U BiH je lani registrovano 37 žrtava trgovine ljudima, od čega 25 maloljetnika, koji su najčešće iskorištavani za prosjačenje, a naši sagovornici ističu da je najveći poraz što se ta djeca vraćaju u sredinu u kojoj su bila eksploatisana.

Naime, Savjet ministara BiH je na sjednici održanoj u utorak usvojio izvještaje Ministarstva bezbjednosti o stanju u oblasti borbe protiv trgovine ljudima i o implementaciji Strategije suprotstavljanja trgovini ljudima u BiH za 2024, a navodi se da je od navedenog broja žrtava trgovine ljudima bio 21 muškarac i 16 žena.

“Među žrtvama trgovine 12 ih je bilo punoljetno, a 25 žrtava su maloljetnici. Dominantni oblik eksploatacije žrtava trgovine bilo je prosjačenje, gdje je zabilježeno 12 slučajeva, dok je osam žrtava korišteno za radnu eksploataciju, a njih šest je bilo seksualno iskorištavano”, navodi se u saopštenju.

Dodaju da su lani 24 žrtve bile državljani BiH, a 13 strani državljani, među kojima je osam državljana Turske, po jedna iz Rusije, Hrvatske i Njemačke, a dvije žrtve su državljani Avganistana.

“U izvještajnom periodu u sigurnim kućama su boravile 24 žrtve trgovine ljudima. Među žrtvama trgovine ljudima je bilo 67 odsto djece. Istovremeno je zabilježen porast broja stranih državljana žrtava trgovine ljudima, najviše iz Turske”, ističe se.

Sociolog Mirjana Čeko za “Nezavisne” ističe da trgovina ljudima predstavlja ozbiljan društveni problem, koji se ne može posmatrati samo kroz brojke.

“Najčešći oblik eksploatacije kroz prosjačenje posebno pogađa djecu koja dolaze iz siromašnih, često etnički marginalizovanih sredina, a koja su izložena višestrukim oblicima zanemarivanja. Ovdje ne govorimo samo o kriminalu, već o simptomima dubljih strukturalnih nejednakosti”, istakla je Čeko.

Kako kaže, kada društvo dozvoli da djeca odrastaju bez osnovnih uslova za život, obrazovanja i zaštite, ono zapravo normalizuje eksploataciju.

“Trgovina ljudima je povezana sa siromaštvom, institucionalnom zanemarenošću, nedovoljnom koordinacijom službi i široko rasprostranjenim društvenim predrasudama. Zato je borba protiv trgovine ljudima, a posebno protiv eksploatacije djece, mnogo više od sprovođenja zakona. Ona podrazumijeva ulaganje u preventivne mehanizme, rad na terenu, osnaživanje porodica i lokalnih zajednica”, kazala je Čeko i dodala da je potrebno razviti sistem koji će prepoznati i na vrijeme reagovati na rizike, ali i društvo koje će imati nultu toleranciju prema svakoj vrsti iskorištavanja.

“Svaka eksploatisana djevojčica ili dječak podsjećaju nas da se promjene neće desiti same od sebe. One zahtijevaju političku volju, odgovornost institucija i kolektivnu svijest da ljudsko dostojanstvo nema cijenu”, naglasila je ona.

I Gordana Rajić, ombudsman za djecu Republike Srpske, ističe da trgovina djecom predstavlja ozbiljno kršenje osnovnih prava djeteta i jedan je od najtežih oblika nasilja nad djecom.

“Posebno zabrinjava podatak da je prosjačenje djece najzastupljeniji oblik trgovine djecom u BiH, pri čemu se većina slučajeva odvija unutar porodica ili šire rodbinske mreže. Djeca se svakodnevno izlažu opasnim uslovima, često prisiljena da satima borave na ulicama bez hrane, zaštite ili nadzora, dok novac od prosjačenja završava u rukama odraslih koji ih iskorištavaju”, rekla je Rajićeva za “Nezavisne” i dodala da u mnogim slučajevima nadležni organi tretiraju ovu djecu kao počinioce prekršaja, a ne kao žrtve trgovine ljudima, što dodatno otežava njihovu zaštitu i oporavak.

“Još je poraznije kada se djeca, nakon što budu identifikovana kao žrtve, vraćaju u istu sredinu u kojoj su bila eksploatisana, bez adekvatne procjene rizika ili kontrole nad roditeljima/starateljima. Djeca iz marginalizovanih zajednica, naročito romska djeca, posebno su ranjiva – izložena su ne samo fizičkoj eksploataciji, već i stigmatizaciji, uskraćena za obrazovanje i osnovne uslove za dostojanstven život”, naglašava Rajićeva.

Navodi da prosjačenje djece mora biti jasno prepoznato kao oblik trgovine ljudima. “Neophodno je razviti mehanizme za identifikaciju žrtava među djecom koja prose, uz adekvatnu zaštitu i izmještanje iz sredina koje ih eksploatišu, te obavezno uključivanje centara za socijalni rad, policije, obrazovnih i zdravstvenih ustanova u rani odgovor”, dodala je.

Djeci žrtvama, kako kaže, mora se osigurati psihološka i socijalna podrška, pravo na školovanje i siguran smještaj, kao i dugoročni plan reintegracije.

“I konačno, institucije pravosuđa moraju odgovorno goniti odrasle koji koriste djecu u svrhu prosjačenja. Nijedno dijete ne smije biti na ulici, ni kao žrtva, ni kao optuženi. Prosjačenje nije izbor te djece, već posljedica siromaštva, marginalizacije i, u previše slučajeva, organizovane trgovine ljudima. Svi zajedno – institucije, roditelji, obrazovne ustanove, mediji i građani – moramo djelovati brzo, odgovorno i koordinisano kako bismo zaštitili najranjivije članove društva”, zaključuje Rajićeva.