Dok režimski mediji danima euforično najavljuju navodne „istorijske diplomatske susrete“ Milorada Dodika na Floridi, hladan tuš i brutalno otrežnjenje stigli su direktno iz Sjedinjenih Američkih Država. Konzervativna američka aktivistkinja Evi Kokalari, bliska krugovima MAGA pokreta, u samo nekoliko rečenica potpuno je razbila Dodikovu glamuroznu predstavu za domaće birače, javno ga ismijavši uz pitanje: „Ko će reći ovom ‘genijalcu’ da je Mar-a-Lago privatni klub?“.

I dok Dodik na mrežama bombastično tvrdi kako je „u toku još jedna važna posjeta u ime Republike Srpske“ i kako mu je „čast života pronositi poruku Srpske širom svijeta“, stvarnost je znatno prizemnija i nemjerljivo skuplja po novčanike građana. Kako je Kokalarijeva razotkrila, boravak u Trampovom privatnom odmaralištu nije nikakav državnički prijem niti izraz političkog uvažavanja, već ulaznica za privatni skup obezbijeđena direktnim ili indirektnim sponzorisanjem događaja konzervativne organizacije CPAC.

Iza navodnih „diplomatskih pobjeda“ ne stoji nikakav međunarodni ugled, već unosni lobistički ugovori koji se plaćaju javnim novcem. Prema tvrdnjama Kokalarijeve, Met Šlep (Matt Schlapp) iz organizacije CPAC bio je jedan od osnivača lobističke firme koja je promijenila ime upravo u trenutku kada je potpisala ugovor vrijedan čak 100.000 dolara mjesečno sa Miloradom Dodikom, nakon čega je Šlep uklonjen sa pozicije partnera. Drugim riječima, basnoslovne sume se prelivaju u džepove američkih posrednika samo da bi lider SNSD-a okačio plastičnu akreditaciju na rever i uslikao se pored kamenog zida u hodniku odmarališta.

Kokalarijeva je precizirala da Dodik na Floridi uopšte nema sastanke sa zvaničnicima američke administracije, uputivši mu direktnu poruku da bi morao biti znatno iskreniji prema sopstvenom narodu. Posebno je skrenula pažnju na bedževe s imenima prisutnih, naglasivši da, uprkos tvrdnjama o „važnim razgovorima za Republiku Srpsku“, zapravo niko ne zna ko su ti anonimni ljudi sa kojima se lider SNSD-a fotografiše.

Ova floridska epizoda ogolila je svu suštinu vlastodržačke propagande: dok se privreda i javna preduzeća guše u dugovima, a narod suočava sa poskupljenjima, stotine hiljada maraka troše se na privatne večere, kupljene ulaznice i jeftini politički marketing u kojem se obična komercijalna posjeta predstavlja kao tobožnji trijumf međunarodne diplomatije

Banjaluka24

Stanje u Elektroprivredi Republike Srpske i Rudniku i termoelektrani „Ugljevik“ dostiglo je tačku potpunog finansijskog i tehničkog kolapsa, a cijenu katastrofalnog upravljanja i sumnjivih višemilionskih poslova na kraju će ponovo platiti građani, upozorava član Predsjedništva PSS Dragan Milanović.

Govoreći o razmjerama krize u ovom javnom preduzeću, Milanović je iznio konkretne, poražavajuće cifre koje precizno oslikavaju dubinu problema u elektroenergetskom sistemu Srpske.

„Stanje u Elektroprivredi Republike Srpske i RiTE Ugljevik najbolje se vidi kroz neumoljive brojke. Sklopljen je ugovor vrijedan čak 200 miliona KM sa odbornikom SNSD-a, izvjesnim Rufijem, za nabavku nekvalitetnog uglja iz Bukove kose. Taj ugalj uopšte nije adekvatan za postrojenja RiTE Ugljevik i direktno je izazvao havariju. Ugalj iz Bukove kose sadrži između 7 i 13 odsto sumpora, dok sistem za odsumporavanje u Termoelektrani ima kapacitet da podnese maksimalno do pet odsto“, ističe Milanović.

On naglašava da su stručnjaci na vrijeme upozoravali na katastrofu, ali da je politički i poslovni interes očigledno bio preči od struke.

„Čak tri tehnička direktora odbila su da stave svoj potpis na odobrenje za korišćenje uglja iz Bukove kose, nakon čega su njihove ostavke ekspresno prihvaćene. Ovo je alarmantno pitanje: ko je nakon njihovog odlaska preuzeo stručnu i krivičnu odgovornost za odluku da se taj ugalj uopšte pusti u rad?“, pita Milanović.

Posljedice su već vidljive na terenu, a gubici se mjere desetinama miliona maraka u samo nekoliko dana:

10 miliona KM koštaće samo dva dana nerada Termoelektrane Ugljevik;

63 miliona KM potrošeno je na uvoz električne energije samo tokom oktobra;

200 miliona KM iznosi novo zaduženje Elektroprivrede RS napravljeno ove godine;

275 miliona KM direktne pomoći uprava RiTE Ugljevik sada traži za takozvanu stabilizaciju poslovanja do 2029. godine.

„Sve ove stotine miliona maraka dugova, uvoza i promašenih investicija na kraju će platiti narod kroz znatno veće račune za struju. A ključno pitanje — da li će iko ikada odgovarati za uništavanje i svjesno guranje u propast elektroenergetskog sektora Republike Srpske — kako stvari danas stoje, ostaće bez odgovora“, zaključuje Milanović.
Banjaluka24

Najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine donio je do sada najoštrije i najdirektnije ocjene na račun domaćih političkih elita, konstatujući da se zemlja ne samo ne kreće naprijed, već se ubrzano i vidno udaljava od svog proklamovanog evropskog puta.

Iako su briselske ocjene izazvale snažan odjek u javnosti, detaljna komparativna analiza šest uzastopnih izvještaja Evropske komisije — od 2020. do 2026. godine — otkriva da je riječ o višegodišnjem obrascu ignorisanja reformi, gdje su deklarativne izjave služile isključivo kao paravan za partijske sukobe i očuvanje političkog statusa kvo.

Od deklarativnih zakletvi do propalog integriteta (2020–2022)
Još prije šest godina, briselska administracija precizno je detektovala temeljni problem bosanskohercegovačke politike: nesklad između onoga što se govori pred kamerama i onoga što se radi u parlamentarnim klupama.

Izvještaj za 2020. godinu: Evropska komisija konstatuje da je opredijeljenost za EU ostala „u velikoj mjeri samo deklarativna”, dok su se lideri bavili „stranačkom politikom i nekonstruktivnim sporovima”.

Izvještaj za 2021. godinu: Gotovo identičan vokabular — upozorava se na zapaljivu retoriku podjela koja direktno blokira ispunjavanje famoznih 14 ključnih prioriteta.

Izvještaj za 2022. godinu: Doživljen je prvi direktan udarac u pravosuđu kada je Parlament BiH u maju te godine odbacio provjere imovinskih kartona sudija, tužilaca i članova VSTV-a, što je u Briselu označeno kao otvoren nedostatak volje za uspostavljanje vladavine prava.

Kratkotrajni talas optimizma i Sattlerov zalog (2023–2024)
Nakon dodjele kandidatskog statusa krajem 2022. godine, u evropskim krugovima nakratko je prevladao optimizam. Tadašnji šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler ličnim političkim autoritetom uvjeravao je evropske prijestonice da će geopolitički ustupak pokrenuti unutrašnji reformski zamajac.

U izvještaju za 2023. godinu sumnje u motive političara bile su privremeno potisnute, a mart 2024. donio je i vrhunac te faze: Evropski savjet donio je odluku o formalnom otvaranju pristupnih pregovora nakon što su usvojeni zakoni o sprečavanju pranja novca, sukobu interesa i integritetu u pravosuđu.

Međutim, već u samom dokumentu stajala je i oprezna fusnota — politička atmosfera u zemlji pred lokalne izbore naglo je krenula nizbrdo.

Klizanje u paralizu i presuda koja je presjekla koaliciju (2025)
Pozitivni narativ se u potpunosti raspao već 2025. godine. Period nakon presude Suda BiH protiv tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika uveo je zemlju u novu fazu institucionalne blokade.

Izvještaj za 2025. godinu otvoreno je govorio o „političkoj paralizi”:

Funkcionisanje Savjeta ministara svedeno je na minimum nakon raspada vladajuće koalicije;

Ključne pozicije u bezbjednosnom sektoru ostale su nepopunjene;

Institucije su opisane kao „zarobljene partijskim interesima”, uz potpunu nesposobnost koordinacije i strateškog planiranja.

Prekretnica 2026: Da li BiH klizi u tihu izolaciju?
Ovogodišnji izvještaj donosi fundamentalnu promjenu tona. Dok su prethodni dokumenti, uprkos teškim riječima, ipak nudili prostor za interpretaciju da se „nešto radi, ma koliko sporo”, nalaz za 2026. godinu nedvosmisleno podvlači aktivno udaljavanje Bosne i Hercegovine od EU.

Ukoliko Brisel zaključi da domaće političke strukture ne samo da kasne, već svjesno opstruišu integracije, BiH se suočava sa opasnošću političke marginalizacije:

Redukcija kontakata: Svođenje komunikacije sa najvišim briselskim zvaničnicima na hladan protokol, bez suštinskih pregovora o članstvu;

Finansijski rezovi: Gubitak stotina miliona evra iz Plana rasta i IPA fondova, čime zemlja gubi korak sa susjedima;

Regionalno zaostajanje: Dok zemlje regiona grade infrastrukturu kroz ubrzanu integraciju, BiH prijeti status izolovane „crne rupe” na mapi Zapadnog Balkana.

Reakcija domaće javnosti na ove poruke pokazaće da li u zemlji još postoji pritisak građana za promjenu kursa ili je politički establišment uspio da evropsku perspektivu u potpunosti pretvori u potrošenu političku parolu.