Iako u koalicionom sporazumu koji su potpisali njemački konzervativci i socijaldemokrate proširenje stoji kao prioritet nove vlade, Fridrih Merc, novoizabrani njemački kancelar, u svom prvom govoru u Bundestagu, u kojem je predstavio plan svoje vlade za naredne četiri godine, nije spomenuo ni proširenje ni zapadni Balkan.

Poređenja radi, prošla dva kancelara Olaf Šolc iz Socijaldemokratske stranke i Angela Merkel, Mercova partijska koleginica iz Demohrišćanske unije, i proširenje i zapadni Balkan u kontekstu proširenja redovno su spominjali, a oba kancelara su resor zapadnog Balkana unijeli i u dio mandata kancelara. Merc ovu praksu nije nastavio, a ukinuo je i poziciju posebnog izaslanika Vlade Njemačke za zapadni Balkan.

Iako je dio razloga za nespominjanje zapadnog Balkana u, za novu vladu osjetljivom, pitanju migracija, ipak se iz činjenice da Merc proširenje nije spomenuo čak ni za Ukrajinu može zaključiti da će se ipak raditi u donekle neočekivanom obratu i da proširenje kao politika neće biti pitanje kojim će se ova vlada detaljnije baviti. Napomene radi, u proteklom periodu o Ukrajini se nije ni razgovaralo da se nije napomenulo da će ta zemlja uskoro postati članica EU. Iz Mercovog govora se može zaključiti da će se i taj segment promijeniti.

Merc se u govoru koji je trajao oko sat vremena zapadnog Balkana dotakao samo indirektno, spomenuvši pri samom kraju izlaganja da više neće biti politike doseljavanja jeftine i nekvalifikovane radne snage. Iako naš region nije spomenuo, najpoznatiji program njemačke vlade o doseljavanju nekvalifikovane radne snage je Pravilo za zapadni Balkan, koji su podržale i Merkelova i Šolcova vlada. Prvi znak da će se nešto promijeniti je rezanje kvote sa 50.000 na 25.000 radnih dozvola godišnje, koje je odmah u startu uvela nova Mercova vlada. Iako ova mjera neće imati konkretan uticaj, jer ni u najboljim danima njemačka administracija nije uspjela da “prebaci” kvotu od 25.000 rješenja i radnih dozvola, ipak šalje značajnu simboličnu poruku.

Ono što će se promijeniti novom vladom je da će Njemačka sasvim sigurno biti prisutnija u evropskoj politici, u odnosu i na Merkelovu i na Šolcovu, koji su oboje pokušavali “izmaknuti” Njemačku i više dozvoliti drugim zemljama da se istaknu. Merc je kao jednu od najvažnijih poruka, i tokom izborne kampanje i sad nakon što je stupio na dužnost, istakao preuzimanje veće uloge Njemačke u evropskoj politici, a kao dva najvažnija saveznika naveo je Francusku i Poljsku. To znači da će Njemačka, barem prema prvim porukama, svoju evropsku politiku preusmjeriti na neke druge prioritete, a ne na proširenje, što u određenoj mjeri može predstavljati neočekivano iznenađenje.

Merc je u svom govoru na važno mjesto stavio suzbijanje ilegalnih migracija i saradnju sa zemljama EU na spoljnoj EU granici, kao i zemljama partnerima izvan granica EU. Iz ovog dijela izlaganja bi se moglo zaključiti da bi zapadni Balkan mogao biti u prioritetu u dijelu koji se odnosi na bezbjednost i suzbijanje migracija.

Prva naredna prilika o njemačkom odnosu prema zapadnom Balkanu vidjeće se na samitu Evropske političke zajednice u Tirani, koji je, podsjećanja radi, prije nekoliko godina pokrenuo Emanuel Makron, predsjednik Francuske, koji su brojni analitičari vidjeli kao pokušaj te zemlje da se eventualno članstvo u EU zamijeni tijesnom političkom saradnjom kroz ovo tijelo.

Ako se uzme u obzir da i drugi evropski i svjetski političari i diplomate sve rjeđe spominju naš region, moguće je očekivati i određenu promjenu, odnosno da ono vrijeme koje je spominjano da naš region treba da iskoristi na evropskom putu – možda polako ističe.