BiH ove godine vjerovatno čeka najlošiji izvještaj o napretku, koji svake godine objavljuje Evropska komisija kao ključan dokument koji identifikuje stepen sprovedenih reformi na putu ka EU.

BiH i dalje nema glavnog pregovarača, što je osnovni formalni korak bez kojeg ne mogu početi pregovori o pristupanju EU, nema zakona o sudovima BiH, a činjenicu da je BiH ostala bez značajnih sredstava iz Plana rasta zato što nije usaglasila listu reformi ne treba ni spominjati.

Jedini veći uspjeh ove godine je potpisivanje bezbjednosnog sporazuma s EU u junu ove godine, koji podrazumijeva saradnju u vezi s rješavanjem problema migranata, što je trenutno jedno od najvažnijih političkih pitanja u EU, zbog čega je vjerovatno i došlo do pritiska da se ovo pitanje, čije rješavanje traje gotovo tri godine, trajno riješi.

Prošla godina je bila jedna od uspješnijih, a ipak u prošlogodišnjem izvještaju o napretku Evropske komisije riječ “napredak” je spomenuta 124 puta, a čak 67 puta je spomenuta u kontekstu “nedostatka napretka”, i još dva puta u kontekstu “odsustvo napretka”. Napredak u pozitivnom smislu spomenut je samo tri puta. “Ograničen napredak” je spomenut 16 puta, “određen napredak” 13 puta, dok je fraza “potreban je dalji napredak” spomenuta dva puta. Još 22 puta riječ “napredak” je spomenuta u kontekstu koji nije vezan za konkretne reforme, pa se, u procentualnom smislu, može reći da praktično koliko-toliko pozitivan iskorak čini samo pet odsto obaveza BiH za 2024. godinu, dok je 80 odsto ostalo isto ili su stvari vraćene unazad.

S obzirom na to da je ove godine urađeno još manje, izvjesno je da će i ovaj procenat pozitivnog sprovođenja reformi biti još manji.

Kako nam je u neformalnom razgovoru nedavno kazao diplomata jedne evropske zemlje, teško je očekivati da, čak i kada bi došlo do promjene tempa, ove godine može biti organizovana prva međuvladina konferencija između EU i BiH, što bi bio prvi formalni korak ka otpočinjanju pregovora.

On nam je objasnio da je Evropa preokupirana čitavim nizom kriza, od rata u Ukrajini, pa do inflacije i problema s migracijama, i da jednostavno nema vremena ni resursa kao ranije da se BiH bavi na mikronivou kao što je to bilo ranije.

O tome najbolje svjedoči činjenica da je Njemačka “delegirala” Hrvatsku kao ključnog posrednika s regionom zapadnog Balkana, čime se pokazuje da Brisel, pod pritiskom i urgiranjem zemalja članica, ima sve manje manevarskog prostora za političko djelovanje u BiH u smislu motivisanja domaćih političara da sprovedu reforme na koje su se obavezali.

Kao što smo nekoliko puta već pisali, Luiđi Soreka, ambasador EU u Sarajevu, više puta je naglasio da EU ostaje posvećena BiH, ali da će zemlja morati sama dokazati da želi evropski put kroz sprovođenje konkretnih reformi.

Potpuni fijasko, podsjećamo, doživjelo je i Dodikovo obećanje o izgradnji luksuznog ski-centra na planini Klekovača.

Lider SNSD, Milorad Dodik, poznat je kao čovjek i političar koji, najblaže rečeno, voli da obećava.

Otkako je prije skoro dvije decenije po drugi put došao na vlast, odnosno kada mu je tadašnji predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić 2006. godine povjerio mandat premijera, Dodik je od tada do danas toliko toga obećavao ili najavljivao da bi, vjerovatno, bile potrebne najmanje tri novinske “duplerice” kako bi se sve najavljeno i obećano taksativno moglo nabrojati.

Pažljivi hroničari ovdašnjih političkih zbivanja tako su, nedavno, naveli da je od 2006. do danas lider SNSD, kada se nalazio na funkciji premijera Srpske, srpskog člana Predsjedništva BiH ili predsjednika Republike Srpske, najmanje 40 puta najavljivao razne “sudbonosne” referendume. Od onog koji se odnosi na status Republike Srpske, odnosno njenog osamostaljenja od BiH, pa do najnovijeg, koji se tiče pravosnažne presude protiv njega od strane Suda BiH i odluke CIK da mu se oduzme predsjednički mandat.

Ruku na srce, jedan od obećanih referenduma, onaj koji se odnosio na 9. januar kao Dan Republike Srpske, održan je u septembru 2016. godine, ali njegovi rezultati predstavljeni su kao “anketa”.

Dodik je, vrijedi podsjetiti, i nakon Petog kongresa SNSD, koji je 2017. godine održan u Istočnom Sarajevu, najavio da će Republika Srpska u 2018. raspisati referendum o samostalnosti ukoliko joj se ne vrate nadležnosti koje su propisane Dejtonskim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH. Dejtonske nadležnosti Srpske nisu vraćene, a Srpska je i osam godina poslije navedenog Kongresa SNSD u sastavu BiH.

Kao član Predsjedništva BiH Dodik je 2021, takođe, više puta prijetio kako će Republika Srpska “uskoro proglasiti nezavisnost”. U to vrijeme, podsjećamo, Dodik je često najavljivao kako će Srpska povući svoju saglasnost na postojanje Oružanih snaga BiH, UIO BIH, kao i VSTS BiH. Lider SNSD prijetio je i ukidanjem OBA BiH, kao i SIPA, a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, odnosno na jednoj od njenih bezbrojnih posebnih sjednica, usvojeni su i zaključci o ponovnom formiranju Vojske RS, kao i Agencije za lijekove RS. Ništa od navedenog do danas nije ispunjeno.

Dodik je nedavno obećao i to da će prosječna plata u Republici Srpskoj iznositi 1.000 evra. Međutim, identično obećanje lider SNSD dao je još 2018. godine. Rezultat je poznat.

Jedna od omiljenih Dodikovih tema posljednjih godina bio je Kristijan Šmit, koga institucije Srpske ne priznaju za visokog predstavnika. Još u septembru 2023. Dodik je najavio da će zabraniti Šmitu ulazak u Republiku Srpsku, te da će “njemački turista” biti uhapšen i deportovan čim kroči na teritoriju Srpske. Od tada do danas Šmit je u više navrata boravio u Srpskoj, javno šetao ulicama Banjaluke i nekih drugih gradova, fotografisao se i učestvovao na raznim sastancima. Niti je bio uhapšen, niti deportovan.

U moru neispunjenih obećanja i najava lidera SNSD vrijedi podsjetiti i na tobožnju krizu oko imenovanja ambasadora i diplomatskih predstavnika BiH iz 2023. godine. Problem je, podsjećamo, nastao zbog toga što je bošnjački član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, za ambasadore BiH imenovao Zlatka Lagumdžiju i Denisa Arnauta, a Dodik je, u prvi mah, najavio da takva imenovanja neće podržati jer su Arnaut i Lagumdžija “dokazano radili protiv Republike Srpske”. Samo nekoliko mjeseci kasnije Dodik je promijenio stav i Lagumdžija i Arnaut dobili su svoje funkcije.

Krajem 2022. godine Dodik je najavio i da će biti objavljen spisak svih koji se vode kao zaposleni u ministarstvima, javnim institucijama i preduzećima u Republici Srpskoj, ali ne dolaze na posao. Kako bilo, spiskovi „neradnika“ nikad nisu objavljeni.

Među neispunjenim obećanjima našla se i famozna izgradnja aerodroma u Trebinju, koji se, prema Dodikovim najavama, trebao početi graditi još 2013. godine, a prije par godina lider SNSD svečano je objavio i početak radova na izgradnji ski-centra na Manjači. Do danas na toj planini nije iskopana ni jedna “kašika” zemlje, a kamoli da se počelo graditi mondensko zimsko odmaralište.

Potpuni fijasko, podsjećamo, doživjelo je i Dodikovo obećanje o izgradnji luksuznog ski-centra na planini Klekovača.

Politički analitičar Tanja Topić za Srpskainfo ističe da smo proteklih godina, skoro svakih nekoliko mjeseci, slušali “ozbiljna obećanja”.

– Rekla bih da su to više bile prijetnje drugima. Jednom su to bila obećanja o osamostaljivanju, koja su tokom vremena postala mirna razdruživanja, pa smo došli do neminovnog izlaska iz “smrtonosnog zagrljaja BiH” – ističe Topićeva.

Jedan referendum je, prema njenim riječima, evoluirao u seriju referenduma, uz malu pravnu zavrzlamu da nema ko da potpiše zakon.

– Ne vidim problem u velikim obećanjima. Problem vidim u onima koji slijepo vjeruju ovakvim praznim obećanjima, jer je praksa pokazala da su decenijama takva obećanja mrtvo slovo na papiru – zaključuje Topićeva.

Zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac istakao je da članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić treba javno da kažu zašto ne podržavaju inicijativu srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović o nominaciji predsjednika SAD Donalda Trampa za Nobelovu nagradu za mir.

“Danas od Bećirovića nismo čuli ništa drugo do uobičajenih banalnosti, istrošenih fraza i opštih mjesta. Utihnuli su jer su u dubokoj žalosti za /američkom/ administracijom Džoa Bajdena. Žalosni dvojac tuguje za vremenom koje je prošlo i neće se ponoviti”, napisao je Košarac na “Instagramu”.

Košarac je dodao i da je ovo posljednji u nizu primjera da oni ne žele saradnju sa Trampom.

“Za njih je očigledno Iran sada prihvatljiviji partner od SAD”, naglasio je Košarac.

On je podsjetio i da su isti akteri i ranije pravili iste blokade i to kod inicijative za ukidanje carina za uvoz američkih proizvoda.