Ako odbornici Skupštine grada Banjaluka, predvođeni većinom okupljenom oko SNSD-a, zaista sprovedu u djelo odluku o izjednačavanju subvencija za boravak djece u privatnim vrtićima sa subvencijama za javne, ući će u istoriju kao jedni od najneodgovornijih donosilaca odluka u lokalnoj upravi.

Naime, u Banjaluci trenutno oko 2.200 djece ide u privatne vrtiće, i istovremeno se formalno vodi kao da su „na čekanju“ za mjesto u javnim ustanovama. Razlika između onoga što roditelji plaćaju i pune ekonomske cijene boravka iznosi u prosjeku oko 450 KM mjesečno po djetetu.

Prostom računicom, dolazimo do cifre od:

990.000 KM mjesečno,
odnosno 11.880.000 KM godišnje koje će grad morati da izdvaja iz budžeta.

U periodu od četiri godine, ukupni iznos koji bi se potrošio na ovu mjeru iznosi čak 44 miliona maraka.

Za taj novac, grad Banjaluka mogao bi da izgradi devet novih vrtića, svaki kapaciteta 250 djece. Jedan takav objekat košta približno 5 miliona maraka, što znači da bi se na sistemski način zbrinulo čak 2.250 mališana, više nego što ih trenutno ide u privatne vrtiće.

Umjesto toga, gradska vlast predvođena SNSD-om i njenim partnerima odlučuje da troši desetine miliona maraka na subvencije koje završavaju kod privatnika. Time ne samo da se ne rješava dugoročni problem, već se stvara dodatni pritisak na gradski budžet.

Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da ova mjera može da dovede do povećanja cijena usluga u privatnim vrtićima, jer tržište sada zna da grad pokriva troškove. Ova odluka ne otvara vrata zloupotrebama – ona ih širom otključava.

Roditelji koji djecu čuvaju kod kuće, uz pomoć članova porodice, ovakvom politikom ostaju potpuno zanemareni. Nema subvencije za bake, tetke ili komšinice koje brinu o djeci. Njih grad očigledno ne prepoznaje kao dio rješenja.

Pored toga, ne smije se zaboraviti ni činjenica da je banjalučka skupštinska većina, takođe predvođena SNSD-om, nedavno dodijelila milionske iznose privatnim firmama poput Pavlovića, Bočca i Autoprevoza, pravdajući to principima preuzetim iz Beograda. Razlika je u tome što je u Beogradu novac otišao javnom gradskom prevoznom preduzeću (GSP Beograd), dok su u Banjaluci sredstva završila kod privatnih vlasnika.

Ovakvo upravljanje gradskim finansijama je neodrživo. Naredna gradska administracija, ko god je bude činila, moraće da preispita i ukine niz nerezonskih i fiskalno opasnih odluka, uprkos tome što će takvi potezi biti nepopularni u javnosti. To neće biti politička odluka, već nužnost kako bi se gradski budžet spasio od potpunog kolapsa.

Gradski parlamentarci su odlučili da Grad ne treba da gradi kapacitete, već da dijeli novac – i to tamo gdje je najlakše potrošiti, a najteže opravdati. Obzirom da gradonačelnik Draško Stanivuković nije bio za ovu mjeru, jasno je da bi je, da jeste, stavio u Nacrt budžeta.

U međuvremenu, dok se milioni razbacuju, roditelji mogu samo da se nadaju da će njihova djeca jednom imati mjesto u vrtiću — i grad koji zna da računa.
Banjaluka24