Diplomatija nikada nije bila “jača strana” vlasti u Republici Srpskoj, a poslednji potez BH ambasadora i konzula iz Republike Srpske to i dokazuje. Oni su nedavno uputili pismo podrške osuđenom Miloradu Dodiku i naveli da će ubuduće poštovati iskuljučivo odluke Institucija Srpske, a ne zvaničnu spoljnu politiku BiH. Kakve posljedice može izazvati taj potez i ko sve danas može biti ambasador?

Javno otkazivanje “poslušnosti” zemlji koja vas je imenovala za njenog ambasadora je prvoklasni diplomatski skandal, ali skandali kod nas nisu ništa novo.

Međutim u ovom slučaju ambasadorima i konzulima iz Republike Srpske, zbog pisma podrške Miloradu Dodiku, zemlje domaćini mogu uskratiti gostoprimstvo te bi Srpska ostala bez ijednog predstavnika u BH diplomatiji.

Bivši ministar spoljnih poslova BiH Igor Crnadak smatra da je sporno pismo klasična zloupotreba naših ambasadora.

“Mislim da je ovo bilo nepotrebno jer je logično da svi ambasadori zastupaju stav Predsjedništva BiH. To je u interesu i Republike Srpske i srpskog naroda. Ova odluka je donesena u afektu kao i mnoge ovih dana”, kaže Crnadak.

Da BiH nema spoljnu politiku, tvrdi bivši ambasador BiH Slobodan Šoja i dodaje da su za to u većini slučajeva odgovorni bošnjački kadrovi.

Međutim, smatra Šoja, ovim pismom Srbi su tu krivicu preuzeli na sebe .

“Ovo pismo bi se moglo nazvati diplomatskim autogolom ili, da budemo jasniji, to je jedna obična glupost. Napravljena je nepotrebna greška. Ako su već željeli da se ponašaju onako kako su naveli u pismu, da šalju neke verbalne note i sl., to su mogli raditi i bez potpisivanja tog pisma.

Pismo je jedna čista politička igra u kojoj se željelo pokazati kako svi ambasadori podržavaju Milorada Dodika i Željku Cvijanović što je, s jedne strane i logično, jer su svi oni njihovi dužnici”, pojašnjava Šoja

Ko su ljudi koji su potpisali sporno pismo? Ambasadori, diplomate ili stranački vojnici?

“Očigledan je njihov kredibilitet ako mogu pisati takvo pismo podrške jednom čovjeku”, smatra analitičar Svetlana Cenić i podsjeća da je bilo i drugih ljudi koji su drastično kažnjavani, smjene, zabrane, ali nismo vidjeli da je iko poslao pismo podrške.

”To samo govori da su ambasadori njegovi”, zaključuje Cenić.

Slično razmišlja i politički analitičar Ivana Marić.

“Ambasadori bi trebalo da zastupaju interese države za koju rade. Međutim kod nas, obzirom da članovi Predsjedništva imenuju ambasadore oni odgovaraju samo njima i rade samo za njihove lične potrebe”, kaže Marić.

Zbog ovakvog odnosa prema imenovanju ambasadora nije ni čudo što nam je diplamatija tu gdje jeste. Ko sve danas može biti ambasador a ko je na tu važnu i časnu funkciju mogao nekada doći?

“Nekad se mnogo više pažnje poklanjalo tome. Razmišljalo se ko u nekoj zemlji već ima neki ugled.Neki profesor, ljudi iz bisnisa i sl.Išlo se na to da se pokuša naći spona između, recimo bivše Jugoslavije i zemlje u kojoj se imenuje ambasador”, sjeća se bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja i dodaje da je u BiH je nakon rata bilo nekih dobrih rješenja, tražili su se i imenovali kvalitetni ljudi, međutim zadnih 15 godina sve se to urušilo.

“Danas se traže samo ljudi koji će vam biti lojalni i vjerni. Jer kad pošaljete nekog ko nije profesionalac, a danas je 90% takvih na sve tri strane, onda će on stalni pitati šefa koji ga je postavio šta sam i koliko dužan.Osjećaće se uvijek dužan da uradi nešto , jer je potkapacitiran i u normalnim državama ne bi moga ni sanjati da dobije tako nešto”, tvrdi Šoja.

Svetlana Cenić smatra da danas svako može biti ambasador kod nas.

“Prođete ulicom, neko vam se svidi, ili se neko preporuči vlasti i kaže se baš si fin ajde ti za ambasadora. Kakav nam je ugled u svijetu pokazuje i spoljno-trgovinska razmjena, ekonomska diplomatija. Neka kažu i pokažu naši ambasadori kad su organizovali neki prijem a da im je došao neko bitan. Na prijeme Bh ambasada niko ne dolazi”, kaže Cenić.

Da je diplomatski kadar BiH na niskom nivou tvrdi i Ivana Marić.

“Za funkciji BH ambasadora ne traba nikakvo iskustvo pa ni diplomatsko. Ne treba imati ni završen fakultet, ne morate poznavati ni jedan strani jezik, imali smo i takve ambasadore. Znači ne treba vam ni jedna kvalifikacija osim da ste dobri sa jednim od tri člana Predsjedništva”, smatra Marić.

Zašto Republika Srpska ne polaže dovoljno pažnje kakve kadrove imenuje u diplomatsko.konzularna predstavništva BiH?

Zašto Republika Srpska slabo ili nikako ne učestvuju u kreiranju spoljne politike Bih?

Zašto je Željka Cviojanović taj posao prepustilas Bećiroviću i Komšiću a ona se bavi zaštitom lika i djela Milorada Dodika?

“SNSD to već dugo tako radi.Ne žele da se petljaju u diplomatiju jer tu nema novca. Nema tendera, nema Vijadukta, nema koncesija, nema ničega gdje možete da uzmete veliki novac. Zato su oni sve to odavno prepustili. To je njihova filozofija i vidljivo je svima da se njih tamo ništa ne pita. Konaković, Bećirović, Lagumdžija, Alkalaj, to su glavne zvijeze a svi ostali su sporedni igrači”, tvrdi bivši ministar spoljnih poslova BiH Igor Crnadak.

Da li će naši igrači ikada naučiti pravila igre ili će ih i dalje zanimati samo lična korist?

Kako će ta njihova igra uticati na imidž Republike Srpske ali i svih nas koji u njoj živimo?

Ako se ovako nastavi, crno nam se piše.

(BN) Foto: BN

Imamo Milorada Dodika koji je toliko obezvrijedio referendum jer ga je predlagao do sada 72 puta, a samo dva puta sproveo.

Rekao je ovo predsjednik PDP i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković gostujući na Euronews Srbija i dodao da ima veliku odgovornost jer je za njega glasalo 55.000 ljudi i da u ovoj situaciji mora biti proaktivan.

– Oni su izlizali velike ideje, napravili su inflaciju velikih ideja. Ako će pitanje na referendumu biti da li odbijaju ovakvu presudu ili da li su protiv toga, hajde da ne trošimo novac na to. Treba da imamo sjednicu NSRS, i mi tu želimo da budemo konstruktivni, ništa unaprijed ne odbijamo. Ja ne mogu da se ne miješam u to. Istina jeste da je predsjednik Srpske i SNSD zakuvao sve ovo, ali ne možemo da posmatramo požar i da ne gasimo. Za mene je glasalo 55.000 ljudi, imamo veliki broj poslanika, i da nismo ništa krivi na nama je da preuzimamo odgovornost i budemo proaktivni u svemu tome. To je naša politika – kazao je Stanivuković.

Rekao je da i dalje nema odgovora na mnoga pitanja.

-Kada dobijemo sve informacije moći ćemo da odlučujemo. Naša nacionalna umjetnost je da vidimo Republiku Srpsku od Milorada Dodika. Mnogi u politici ne mogu da odvoje te dvije stvari – kazao je Stanivuković.

Istakao je i da je stav PDP i dalje da ne budu prijevremeni izbori jer je to skup proces i da je najbolje rješenje koje su ponudili, da se osoba iz akademske zajednice stavi na čelo Srpske do narednih izbora.

– PDP vodi autonomnu politiku pa nas niko ni iznutra ni spolja zaustaviti u predlaganju. Biram riječi, nema političkih optužbi, ali trebamo svi biti odgovorni i ponuditi najbolja rješenja – zaključio je on, prenosi Blink.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine zakazao je sjednicu za 18. avgust ali se na njoj neće naći zahtjev odbrane Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske kojim se traži privremena mjera i obustava izvršenja pravosnažne presude.

Podsjećanja radi, Dodik je pred Sudom BiH osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja javne funkcije, a njegova odbrana od Ustavnog suda BiH zatražila je privremenu mjeru, odnosno da se obustavi izvršenje pravosnažne presude do konačne odluke Ustavnog suda BiH.

“Ustavni sud Bosne i Hercegovine u ovom trenutku nije u mogućnosti dati informaciju o datumu sjednice na kojoj će biti razmatrana apelacija, odnosno zahtjev za privremenu mjeru apelanta Milorada Dodika. Ustavni sud BiH predmete rješava po hronološkom redu, osim izuzetaka utvrđenih članom 25. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Članom 25. Pravila propisano je hitno postupanje, između ostalog, u odnosu na zahtjeve za donošenje privremene mjere. Napominjemo da od novembra 2022. godine Ustavni sud radi u otežanim okolnostima i sa nepotpunim sastavom jer Narodna skupština Republike Srpske odbija da izvrši svoju ustavnu obavezu da izabere sudije na upražnjene sudijske pozicije. Iz navedenog razloga ne mogu se održavati sjednice Velikog vijeća na kojima se u normalnim okolnostima donosio veliki broj odluka (gotovo 99 % svih odluka), kao ni sjednice Malog vijeća koje u normalnim okolnostima odlučuje o privremenim mjerama. U datim okolnostima Ustavni sud je prisiljen predmete rješavati isključivo na plenarnim sjednicama, na koje se može uputiti samo ograničen broj predmeta. Trenutno je u Ustavnom sudu u radu 13.106 AP predmeta i 16 U predmeta. U ovom trenutku postoji veći broj apelacija drugih apelanata u kojima je također sadržan zahtjev za donošenje privremene mjere”, rekli su Nezavisnim u Ustavnom sudu BiH.

Dalje su naveli da Ustavni sud BiH nema mehanizme kojima može uticati na otklanjanje ovog problema, ali nastoji svojim organizacionim prilagođavanjima rada novonastalim okolnostima ublažiti njegove posljedice kako bi ovakva situacija imala što manje uticaja na postupke po predmetima pred Ustavnim sudom.