Nebojša Vukanović nastavlja sa serijom histeričnih ispada i napada, ovaj put obrušio se na Srpsku demokratsku stranku i njenog vršioca dužnosti predsjednika Jovicu Radulovića. Nakon što je mjesecima vrijeđao PDP i Draška Stanivukovića, Vukanović je sada pronašao novog neprijatelja, pokazujući da mu je svako ko ne misli kao on – automatski meta.

Njegov današnji ispad, povodom sastanka predstavnika SDS-a i PDP-a, još jednom je razotkrio njegovu dvoličnost i potpunu nemogućnost da kontroliše sopstveno ponašanje i riječi. Dok pravi političar treba da okuplja, smiruje tenzije i gradi mostove unutar opozicije, Vukanović već godinama gradi zidove i nepremostive jazove– i to prema svima koji pokušavaju da rade ozbiljno i odgovorno.

On je danas histerično ustvrdio da je vršilac dužnosti predsjednika SDS-a Jovica Radulović „kapitulirao“ pred liderom PDP-a Draškom Stanivukovićem i prihvatio njegove uslove.

Umjesto da doprinese zajedništvu opozicije, on iz dana u dan pokazuje da ne zna šta znači politička kultura ni odgovornost. Istovremeno za rasulo u opoziciji uvijek i bez izuetka krivi Stanivukovića. Narodni poslanik koji se javno hvali da diže kredite kako bi plaćao kazne za klevete koje neprestano izgovara, teško može da pretenduje na imidž ozbiljnog političara kao i bilo kakvog, pa makar i formalnog političkog faktora.

Građani su odavno shvatili da Vukanoviću nije cilj promjena sistema, već lični obračuni i medijska pažnja. Napada sve redom – PDP, SDS, NF,  svakog ko ne dijeli njegovo mišljenje – ali nikada, zanimljivo, ne napada SNSD-ovog Vladu Đajića. A to, možda, najbolje govori ko je pravi protivnik, a ko stvarni saveznik Nebojše Vukanovića, na kraju krajeva Đajić mu je pomogao da zaposli suprugu, ali “to nije lični interes” prepoštenog Vukana.

Banjaluka 24

Na 10. sjednici Skupštine grada Prijedora odbornik Partije demokratskog progresa (PDP) Predrag Kukolj postavio je pitanje zamjeniku gradonačelnika Nenadu Mejakiću o stanju na Bukovoj kosi, jednoj od najvećih ekoloških i infrastrukturnih problema u gradu.

Kukolj je tražio da se o ovoj temi otvori rasprava na samoj sjednici, međutim, zamjenik gradonačelnika nije želio da odgovori niti da se o problemu govori javno, već je poručio da će odgovor dostaviti u pisanoj formi.

„Skupština grada ne želi da razgovara o najvećim problemima koji direktno pogađaju građane. Ljudi na Bukovoj kosi i dalje nemaju pitku vodu, smrad se širi do samog centra grada, a grad od rudnika nema nikakvu korist. Umjesto da tražimo rješenja, gradska vlast nijemo posmatra šta se dešava“, rekao je Kukolj.

On je dodao da ovakav odnos prema Bukovoj kosi pokazuje da se gradska vlast ne usuđuje suočiti s problemima koji traju godinama, iako svakodnevno utiču na kvalitet života građana.

„Ovo nije samo pitanje ekologije, nego pitanje zdravlja, infrastrukture i odgovornosti. Očekujem da se o ovoj temi konačno progovori otvoreno, jer ćutanje vlasti neće ukloniti problem“, poručio je Kukolj.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine do kraja sedmice trebalo bi da raspiše tender za nabavku uređaja za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića vrijedan oko 88 miliona KM, međutim ključno je pitanje da li će nove tehnologije, ukoliko i budu uvedene od 2026. godine, doprinijeti poštenijim izborima.

Nove tehnologije mogu djelimično smanjiti izborne zloupotrebe
Ključni su identifikacija birača i skeniranje listića
Tehnologija ne može zamijeniti političku odgovornost
U posljednjih nekoliko godina u javnosti često istupaju oni koji se zalažu za nove tehnologije i koji tvrde da će se zloupotrebe izbora svesti na minimum, ali, s druge strane, ima i onih koji kažu da nove tehnologije neće spriječiti zloupotrebe u mjeri u kojoj se to predstavlja.

Zagovornici novih tehnologija posljednjih godina kažu da će biometrijska identifikacija birača spriječiti da glasaju oni koji nisu na biračkom spisku te da će skeniranje i na taj način brojanje glasačkih listića onemogućiti manipulacije koje su se dešavale prilikom zatvaranja biračkih mjesta.

U to vrijeme, odnosno nakon zatvaranja biračkih mjesta članovi biračkih odbora u međusobnom dogovoru dopisivali su na glasačke listiće preferencijalne glasove, odnosno dopisivali glasove kandidatima za koje su radili kako bi ih “izgurali” na listi.

Novim tehnologijama, odnosno skeniranjem biračkih listića to će biti spriječeno, međutim i pored toga, postoje i oni koji ne vjeruju novim tehnologijama i tvrde da se njima neće ništa dobiti.

“Uvijek i isključivo priča o potrebi uvođenja novih tehnologija ide od izbornih gubitnika i od izbora do izbora ona se ponavlja i ne samo kod nas. Izborni gubitnici čak unaprijed znaju da će izbori biti pokradeni, ali, eto, da imaju nove tehnologije, to ne bi bilo tako. Činjenice su drukčije. U izbornom procesu varaju i određene manipulacije čine svi bez izuzetka, i u principu rezultat bude onakav kakvo je raspoloženje u društvu i kako glasači odluče. To je pokazalo i višestruko poništavanje izbora zbog nekih nepravilnosti. Kada se te nepravilnosti u konačnici otklone na ponovljenim izborima, rezultat uvijek bude isti i nikada u ponovljenim izborima nije došlo do promjene rezultata”, rekao je Branko Petrić, bivši predsjednik Centralne izborne komisije BiH.

On tvrdi da nove tehnologije “guraju” lobisti i da se to pokušalo svagdje, u Irskoj, Belgiji, Njemačkoj i da je sve propalo, te da je sad cilj da se “skalamerija” koja se nalazi po skladištima u Evropi proda Bosni i Hercegovini.

“Ono što oni pričaju i traže to ne postoji nigdje u svijetu. Obišao sam cijeli svijet. Bukvalno cijeli svijet i takvoga nečega nema nigdje. Prvo pitanje je identifikacija birača i zamislite vi nepovjerenja da vam ne važe lična karta ili pasoš i da se moraš identifikovati otiskom prsta. U Kongres u SAD, Kremlj, ulaziš sa našim pasošem, ali eto na biračko mjesto ne možeš. Bilo je pokušaja u Crnoj Gori da se to uvede, ali to je bila smijurija teška i ne znam jesu li odustali od toga. Druga stvar je skeniranje glasačkih listića, to je glupost koja ne znači ništa. Šta ćemo skenirati glasačke listiće kad ih imamo u tvrdoj kopiji. Dalje, ne postoje skeneri koji mogu format glasačkog listića A1 plus za Kantonalnu skupštinu Sarajevskog kantona, recimo, skenirati. Ako su to i samo brojači, opet se isti problem pojavljuje. To je papir veličine stola za ručavanje, mašina bi trebalo da bude kao frižider ili veš-mašina”, istakao je Petrić.

Poseban problem, kako kaže Petrić, jeste što se to sve koristi jednom u dvije godine, a onda dvije godine treba da stoji po skladištima gdje će iscuriti baterije i pojaviti se milion drugih problema.

“Mi smo pravili procjene nekad. Za transport toga nama treba 60 šlepera. Za šta? Za jednom godišnje. CIK se tome sa ovakvim sastavom ne može oduprijeti i to se sa nekih drugih adresa gura, prije svega od strane visokog predstavnika”, naglasio je Petrić.

Da nove izborne tehnologije neće u potpunosti spriječiti zloupotrebe, slaže se djelimično i Aleksandar Radeta, član Republičke izborne komisije u ostavci i bivši predsjednik Gradske izborne komisije Banjaluka. On kaže da će doprinijeti smanjenju zloupotreba djelimično, ali da je sve u ljudima i da onaj ko hoće, može naći način da prevari i nove tehnologije.

“Po meni, ključna je opasnost krađe izbora od onog ko ih raspisuje i ko je glavni administrator. Tu imam rezervu, jer ako su ukrali izbore Trampu u jednoj Americi, šta mi onda možemo da očekujemo”, rekao je Aleksandar Radeta, član Republičke izborne komisije u ostavci i bivši predsjednik Gradske izborne komisije u Banjaluci.

On kaže da je prije novih tehnologija trebalo mijenjati Izborni zakon BiH koji je zastario i smanjiti ulogu političkih partija i “pročistiti” biračke spiskove na način da ne mogu glasati oni koji “ne žive ovdje”.

“U svakoj opštini imamo biračka mjesta pod brojem 000 i tu glasaju ljudi koji su davno otišli u inostranstvo, žive negdje drugo, a na dan izbora mogu doći i glasati. Tu nemamo kontrolu ni da li su ti ljudi živi i njih je trebalo skloniti iz biračkog spiska. Dalje imamo sistem po kojem političke partije žrijebanjem određuju članove biračkih odbora i u situaciji smo da stranke na izbore dovode ljude koji su dio izborne administracije i koji su spremni da kradu izbore. To je trebalo da rješavamo prije uvođenja novih tehnologija, koje su trebale doći na kraju i nakon što se popravi zakon u dijelu koji se može popraviti”, rekao je Radeta, dodajući da će nove tehnologije doprinijeti smanjenju zloupotreba, ali ne u mjeri u kojoj se očekuje u javnosti.

Kada je riječ o novim tehnologijama, CIK je prošle sedmice izmijenio određene odluke o nabavci uređaja za biometrijsku identifikaciju birača i skenera za glasačke listiće i to na način da “umjesto jednokratne isporuke” treba da stoji “četiri godine”.

Na toj sjednici formirana je i komisija koja će sprovesti tu javnu nabavku, i najavljeno je da bi već krajem ove sedmice taj tender trebalo da bude raspisan jer je malo vremena, a radi se o međunarodnom tenderu.

Nabavka sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića koštaće oko 88 miliona KM sa PDV-om, a planirano je zaključenje ugovora sa najpovoljnijim ponuđačem.

“CIK je nakon osiguranja sredstava sve do danas pripremao teren da se pokrene proces. Sve se svodilo na istraživanje tržišta i ispitivanje da bismo znali šta želimo naručiti”, rekla je tom prilikom Irena Hadžiabdić, član Centralne izborne komisije BiH.

Prema nezvaničnim informacijama, veliko je pitanje da li će nove tehnologije biti spremne za izbore 2026. godine, jer u slučaju žalbi na izbor dobavljača ili tendersku dokumentaciju koja tek treba da bude objavljena, izvjesno je da rokovi koje je zacrtao CIK neće biti ispoštovati. Osim toga, i u slučaju nabavke opreme na vrijeme veliki problem biće implementacija softvera, ali i nedostatak kadrova koji bi vodili cijeli postupak. Ipak, u tome CIK očekuje intervenciju Kristijana Šmita, od kojeg su navodno dobili obećanje da će nametnuti odluku o dodatnom zapošljavanju kadra, u ovom slučaju neophodnih inženjera informacionih tehnologija. U slučaju i da Šmit nametne takvu odluku, kako nezvanično saznajemo, pitanje koje se postavlja je gdje naći inženjere s obzirom na to da ih CIK neće moći adekvatno platiti, ne toliko zbog nedostatka novca, koliko zbog ograničenja u Zakonu o platama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine.