Gordan Pavlović, biznismen iz Foče, blizak Dodiku i njegovom SNSD-u, istjerao je svoje. Pokrenut je stečaj nad rudnikom „Nova Ljubija“. A stečaj u BiH je sinomim za propast.

Radnici na ulici, rasprodaja imovine, namirenje privatnih interesa. Međutim, pitanje je da li odluka o stečaju bila zakonita i da li se još nešto moglo učiniti da do toga ne dođe?

Era ulaganja i napretka, za kratko vrijeme postala je era neizvjesnosti i gubitka. Odlaskom Mitala iz BiH, fočanski biznismen Gordan Pavlović prošle godine je preko firme “H&P” preuzeo 92 posto udjela u Željezari Zenica  i 51 posto Rudnika Ljubija od “ArcelorMittala”. Mital je otišao, ostala je nada.

Optimizam je dijelila i Suzana Gašić, bivši zamjenik direktora rudnika “Nova Ljubija”.

“Međutim, okolnosti su naložile drugačije i ustvari došli smo u situaciju zbog toga što je Zenica obustavila proizvodnju. Dobili smo obavještenje od Zenice da više nije potrebna naša ruda, da obustavimo isporuku, a samim tim i proizvodnju”, kaže Gašićeva.

OBEĆANJA PALA U VODU

Investicije, modernizacija poslovanja, radna mjesta – sva ta obećanja novih vlasnika pala su u vodu.
Epilog: pred sudovima u Zenici i Prijedoru pokrenuti su predstečajni i stečajni postupci.

U međuvremenu, vlast u FBiH donijela je  Zakon o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica kako bi se spasilo što se spasiti da.  Međutim, to nije uzeto u obzir prilikom odluke Okružnog privrednog suda u Prijedoru da pokrene stečaj nad rudnikom Nova Ljubija.

Uvažen je zahtjev SNSD-ovog tajkuna Gordana Pavlovića koji se požalio da “Nova željezara” Zenica nije šest mjeseci platila isporučenu rudu.

Pravni stručnjak, Prof. dr Milan Blagojević smatra da nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za otvaranje stečajnog postupka.

“Zakon federalni o vanrednoj upravi nad Željezarom Zenica propisuje pravo da se vrše i tekuća plaćanja, jer kaže da Željezara Zenica od uvođenja vanredne uprave nastavlja poslovanje i u tom poslovanju može da vrši tekuća plaćanja, pogotovo kritičnim dobavljačima, a to je Rudnik u Novoj Ljubiji. I to je kako je rečeno na ročištu u sudu u Prijedoru iznos od 79 miliona KM”, pojašnjava Blagojević.

Doduše, gledano iz ugla Gordana Pavlovića, kaže Blagojević, njemu odgovara da ne prijavljuje to potraživanje, jer bi ga prijavio protiv sebe.

IGRA MOĆNIKA

Igra moćnika na djelu uz podršku vlasti. Spremnosti da se rudnik u Ljubiji održi u životu nije bilo. Čak štaviše stečaj je potpomognut, smatra Bojan Kresojević, poslanik PDP-a u NS Republike Srpske.  Podsjeća i da je Vlada napravila i pravni presedan kada je iz Fonda solidarnosti RS pokrila obaveze Pavgorda.

“Krajnje je neobično da imamo situaciju da “Nova Ljubija”, koja je na kraju 2025. godine imala kapitala 75 miliona KM, poslovala u plusu dva miliona KM, da ide u stečaj i da u toj situaciji Vlada RS, odnosno predsjednik SNSD-a odluči da Fond solidarnosti isplati obaveze Pavlovića, odnosno “Nove Ljubije” prema zaposlenima u iznosu od 6 miliona KM, a sa druge strane 75 miliona kapitala je u životu.

Dakle, ne postoje uslovi za stečaj”, objašnjava Kresojević.

KUPOVINA POSRNULIH PREDUZEĆA

Uža specijalnost Gordana Pavlovića je kupovina posrnulih preduzeća iz kojih se onda izvlači lična korist. Kako to polazi za rukom jednom čovjeku, znaće se kad prorade institucije, kaže Ognjrn Bodiroga, poslanik SDS-a u NS Republike Srpske.

“Onog trenutka kad se promijeni ovaj režim, kad dođu ljudi koji su spremni da ispitaju ovaj zakon, prije svega o porijeklu imovine, ljudi koji nemaju nikakve veze sa korupcijom i kriminalom, tek tada ćemo mi da vidimo ko su lokalni tajkuni i ko su ljudi koji sva preduzeća koja su pred stečajem, koja su u lošoj finansijskoj situaciji kupuju”, ističe Bodiroga.

U narednim mjesecima biće poznato da li postoji interes za reorganizaciju preduzeća ili će stečaj voditi ka potpunoj likvidaciji rudnika.

(BN) Foto: BN

Njemački diplomata Kristijan Šmit, koga Republika Srpska ne priznaje za visokog predstavnika i koji je ranije podnio ostavku na tu funkciju, rakao je da „svoj posao trenutno obavlja baš kao i pilot koji slijeće na aerodrom u Sarajevu – u uslovima vizuelnog letenja”.

Šmit je je dao intervju austrijskom mediju „Di Prese“ u kojem je govorio o svojoj ostavci, dolasku novog visokog predstavnika, američkim interesima i drugim aktuelnim temama.

Šmit, iako je podnio ostavku,  još ne zna kada će napustiti OHR niti kada se može očekivati da Savjet za primjenu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika.

– Bilo bi važno znati ko će biti moj nasljednik i novi predstavnik međunarodne zajednice. Međutim, situacija s tim još uvijek nije jasna – kazao je on.

Nije htio da komentariše kandidate za njegovu poziciju Antonija Zanardija Landija i Renea Trokaza, ali je prokomentarisao svoj odnos sa SAD.

– Mandat OHR-ova nije vremenski ograničen. Ipak, kao što je to ranije bio slučaj sa nekoliko mojih prethodnika, i meni je sada sugerisano da napravim mjesto za nekoga drugog… Mogu samo reći da je postojala ili postoji ideja koja glasi: „Hajde da probamo nešto novo“ – kazao je.

Na pitanje austrijskog novinara zašto je potreban neko novi u OHR-u, Šmit je odgovorio da je državna imovina glavni razlog.

– Jedna tačka koja je u središtu svega toga jeste još uvijek neriješeno pitanje državne imovine, koja obuhvata oko 30 odsto teritorije. Ovaj problem blokira investicije, a igra ulogu i u planiranoj izgradnji američkog plinovoda Južna plinska interkonekcija – kazao je.

Novinar ga je pitao: “Zar se nisu mogle pronaći izuzeci za infrastrukturne projekte”, a Šmidt ističe da je imao brojne prijedloge za realizaciju Južne interkonekcije u ustavnom okviru, ali da odluku nije htio samostalno donijeti.

– Da, moje ladice su pune prijedloga. Ali ja to ne želim uraditi sve dok ne postoji spremnost ključnih aktera da to podrže. Ne želim da nakon toga ponovo počne rasprava o tome je li to bilo ispravno ili ne. Nedostatak političke volje za konsenzusom je korijen svih problema. To je puzajuća bolest u BiH – rekao je Šmit.

Govoreći o eventualnom  gašenju OHR-a, je rekao dao razumije da je prošlo 30 godina od uspostavljanja Dejtona, ali navodi da je činjenica i to da je funkcionalnost BiH trenutno vrlo niska.

Šmit je uvjeren da je tokom svog mandata pomogao BiH da funkcioniše, što je za njega potvrda potrebe za postojanjem OHR-a.

– Tokom pet godina mog mandata mnogo toga je postalo bolje. Moje djelovanje je definitivno poboljšalo političku operativnost u ovoj zemlji. Na primjer, pobrinuo sam se da se u FBiH, nakon četiri godine tehničke vlade, 2022. godine konačno formira vlada sa parlamentarnom većinom. Izmijenio sam Izborni zakon tako da se mogućnosti za izbornu krađu iskorijene. Borci za ljudska prava se sada sa ozbiljnom zabrinutošću pitaju hoće li se reforme za izbore 4. oktobra uopšte provesti ako Šmidt sada ode – kazao je.

Narodni poslanik PDP/PSS Bojan Kresojević ocijenio je da slučaj „Farmland“ najbolje pokazuje način na koji je aktuelna vlast godinama upravljala javnim resursima Republike Srpske.

– Farmland je lična karta ove vlasti. Krediti Investiciono-razvojne banke uzimani su da ne bi bili vraćeni, dok je Poreska uprava godinama tolerisala dugove kako ih ne bi naplatila. Epilog takve politike je da su radnici ostali bez posla, Republika Srpska bez domaće privrede, a javni novac bez ikakve zaštite – poručio je Kresojević.

On ističe da je imovina preduzeća devastirana, dok su robne rezerve, koje su trebale da budu garant sigurnosti građana, uništene i prokockane.

– Umjesto razvoja domaće proizvodnje i očuvanja radnih mjesta, svjedočili smo sistemskom urušavanju jednog od najvećih poljoprivrednih sistema. Umjesto krava, izmuzli su budžet Republike Srpske – naglasio je Kresojević.

Dodaje da odgovornost za ovakve slučajeve nikada nije do kraja utvrđena, dok su građani ostali ti koji plaćaju račun loših odluka i političkih eksperimenata.

– Nažalost, nakon Farmlanda nisu izvukli pouke. Vlast je samo prešla na veće projekte i veće iznose, pa danas imamo afere poput Serdarova i Vijadukta, koje građane Republike Srpske mogu koštati stotine miliona maraka. Zato je važno da se o ovim slučajevima govori otvoreno i da odgovorni konačno polože račune građanima – zaključio je Kresojević.