To znači da ako taj ustav propisuje, a propisuje (član 3. Ustava), da su entiteti dužni da se pridržavaju odluka institucija BiH, Ustavni sud BiH ima obavezu da odluči u sporu oko toga da li je došlo do kršenja te obaveze entiteta u bilo kojem pojedinačnom slučaju.

Podrazumijeva se da to Ustavni sud treba da učini u što kraćem roku, naročito kada se radi o slučaju koji nije složen po svojim pravnim svojstvima.

Takav je nesumnjivo slučaj izbora neustavne Vlade Republike Srpske, na čelu sa Savom Minićem, koju je na neustavan način imenovala Narodna skupština Republike Srpske na sjednici održanoj 2. septembra ove godine.

Ovdje treba ostaviti po strani činjenicu da je tom odlukom Narodna skupština prekršila Ustav Republike Srpske, jer taj ustav propisuje da kandidata za novog premijera Narodnoj skupštini može predložiti samo lice koje je predsjednik Republike, a Minića je 23.8.2025. predložio Milorad Dodik koji tog datuma, a i mnogo prije toga, nije bio predsjednik Republike.

Tu činjenicu treba ostaviti po strani zato što ona govori o povredi Ustava Republike Srpske. Međutim, Ustavni sud BiH nije nadležan da odlučuje o tome, pošto tu nadležnost ima Ustavni sud Republike Srpske koji to, naravno, neće učiniti, jer je u ovom slučaju za taj sud, nažalost, važniji Milorad Dodik od Ustava Republike Srpske.

Ali, ako tu žalosnu istinu ostavimo po strani postavlja se pitanje šta je ono što je neustavno u toj odluci Narodne skupštine čime je prekršen Ustav BiH?
Odgovor na to pitanje je veoma jednostavan i leži u činjenici da je 12. juna ove godine Miloradu Dodiku po sili Izbornog zakona BiH prestao mandat predsjednika Republike Srpske, jer je tog dana postala pravosnažna osuđujuća krivična presuda žalbenog vijeća Suda BiH kojom mu je zabranjeno, počev od 12.6.2025. godine, da obavlja funkciju predsjednika Republike.

Naime, Izborni zakon BiH propisuje da svakom izabranom zvaničniku mandat prestaje danom pravosnažnosti presude kojom mu je izrečena mjera zabrane obavljanja funkcije, a ne danom dostave te presude licu na koje se odnosi.

Dakle, pravosnažna osuđujuća presuda izrečena Miloradu Dodiku je odluka Suda BiH kao institucije BiH u smislu člana 3. Ustava BiH, na osnovu koje je zatim donijeta i odluka CIK-a BiH (a i CIK BiH je institucija BiH) kojom je Dodiku utvrđen prestanak mandata predsjednika Republike sa 12.6.2025. godine, koju odluku CIK-a je nakon toga potvrdio i Sud BiH svojom odlukom.

To u stvari znači da postoje tri odluke donijete od strane dvije institucije BiH (dvaput Sud BiH i jednom CIK BiH), kojima je odlučeno da je Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao 12.6.2025. godine i da mu je sa tim datumom zabranjeno da preduzima bilo koju radnju ili da donosi bilo koji akt u svojstvu predsjednika Republike Srpske.

Zbog toga se krše odluke tih institucija BiH, odluke koje su sve vrijeme na snazi, a time se krši i Ustav BiH (član 3), i to najprije 23.8.2025. kada Milorad Dodik, lažno se predstavljajući da je predsjednik Republike, daje neustavni prijedlog Narodnoj skupštini da imenuje Savu Minića za premijera Republike Srpske, nakon čega se i Narodna skupština Republike Srpske ne pridržava navedenih odluka institucija BiH, jer i ona 2.9.2025. godine usvaja Dodikov neustavni prijedlog imenujući Minića za premijera i Dodik-Minićevu tzv. vladu.

Dakle, iz tih razloga je očigledno da je ova odluka Narodne skupštine čin kršenja Ustava BiH, jer su njome Narodna skupština, a time i Republika Srpska kao entitet, prekršili obavezu iz člana 3. Ustava BiH da se pridržavaju odluka institucija BiH, čime je prekršen i ustavni princip vladavine prava, propisan članom 1. Ustava BiH.

Jer čemu služe i taj ustavni princip, kao i obaveza entiteta da se pridržavaju odluka institucija BiH, ako, kao u ovom slučaju, Sud BiH pravosnažnom osuđujućom presudom zabrani Dodiku da obavlja funkciju predsjednika Republike, nakon čega najprije Dodik, a za njim ubrzo i Narodna skupština, rade, odnosno odlučuju sasvim suprotno od te presude.

Zato čudi ćutanje Ustavnog suda BiH – zašto u ovako jednostavnom slučaju Ustavni sud BiH ni do danas nije donio svoju odluku o zahtjevu za ocjenu ustavnosti imenovanja aktuelne neustavne Vlade Republike Srpske, iako je očigledno da je tim imenovanjem prekršen Ustav BiH.

Zbog toga ukoliko je ovo ćutanje nagovještaj da će se na kraju taj sud proglasiti nenadležnim u ovom slučaju, ili odlučiti da imenovanjem Dodik-Minićeve vlade navodno nije došlo do kršenja Ustava BiH, biće to ne samo kršenje Ustava BiH od strane Ustavnog suda BiH, što ne bi bilo prvi put da se desi tom sudu, već i očigledno ruganje tog suda Sudu BiH i CIK-u BiH te odlukama koje su te institucije BiH donijele u slučaju Dodik.

Za kraj želim reći kako nisam zaboravio činjenicu da se osuđujuća krivična presuda koju je Sud BiH izrekao Miloradu Dodiku temelji na nasilju Kristijana Šmita i OHR-a. Ali to nasilje nažalost ne primjenjuje u svojim presudama samo taj sud nego i sve ostale sudije i sudovi u BiH, uključujući i Ustavni sud BiH. Stoga protiv tog zla nema lijeka u ovdašnjem pravosuđu, jer ono nikada neće reći da OHR po Ustavu BiH nema pravo da nameće zakone u BiH, pošto bi time priznalo da je decenijama upravo ono griješilo i gazilo Ustav BiH kada je nasilje ohaerizma u svojim presudama primjenjivalo kao pravo.

Dakle, ovdašnje pravosuđe nije adresa za to, a ni Evropski sud za ljudska prava, jer je i on još 2007. godine u predmetu Berić i drugi protiv BiH dao legitimitet nasilju OHR-a. Stoga je Međunarodni sud pravde jedino mjesto za borbu protiv tog nasilja, umjesto sluđivanja naroda autokratskom politikom i vladavinom Milorada Dodika.

Ali Dodikov režim nikada do danas nije održao posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj bi se usvojila odluka kojom bi se od Srbije kao ugovorne strane Dejtonskog ugovora (njegovog Opšteg okvirnog sporazuma) zatražilo da u cilju zaštite tog sporazuma i suvereniteta BiH pokrene odgovarajuće postupke u Generalnoj skupštini UN i Međunarodnom sudu pravde, radi zabrane kolonijalnog vladanja nad BiH od strane OHR-a.

Jedino time bi pravnim putem od pošasti ohaerizma bio spašen ne samo pojedinac Milorad Dodik, već bi bila spašena Republika Srpska.

„Milorad Dodik je čovjek koji od 12. juna više nije predsjednik Republike Srpske, ali se i dalje tako ponaša. Ljudi koji ga i dalje tako oslovljavaju – to moraju da čine, jer nisu slobodni ljudi. Njihovi životi su pod kontrolom tog čovjeka i tog sistema“ rekao je šef Kluba poslanika SDS-a u NSRS Ognjen Bodiroga, u rubrici Bez uvijanja, BN televizije. Govorio je i o ulozi SNSD-a u, kako kaže, najvećem prenosu nadležnosti u poslednjih 15 godina.

Ognjen Bodiroga tvrdi da je sve u Republici Srpskoj pod kontrolom jednog čovjeka i sistema koji guši slobodu. To je slika stanja koje traje već 20 godina – korupcija, kriminal i kontrola medija. Bodiroga je otvoreno poručio i da su institucije, predsjednika Republike Srpske i Narodne skupštine, obesmišljene do krajnjih granica.

“Postavljaju će one najpodobnije koji dobro slušaju, da je zapošljavajući one ljude koji mu donese sigurne glasove, obesmislio sve moguće instituciji i napravio tu kriminalnu hobotnicu koja služi samo da se glavnom Baji donese najveći dio kolača, da ostali ljudi koji su bliski njemu takođe imaju neku korist i da svi moraju dobro da slušaju.”

Bodiroga posebno ističe da je vlast SNSD-a nedavno, svojim glasanjem u Parlamentu BiH, izvršila najveći prenos nadležnosti u posljednjih petnaest godina.

„Deset dana prije nego što će oni to usvojiti gospodin Kojić, koji je poslanik SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, javno kaže da oni nikad neće usvojiti Reformsku agendu jer sadrži prenos nadležnosti. A posle deset dana gospodin Košarac i gospodin Amidžić to usvoje i javno kažu „pa mi smo to usvojili zato što nam je rekao gospodin Dodik“.

To je klasična trgovina. Cijena te trgovine će vjerovatno biti skidanje sankcija ili članovima porodice gospodina Dodika ili njemu samom, Stevadiću, Viškoviću ili Željki Cvijanović, a rezultat te nacionalne politike je da su oni tim glasanjem učestvovali u najvećem prenosu nadležnosti u poslednjih 15 godina, od kad postoji parlamentarizam i od kad su na vlasti“.

Podsjeća i da je opozicija još ranije upozoravala da takvi potezi predstavljaju kršenje Dejtonskog sporazuma i urušavanje ustavne pozicije Srpske. Umjesto argumenata, kaže Bodiroga, opoziciju su nazivali izdajnicima.

„Zamislite da Srpskoj demokratskoj stranci neko kaže da je izdajnik. Stranka koja je koja je osnovana 1990. godine, koja je ujedinila srpski narod u poslaničkom klubu. Koji u sebi ima ljude koji su učestvovali u osnivanju Republike Srpske, kao što su Dragomir Vasić, Veselin Vujović, Neđo Glamočak, koja ima dijete poginulog borca Darka Berjana i da nama na primjer šef kluba SNSD-a, Srđan Mazalica kaže da je Zoran Milanović veći Srbi nego mi i da smo mi kao neki izdajnici.

Sve to zato što smo mi ih upozoravali da oni ovom avanturističkom i politikom koja treba da prikrije njihov brutalan kriminal, njihovo bukvalno razaranje institucija i čitave Republike Srpske, narušavaju Dejtonski mirovni sporazum i da će sve ovo što usvajaju, da će to sve osjeti na svojim leđima građani Republike Srpske. Kada su sve to oni uradili onda su okrivili nas da su oni zbog nas morali da sve ovo pogaze i da izađu na izbore jer biva mi nismo htjeli s njima.“

Prema riječima Bodiroge, u Republici Srpskoj je uspostavljen sistem u kojem je društvo podijeljeno na one koji imaju korist od vlasti i one koji pokušavaju da prežive, a to mora prestati.

„ Mora prestati, jer mi imam imam budžet koji je pest i po milijardi, a nas ovde nema ni 800.000. Mora prestati, jer je Republika Srpska svetinja. Ne smeta nam ni uređenje Bosne i Hercegovine jer imamo svoje institucije i svoju teritoriju ali ćemo i to izgubiti ako to ne prestane. Jednostavno mora prestati. Ne radi se ovdje može li, nego mora prestati. Imamo kvalitetnijih ljudi, ima ljudi koji bi se i vratili da žive ovdje jer žele jednostavno da ono za šta su se borili naši preci da i oni tu ostanu i da grade.“

Bodiroga vjeruje da će građani prepoznati ko zaista govori u njihovo ime i da će promjene doći –jer Republika Srpska ne smije postati privatna svojina pojedinaca.

Milorad Dodik, nekadašnji predsjednik Republike Srpske, a sada — prema tumačenju ruskih vlasti — samo “lider Srba u BiH”, našao se u središtu diplomatskog skandala nakon sastanka sa šefom ruske diplomatije Sergejem Lavrovom u Minsku.

Rusko Ministarstvo spoljnih poslova objavilo je zvanično saopštenje u kojem se navodi da su se “ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i lider Srba u BiH Milorad Dodik sastali na marginama Treće međunarodne konferencije o evroazijskoj bezbjednosti”. Iako se u Dodikovim medijima i dalje insistira na njegovoj “predsjedničkoj” tituli, Moskva je očigledno više ne priznaje.

🤝 Russia’s Foreign Minister Sergey Lavrov and leader of the Serbs of Bosnia and Herzegovina Milorad Dodik hold a meeting on the sidelines of the Third Minsk International Conference on Eurasian Security.

📍 Minsk, October 28 pic.twitter.com/Vf5C7MTaDY

— MFA Russia 🇷🇺 (@mfa_russia) October 28, 2025

Prema informacijama portala Gerila info, iza službene verzije posjete krije se sasvim druga priča. Dodikov odlazak u Minsk nije bio protokolaran, već rezultat hitnog poziva Sergeja Lavrova, koji je — uz posredstvo Duška Perovića, šefa Predstavništva Republike Srpske u Moskvi — zahtijevao lični sastanak sa Dodikom.

Kako tvrde izvori iz diplomatskih i bezbjednosnih krugova, Lavrov je tražio da mu Dodik objasni tajne kontakte sa američkom administracijom i ustupke koje je, navodno, ponudio Vašingtonu iza leđa Moskve. Cilj takvih poteza bio je, kako se navodi, pokušaj da ukine lične i porodične sankcije koje su mu uvedene od strane Sjedinjenih Država.

“Dodik je pokušao izvesti klasičnu političko-finansijsku manipulaciju — iskoristiti ruska sredstva prije nego što Moskva sazna za njegove pregovore sa Amerikancima. Međutim, plan je razotkriven, a budućnost kredita i političke posljedice su trenutno neizvjesne”, tvrdi izvor Gerila info.

Podsjetimo, Dodik je tokom svoje posljednje posjete Moskvi dogovorio kredit od 500 miliona evra za Republiku Srpsku. Sredstva su, prema saznanjima, već bila usmjerena na poseban račun u Bahreinu, ali je proces transfera blokiran nakon što su ruske službe otkrile Dodikovu paralelnu komunikaciju sa Vašingtonom — bez konsultacija sa Moskvom.

Zbog toga je Lavrov zahtijevao detaljno i lično objašnjenje svih poteza koje je Dodik preduzeo prema američkoj strani, uključujući eventualne političke obaveze koje je preuzeo.

U međuvremenu, i u samoj Republici Srpskoj primjetne su promjene. Obećani referendum o statusu Srpske nije se dogodio, Dodik je formalno odstupio sa mjesta predsjednika, dok ga njegovi mediji i dalje predstavljaju kao “predsjednika”. Privremeno rukovođenje preuzela je Ana Trišić Babić, osoba poznata po prozapadnim i NATO stavovima, dok je Željka Cvijanović pozvala američke posmatrače da nadgledaju prijevremene izbore.

Samo nekoliko dana kasnije, Stejt department je pohvalio poteze vlasti u Republici Srpskoj — što je, prema izvorima, bio dodatni signal Moskvi da je Dodik sve dublje ušao u dvostruku igru.

Ostaje da se vidi kako će Kremlj reagovati na pokušaj prevare jednog od svojih dugogodišnjih “strateških partnera” — i koliko će Dodikovo balansiranje između Moskve i Vašingtona koštati i njega, i Republiku Srpsku.

Banjaluka24-Gerila