Connect with us

Banjaluka

KAKVA PRIČA! Banjalučanka u 103. godini pije manje lijekova od sinova i kćerke

I najduži život brzo prođe, ali ako si radio pošteno, sticao svojim rukama i imao zdravu porodicu, onda ti starost bude nagrada, a ne teret, riječi su bake Danice Trivić, rođene Tunjić, iz Banjaluke, koja je ove godine proslavila 103. rođendan.

Njen životni put nije bio jednostavan, ali je bio ispunjen trudom i radošću u krugu najbližih. U kući u naselju Paprikovac, gdje živi sama od 2008. godine, i dalje sve obavlja bez tuđe pomoći – kuva svakodnevno, sređuje dvorište i dočekuje goste kolačima i širokim osmijehom.

– Rođena sam kao drugo dijete 1922. godine, od oca Đurđa i majke Kosane, u Razboju Ljevčanskom kod Srpca. Nas šestoro djece je bilo, a ja sam bila željna i učenja i života – priča baka Danica prisjećajući se odrastanja.

Djetinjstvo je provela u srbačkom selu Stari Martinac, gdje su se njeni roditelji zbog posla doselili 1927. godine. Sjeća se da je plakala kada je otac upisao sestru u školu, a nju nije htio jer nije bila dorasla.

– Učiteljica Ankica Januška me ipak primila kao “dobrovoljnog đaka”. Nije bilo lako, ali ja sam htjela da učim. Po završetku osnovnog obrazovanja sam se htjela upisati u školu u Gradišci zajedno sa još dvije prijateljice. Sve smo znale, ali su nas oborili na prijemnom ispitu jer smo bile seoska djeca. Gradska djeca imala su prednost – priča Danica.

Sa 17 godina udala se za Ratka Trivića iz Milosavaca kod Laktaša. Svadba, kako kaže, nije bila mala, došlo je više od 20 zaprežnih kola.

– Muž mi je kasnije pričao da mu je jedan komšija rekao: “Traži curu što zna dva ručka nejednaka napraviti”. E, ja sam znala i više od toga – kaže kroz smijeh Danica.

A onda je došao Drugi svjetski rat. Kuća im je zapaljena, sve opljačkano. Skrivali su se po šumama i preživljavali kako su znali. U tim strašnim godinama izgubila je sestru Savku od tifusa i brata Radovana koji je kao dječak od 15 godina mobilisan i poginuo. Nakon rata preselili su se u Papažane, kupili tri dunuma zemlje, izgradili kuću i počeli od nule.

– Teško se živjelo. Radilo se od jutra do mraka, ali narod je pjevao, družio se, nije se žalio. Meni je bilo važno da je porodica zajedno – govori Danica.

Dok je Ratko vodio zadrugu, ona je brinula o kući i četvoro djece. U Papažanima su često kod njih stanovali učitelji, a jedna od njih, učiteljica Marija Bašić naučila ju je da pravi uštipke i palačinke i priprema krastavce i paprike za zimnicu.

– Imali smo tri krave, dva konja, ovce, živinu i pčele, ali znali smo da će djeca morati u školu, pa smo se 1957. preselili u Banjaluku. Iako smo živjeli u gradu, nastavili smo da obrađujemo zemlju, a ja sam do Papažana išla biciklom. Sve dok smo mogli, radili smo. A kad više nismo mogli obrađivati zemlju, tada smo podijelili djeci da imaju djedovinu i očevinu – priča Danica.

Godine su prolazile, djeca stasala, školovala se, ženila i udavala, pa su 1972. kupili plac na Paprikovcu i sagradili novu kuću, gdje je Danica živjela zajedno sa suprugom Ratkom, koji je preminuo 2008. godine, a od tada je sama, ali kako kaže, ne i usamljena.

– Pored djece, imam osmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi i svi me redovno obilaze, a i komšije me paze. Neću nikome da smetam. Dobro sam. Hranim se zdravo, jedem domaće, a lijekove skoro da i ne pijem. Moja djeca ih piju više nego ja – kaže Danica.

U međuvremenu je napisala i knjigu pod nazivom “Da se ne zaboravi” u kojoj je opisala sve što je prošla.

– Promijenilo se sedam država za mog života, ali jedno se nije promijenilo, a to je potreba čovjeka da živi pošteno i skromno. Mnogima je zahvaljujući modernim tehnologijama sada sve na dlanu, a opet niko nema mira. Mi smo imali malo, ali smo pjevali, šalili se i bili zahvalni. Što je najvažnije od svega, imali smo dobru i vrijednu djecu koja su nas cijenila i uvažavala, a danas djeca slabo poštuju svoje roditelje – zaključila je baka Danica.

RECEPT ZA DUGOVJEČNOST

Danica i Ratko su stekli četvoro djece, najstariji je Ranko koji ima 86 godina, Tvrtko 84, Rade 79 i Nada koja ima 74 godine. Ratko je preminuo u 91. godini, a čak je i svekar Mlađan živio do 94. godine. Sin Rade smatra da recept za dugovječnost leži u tri razloga.

– Po meni je genetika ključna stvar, zatim narav čovjeka, a potom i uslovi života. Oni su stalno nešto radili i bili u pokretu, a fizička kondicija je takođe bitna za zdrav i dug život. I danas, kad dođemo kod majke, ona stalno nešto sprema, nudi nas pitama i kolačima i uvijek je vesele naravi – ističe Rade.
Glas

Banjaluka

SVE JE SPREMNO: Od ponedjeljka u školske klupe sjeda 116.840 osnovaca u Srpskoj

U prve razrede srednjih škola upisano je 9.278 učenika

Školsko zvono u ponedjeljak će oglasiti početak nastave za 116.840 osnovaca i srednjoškolaca u Srpskoj, a poseban akcenat biće na kampanjama i aktivnostima koje imaju za cilj da svaka učionica i školsko dvorište budu mjesta bezbjednosti, podrške i poštovanja te da djeca budu zaštićena od vršnjačkog nasilja.

Očekuje se da nastava 1. septembra počne nesmetano, uz pripremljene škole i nastavni kadar spreman za prijem đaka.

Prema riječima ministarke prosvjete i kulture Željke Stojičić u srednje škole će krenuti 35.340 đaka, a u osnovne 81.500 učenika. Ona je podsjetila da je u prvi razred osnovne škole ove godine upisano je 8.650 učenika, što je manje nego prošle godine, kada ih je bilo 8.978.

– U prve razrede srednjih škola upisano je 9.278 učenika, što je na nivou broja upisanih u prethodnoj godini – istakla je Stojičićeva, dodajući da se ovaj broj odnosi na privatne i javne škole.

Ona je posebno istakla interesovanje novih srednjoškolaca za smjerove ekonomije, prava, trgovine, gimnaziju, mašinstvo, elektrotehniku i zdravstvo.

– Za deficitarna zanimanja upisano je 650 učenika, za 17 zanimanja i u 45 škola, što je rekordan broj od kada je Vlada pokrenula inicijativu za upis većeg broja učenika za zanimanja trećeg stepena koja su potrebna poslovnoj zajednici – rekla je Stojičićeva.

Ona je dodala da će više od 43.000 učenika i ove godine dobiti besplatne udžbenike te da novine u predstojećoj školskoj godini obuhvataju nove nastavne planove i programe za sve smjerove gimnazije. U školama Srpske biće ulagano oko 550.000 KM namijenjenih hitnim intervencijama. Stojičićeva je podsjetila i da ove godine počinje da radi Srednjoškolski centar Laktaši.

Ona je najavila i nastavak kampanje protiv vršnjačkog nasilja “Škola koja čuje”, kao dio dugoročnog projekta “Škola bez nasilja”.

– Radimo na tome da svaki kutak škole bude mjesto bezbjednosti, povjerenja i podrške našoj djeci. Cilj kampanje je podizanje svijesti o problemu vršnjačkog nasilja, a slogan glasi “Slušajte šta vam djeca ne govore” -rekla je Stojičićeva,,prenosi Glas

Predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola na području Bijeljine, Lopara i Ugljevika Predrag Račanović istakao je da su sve škole spremne za nesmetan početak prvog polugodišta nove školske godine. On je za “Glas” dodao da je ove godine na području Bijeljine upisano više učenika nego prošle godine. Kampanja protiv nasilja će, rekao je on, obuhvatiti medijske aktivnosti i javne događaje u školama, s ciljem jačanja saradnje škola, roditelja i učenika.

– Kampanja će intenzivno trajati tokom cijelog prvog polugodišta, a saradnja sa roditeljima i učenicima nije ograničena samo na taj period, već je stalna aktivnost – naglasio je Račanović.

I predsjednik Aktiva direktora srednjih škola grada Banjaluka Ljuban Bajić je potvrdio da su sve obrazovne ustanove spremne da u ponedjeljak otvore vrata đacima.

– Objekat srednje škole u Šipovu je pod totalnom rekonstrukcijom, ali to neće spriječiti održavanje nastave – rekao je Bajić, poželjevši đacima srećan početak nastave, uz poruku da odmah počnu da uče, posebno učenicima prvog razreda koji su promijenili školu i okruženje.

Nastavi čitati

Banjaluka

GRAD BLIŽI GRAĐANIMA: Reorganizacijom rada stvaramo mjesne zajednice po mjeri građana

Nakon više od 25 godina, Gradska uprava izvršila je temeljnu reorganizaciju rada stručnih saradnika u mjesnim zajednicama – s ciljem unapređenja direktne komunikacije Grada sa građanima i stvaranja jedne moderne, efikasne i otvorene uprave.

Poručio je ovo ovlašteni potpisnik u Odjeljenju za opštu upravu Miroslav Ševo istakavši da je riječ o značajnom koraku ka jačanju uloge mjesnih zajednica kao ključne karike između građana i institucija, u cilju unapređenja komunikacije, transparentnosti i efikasnosti u rješavanju lokalnih problema.

-Vođeni idejom gradonačelnika Stanivukovića o otvorenosti i direktnoj komunikaciji sa građanima, uspjeli smo da od pasivnih posmatrača dešavanja u mjesnim zajednicama stvorimo aktivne učesnike i pokretače inicijativa. Na ovaj način, mjesne zajednice postaju mjesto dijaloga i rješavanja problema, a svaki glas građana stiže direktno do Gradske uprave – naglasio je Ševo.

Prema njegovim riječima, Banja Luka ovim modelom slijedi primjere velikih evropskih gradova, gdje je neposredan kontakt sa stanovništvom i aktivna uloga lokalnih zajednica temelj savremene uprave.

-Naš cilj je moderan, efikasan i otvoren grad, u kojem je građanin partner, a ne puki posmatrač. Ovo je odgovoran način rada prema građanima. Dužnost svih nas u Gradskoj upravi jeste da budemo bliži ljudima, da čujemo njihove potrebe i da ih pretvaramo u konkretna rješenja. Vjerujem da će ova promjena vratiti povjerenje u mjesne zajednice i pokazati da je glas svakog čovjeka važan – zaključio je ovlašteni potpisnik u Odjeljenju za opštu upravu.

Nastavi čitati

Banjaluka

IZGRAĐENE OD SLAME BETONA I PELETA: U okviru Kočićevog zbora postavljene skulpture “Čoban”, “Šaka” i “Bik”

Na prostoru zborišta u Stričićima kod Banjaluke, u okviru obilježavanja 60. Kočićevog zbora, postavljene su tri skulpture ruskog umjetnika Konstantina Evdokimova “Čoban”, “Šaka” i “Bik” inspirisane djelom narodnog tribuna Petra Kočića.

Evdokimov je istakao da ova tri njegova djela, napravljena od tri materijala, uz tri različita pristupa, predstavljaju tri priče, te da zajedno čine slojevitu sliku Republike Srpske kao snažne, iskrene, duboko ukorijenjene, a istovremeno otvorene i srčane.

“Za mene je ovaj projekat bio, ne samo umjetnička praksa, već i dubok susret sa kulturom koja čuva svoje pamćenje, a istovremeno hrabro gleda u budućnost”, rekao je Evdokimov Srni.

U srcu Balkana, među zelenim brdima i vijugavim rijekama, dodao je on, proveo je nekoliko nedjelja, stvarajući tri djela koja su prerasla samu formu skulpture – postala su odraz ove zemlje, njene istorije i duha.

“Betonska skulptura šake koja udara o zemlju za mene je postala simbol otpora i snage. Dok sam radio na njoj, sve dublje sam uranjao u istoriju ovog kraja – mjesta gdje se sjećanje na borbu za slobodu i dalje snažno osjeća”, rekao je Evdokimov.

On je dodao i da je u svakoj riječi, arhitekturi i prirodi osjetio tu napetost, snagu i odlučnost.

“Skulptura stoji direktno na travi, kao znak ukorijenjenosti i istrajnog duha naroda”, kaže Evdokimov.

Monumentalna figura “Čoban” od slame oslanja se na ruralne tradicije ovog kraja i komunicira sa nasljeđem pisca Petra Kočića, čiji su likovi duboko utkani u lokalnu kulturu.

“Čoban je biće iz folklora, oličenje karaktera i snage. NJegov prirodni materijal ističe vezu umjetnosti i zemlje, jednostavnost i snagu seoskog života”, naveo je Evdokimov.

On kaže da je skulptura “Bik” za njega bila poseban izazov.

“Rješenje je bilo jednostavno, ali domišljato – drvene palete, simbol savremene poljoprivredne industrije. Od njih sam sagradio masivnog bika, poput monumentalnog građevinskog kompleta, sa prepoznatljivim i moćnim obrisima”, rekao je Evdokimov.

Skulptura je postala snažan orijentir, vidljiv izdaleka – simbol energije i vitalnosti.

Edokimov je zahvalio Upravi Narodnog pozorišta Republike Srpske na pozivu za ovo nezaboravno umjetničko iskustvo, kao i Ministarstvu prosvjete i kulture na podršci za realizaciju.

Direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske Dijana Grbić izrazila je zadovoljstvo što su skulpture ovog značajnog ruskog umjetnika oplemenile prostor u kojem se okuplja Kočićev narod.

“Njegov rad karakteriše postavljanje skulptura u prirodnom ambijentu, ali i u urbanim sredinama, pri čemu oblikuje ljudske ili životinjske figure koje podstiču na razmišljanje o odnosu čovjeka, prirode i tehnologije”, rekla je Srni Grbićeva.

Konstantin Evdokimov dolazi iz Jekaterinburga iz Rusije, a diplomirao je na Uralskoj državnoj akademiji za umjetnost i arhitekturu.

Od 2002. godine aktivno stvara skulpture koristeći različite materijale, među kojima su led, snijeg, pijesak, drvo, metal i sijeno.

Poznat je po monumentalnim i simboličkim formama svojih djela. NJegova skulptura “Vodič” postavljena je prošle godine ispred Pomorskog muzeja u Tivtu.

Za svoj stvaralački opus Evdokimov je nagrađivan na brojnim međunarodnim konkursima i festivalima.

Nastavi čitati

Aktuelno