Nakon što je Ustavni sud Republike Srpske osporio član 46a. stav 3. Krivičnog zakonika, kojim je propisano da će izrečena kazna zatvora koja ne prelazi jednu godinu na zahtjev osuđenog biti zamijenjena novčanom, otkup zatvorskih kazni je, praktično, zamrznut, a iz resornog ministarstva uvjeravaju da je formirana komisija čiji je zadatak da predloži rješenje.

Ustavni sud Republike Srpske je, podsjetimo, 24. septembra donio odluku prema kojoj sporna odredba nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, obrazlažući to, između ostalog, argumentom da su osuđena lica dobrog materijalnog stanja koja mogu platiti kaznu stavljena u privilegovan položaj u odnosu na osuđene koji su lošeg ili slabijeg imovinskog stanja.

Advokatica Jovana Kisin Zagajac ističe da je Odlukom Ustavnog suda RS broj U-77/24, od 24. septembra 2025. godine, utvrđeno da član 46a. stav 3. Krivičnog zakonika RS nije u saglasnosti sa Ustavom, te dodaje da postoji više pravnih posljedica te odluke.

“U postupcima koji su u toku – kada je osuđeni podnio zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, a sud još nije odlučio, ili je odluka donesena, ali nije postala pravosnažna – osporena odredba Krivičnog zakonika RS se više ne može primjenjivati, što znači da zahtjev osuđenog neće biti usvojen. Član 68. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu RS izričito propisuje da propis koji je proglašen neustavnim ne smije važiti u predmetima koji do dana objavljivanja odluke nisu pravosnažno riješeni”, pojasnila je Kisin Zagajac u izjavi za “Nezavisne novine”.

Prema njenim riječima, čak i u slučajevima kada je rješenje o zamjeni kazne zatvora pravosnažno, ali izvršenje nije započeto, član 68. stav 3. određuje da se izvršenje ne može dozvoliti niti sprovesti.

“Drugim riječima, iako je odluka formalno pravosnažna, ona više ne može proizvesti dejstvo. Ako je izvršenje započeto, ono se mora obustaviti. Izuzetak su slučajevi u kojima je izvršenje u potpunosti okončano uplatom novčane kazne prije objavljivanja odluke Ustavnog suda, takvo izvršenje ostaje kako jeste. Ukratko rečeno, sve što je do dana objavljivanja odluke bilo u toku ili nije izvršeno – mora stati; ono što je u cijelosti izvršeno ostaje na snazi, jer Ustavni sud nije odredio vraćanje u pređašnje stanje”, pojašnjava Kisin Zagajac.

Nakon što je Ustavni sud Republike Srpske donio ovu odluku, iz Ministarstva pravde Republike Srpske su istakli da se drže opšte norme – da se odluke Ustavnog suda Republike Srpske ne komentarišu, već sprovode. Sada poručuju: radi se na iznalaženju rješenja.

“Formirana je komisija ispred Ministarstva pravde da sagleda sve i predloži rješenje”, rekao je za “Nezavisne novine” Goran Selak, ministar pravde Republike Srpske.

Ustavni sud Republike Srpske je inače ocijenio i da osporena odredba dovodi do različitog tretiranja osuđenih lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji samo po osnovu imovinskog stanja, što, po ocjeni ovog suda, ne predstavlja objektivan i razuman kriterijum za ovakvo propisivanje.

Osim toga, Ustavni sud Republike Srpske podsjeća da osporeno propisivanje ne ostavlja dispoziciju sudu da, zavisno od konkretnih okolnosti i činjenica u predmetu, te shodno slobodnom sudijskom uvjerenju postupajućeg sudije, odluči da li će usvojiti zahtjev za otkup zatvorske kazne.

Ustavni sud podsjeća i da, prema zakonskom načelu pravednosti i srazmjernosti, kazne koje se izriču treba da odgovaraju prirodi i težini izvršenog krivičnog djela, stepenu krivične odgovornosti, okolnostima pod kojima je djelo izvršeno i ličnosti osuđenog.

“Radi se, dakle, o brojnim objektivnim i subjektivnim elementima koje krivični sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Ova načela, međutim, u cijelosti gube svoj smisao sadržinom osporene zakonske norme, koja omogućava da se pravosnažna kazna zatvora zamijeni novčanom kaznom, bez uzimanja u obzir ovih elemenata. Ustavni sud je stoga ocijenio da se u slučaju zamjene kazne zatvora novčanom kaznom na način kako je to propisano osporenom normom dovodi u pitanje realizacija principa individualizacije kazne”, poručio je Ustavni sud Republike Srpske.

Najjednostavnije rečeno, sporno je to što je u zakonu pisalo da će kazna do godinu dana, na zahjev osuđenog, uvijek biti zamijenjena novčanom, čime je onemogućeno sudu, koji je donio osuđujuću presudu, da o tome odlučuje.