Da velike stvari mogu raditi i oni koji su po godinama “mali”, dokazuje “Raja sa trgića”, grupa djece iz Banjaluke, koja je već tri godine povezana istim ciljem – igrom i druženjem pomagati drugima.

O njima i njihovim humanim djelima su “Nezavisne novine” i ranije pisale, a sada smo otišli tamo gdje je sve počelo i gdje sve i danas traje.

Uputili smo se ka trgiću u blizini novog srpsko-ruskog hrama, gdje se, iako je bilo tačno podne i topao dan, dječja graja čuje, a obruč koša okačenog o stub rasvjete, bilježi poene svakih nekoliko sekundi. Sa druge strane, u hladu visokih zidova zgrada, improvizovani je gol i golman spreman da odbrani svaki šut.

Danilo Božić, Uroš Grujić i Mišo Gojković samo su mali dio ekipe koji čini “Raju sa trgića”, a sa kojima smo razgovarali.

Kako kažu, u ovom timu, koji sem pobjeda na sportskim terenima, bilježi i pobjede na polju humanosti, su od početka, a boje svog “kluba” braniće i dalje.

“Od početka sam u ekipi ‘Raje sa trgića’. Najviše mi se dopada što pomažemo raznim ljudima i što idemo na razne turnire sa našim drugarima”, kaže za “Nezavisne novine” Danilo Božić.

Ne krije da je do sada učestvovao u svemu što su organizovali, a imao je poruku i za sve ljude.

“Šaljem poruku svim ljudima koji mogu da pomognu, da pomognu”, rekao je on.

U istom timu je i Uroš Grujić, koji nam priča da bi volio da je više djece kao što su oni, “Raja sa trgića”, jer kako kaže, bilo bi dobro da je broj onih koji žele i vole pomagati veći.

“Privlači me da budem u ovoj ekipi to što smo svi složni i što učestvujemo u mnogo lijepih aktivnosti i pomažemo drugim ljudima”, navodi Uroš svoje razloge.

Inače, “Raja sa trgića” kao ekipa nastala je prije tri godine, sasvim spontano. Tada su se prijavili za novogodišnji turnir u malom fudbalu, pa im je trebao tim, kao i ime. I od tada, do danas, ostali su tim. Tim koji pobjeđuje.

Upravo pobjede na svim poljima i humanosti i sporta razlog su što je tu i Miloš Gojković.

“Mene za ‘Raju’ veže to što pomažemo drugim ljudima i što idemo na turnire. Volio bih da se u budućnosti posvetimo ljudima i životinjama koji nemaju dom ili hranu”, kaže on za “Nezavisne novine”.

Na naše pitanje da li ga je “Raja” promijenila, jasno odgovara da jeste, jer, kako kaže, uvijek je lijepo pomagati.

Tim “Raje” je mnogo veći i brojniji, ali raspust i odmori učinili su da nisu svi tu kako bismo ih sve upoznali, ali svi su jednako važni u ovom timu, priča nam Nebojša Macanović, jedan od roditelja, dodajući da krila “Raji” daju i drugi roditelji, a sve sa jednim ciljem – da nauče djecu da sutra i sama budu inicijatori raznih akcija.

Priču o nastanku ove ekipe koju smo započeli sa klincima nastavlja nam pričati Macanović, prisjećajući se da su tada, prije tri godine, na pomenutom turniru igrali polufinale.

“To je stvarno bio veliki uspjeh, ali najveći uspjeh bio je kad su došli drugari da ih bodre, učiteljice, komšije iz nasilja. To je stvarno bila sjajna atmosfera, to je njima puno značilo”, kaže Macanović za “Nezavisne novine”.

Od turnira nisu odustali, prijavljuju se svake godine, ali su u međuvremenu poželjeli da prošire svoje aktivnosti, te su se okrenuli humanitarnom radu.

“Pravimo razne humanitarne akcije. Često idemo u javnu kuhinju, nosimo pomoć. Tamo su djeca volontirala. Sjekli su luk, pa iako su plakali od luka, nisi htjeli da odustanu. Htjeli su da spremaju hranu, da pomognu. To je njima veliko iskustvo. Takođe, sakupljali smo paketiće, za tri dana 120 paketića. Onda smo odmah poslije Nove godine organizovali još jednu humanitarnu akciju za njihove drugare iz roditeljske kuće. To je njima bilo veliko iskustvo, da se upoznaju, da pokažu opet empatiju, humanu stranu”, priča on.

Sakupljala je “Raja” i hranu za pse koji borave u azilu na Manjači, pa su išli da ih posjete i vide kako izgleda azil.

“Učestovali smo i u čišćenju naselja, trgića. Takođe, zajedno sa roditeljima i komšijama organizovali smo festival igre, gdje je bio turnir u basketu, skakanje u vrećama, igra između dvije vatre, kultrno-umjetnički nastupi… Naše djevojčice pjevale su pjesme. Bio je i folklor. Svi drugari koji se bave muzikom imali su svoje muzičke tačke”, spominje nam Macanović samo neke od aktivnosti dodajući da su se mali humanitarci okušali i u glumačkim vodama.

A iz niza aktivnosti rodila se nova ideja – pjesma o njima.

“Raja sa trgića”, koju je napisao Đorđe Morača, a otpjevali Maja Tatić i Siniša Tomić, uz pratnju hora CO Rebrovac u muzičkom studiju Panevropskog univerziteta “Apeiron”, postala je njihova himna.

Aranžman je, uz Tomića, radio i Dinko Blagojević, koji je svirao klavijature, a spot su snimili Bojan i Bojana Trgić.

Posebnost ovoga je, kako kaže Macanović, što su svi koji su učestvovali radili besplatno.

Planova za naredni period već imaju, a kako ističe on, najznačajnije u svemu je sve veći broj djece koji se uključuju u “Raju sa trgića”.

“Mi, pored naše djece iz naselja, imamo još djece i sa Starčevice, iz Vrbanje, Česme, s Lauša, Petrićevca…”, priča Macanović za “Nezavisne novine”.

I dok će se možda akcije mijenjati, jedno ostaje isto, a to je da će i dalje “Raju sa trgića” učiti ispravnom sistemu vrijednosti i empatiji. Učiće ih da prepoznaju da ljudima treba pomoći.

“Učimo ih da ne budu samo usmjereni na individualnost, nego da uče o zajedništvu, da doprinesu lokalnoj zajednici i da pomažu svima kojima treba pomoć”, zaključuje Macanović.

Iako su oni tek na početku životne utakmice, rezultat je već poznat – “Raja sa trgića” odnijela je pobjedu.

Nezavisne novine