je a-la-carte i jako je malo hrane koja se baca, to su uglavnom salate. Žena koja radi na prijemu ima kucu i skuplja hranu za nju”. kaže Stojanović.

On dodaje da devedesetih godina radio u Njemačkoj, gde je primijetio da se nikada ne dešava da Nijemac ne ponese iz restorana hranu koju nije pojeo.

“U Nemačkoj može da zaživi ovaj zakon. Drugar je bio pre par dana u Milanu, kineski restoran, 26 evra, neograničena hrana, ali ukoliko ne pojedete sve, doplatite”, kaže Stojanović.

Nastavi čitati

Aktuelno