Sa osmijehom na licima i energijom na kojoj bi im pozavidjeli mnogo mlađi, juče su, prvog dana ljeta, banjalučki gimnazijalci proslavili 50 godina od mature, a sjedeći u holu ove škole, prisjetili su se sad već dalekih vremena, te kolega koji više nisu s njima.

Istog dana su obilježili i 54. godine od ulaska u novu zgradu Gimnazije, koja je napravljena od donacija nakon zemljotresa 1969. godine, i to od naroda cijele Jugoslavije.

Ova generacija je iznjedrila brojne uspješne ljude, profesore, naučnike, ljekare, političare, pjesnike itd.
Na samom početku, kada su se svi okupili u holu škole, profesorka muzičke kulture Ilijana Vidaković je zajedno sa gimnazijalcima otpjevala njihovu himnu, Gaudeamus igitur.

Naime, nakon što su se našli ispred svoje škole, te se fotografisali, ušli su u hol, gdje su se svi predstavili, a svako od njih je rekao nešto važno o sebi.

A imali su šta i reći, jer je među njima bilo uglednih i poznatih ljudi širom svijeta poput Namika Hrleta, svjetski poznatog naučnika, evropskog stručnjaka za razvoj vještačke inteligencije. Tu je bio i Željko Komšić, političar, pjesnik, muzičar, kandidat za Nobelovu nagradu, te Miloš Šolaja, evropski diplomata, redovni profesor nekoliko Univerziteta, i predavač na važnim Univerzitetima svijeta, diplomata, organizator raznih edukativnih i informativnih projekata. Takođe, među ovim gimnazijalcima su i prof. Milena Gvozden, diplomata EU u Briselu, te prof. dr Mirko Raković, cijenjeni dječji hirurg, akademik, kao i Marija Knežević, redovni prof. banjalučkih univeziteta i poznata preduzetnica i inovatorka.

Kako je istakla za “Nezavisne novine” profesorka Marija Knežević, njih 238 je prije 54 godine upisalo prvi razred, dok je u isto vrijeme maturiralo 208 gimnazijalca iz njihove generacije.

“Sastajali smo se svakih pet godina i to uvijek u velikom broju, mada smo se po završetku Gimnazije, a posebno studija, rasuli po čitavom svijetu, od Australije do Amerike. Dodatno rasulo se desilo za vrijeme rata, tako da se danas okupili nas oko 80 sa četiri živa profesora: Stanar Ljiljana, Arsenov Radmila (srpsko-hrvatski jezik), Pletikosa Ilija, profesor fizičkog i Ilijana Vidaković, prof. muzičkog”, ističe Kneževićeva.

U toj generaciji su stasali i Relja Boris, poznati pjevač i kompozitor, Kenan Handan, muzičar i pjesnik, Vesna Pucar, preduzetnica, te desetak poznatih ljekara, elektrotehničara, matematičara, fizičara i preduzetnika.

“Odali smo počast za tridesetak preminulih kolega i koleginica i s njima u srcima i duši otpjevali našu himnu Gaudeamus, uz dirigovanje naše prof. muzičkog. Inače, sastajali smo se svakih pet godina u zaista velikom odzivu, osim 2020. godine, zbog korone, tako da nam je ovaj jubilej bio još važniji, jer se nismo okupili 10 godina”, istakla je Kneževićeva.
Kako kaže, poslije predstavljanja u Gimnaziji i mnogo šala, od kojih kao navažniju ističu onu da su im momci priznali kako su im se sviđale još u Gimnaziji, ali im nisu mogli prići jer su one tražile starije, a sad bi im, ističe, neki opet prišli, ali misle da one sada traže mlađe.

“I tako ‘sreća ostaje lijepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagovještaj da’. Profesorima smo priznali da smo mnogo naučili i da nam je to znanje koristilo u daljem školovanju i karijerama”, dodala je.

A poslije susreta u Gimnaziji svaki razred je otišao negdje na kafu, kako bi ispričali šta se još ima za reći: kako zdravlje, koliko imaju brakova, unuka, a neki su se već pohvalili sa titulom prabaka ili pradjed.

Druženje su nastavili uveče uz muziku i večeru u hotelu Bosna, koji je, kako kaže, za Gimnaziju pojam, jer se tada sve slavilo u tom hotelu.

“Samo se sada sala zove Prezident, s tim da je to nekada bio Piano bar, a prije toga samo hotel Bosna, u koju mi, kao gimnazijalci nismo smjeli ulaziti, jer su tu ulazili i sjedili profesori”, zaključuje Kneževićeva.