Connect with us

Društvo

STIŽU NAM NEPALCI I INDIJCI! Povećavaju se kvote za strane radnike u BiH, OVO JE PLAN ZA 2026!

Radnici iz inostranstva već godinama nisu nikakva novost u Bosni i Hercegovini, a za sljedeću godinu predloženo je izdavanje 7.427 radnih dozvola, što će, kako tvrde poslodavci, biti dovoljno, jer je privredna aktivnost na niskom nivou.

Prema navodima Ministarstva civilnih poslova BiH, a koji su na E-konsultacijama objavljeni u okviru dokumenta Odluka o utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca u Bosni i Hercegovini za 2026. godinu”, od ukupnog broja dozvola na Federaciju Bosne i Hercegovine odnosi se 4.500 radnih dozvola, na Republiku Srpsku 2.000 radnih dozvola i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine 927 radnih dozvola.

“Broj radnih dozvola koje se mogu izdati za produženje već izdatih radnih dozvola iznosi 2.350 radnih dozvola, od čega se na Federaciju BiH odnosi 1.500 radnih dozvola, Republiku Srpsku 500 radnih dozvola i Brčko distrikt BiH 350 radnih dozvola. Broj radnih dozvola koje se mogu izdati za novo zapošljavanje stranaca u Bosni i Hercegovini iznosi 5.077 radnih dozvola, od čega za Federaciju BiH 3.000 radnih dozvola, Republiku Srpsku 1.500 radnih dozvola i Brčko distrikt BiH 577 radnih dozvola”, navodi se u pomenutom dokumentu.

Prema navodima Ministarstva civilnih poslova BiH, donošenjem ove odluke kvalitetnije se zadovoljavaju potrebe tržišta rada u Bosni i Hercegovini, a da pri tom nije ugrožena ponuda domaće radne snage, te obezbjeđuje veća kontrola tržišta rada i smanjenje rada na crno stranih državljana.

“Godišnju kvotu radnih dozvola utvrđuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, u skladu sa migracionom politikom i uz uvažavanje stanja na tržištu rada”, objašnjavaju oni.

Kada se prijedlog za 2026. godinu poredi sa istim prijedlogom za 2025. godinu, može se vidjeti da je za sljedeću godinu isplanirano 198 dozvola više. Odnosno, za Republiku Srpsku se nije mijenjao broj radnih dozvola, za Federaciju BiH je povećan za 10, a za Brčko distrikt povećano je za 188 radnih dozvola za strane radnike.

Boj dozvola dovoljan zbog slabe privrede
Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, istakao je da je i ove godine ostalo nešto neiskorištenih dozvola te da će ranije pomenuta brojka biti dovoljna za sljedeću godinu ukoliko se ovakvi trendovi u privredi nastave.

“Privredna aktivnost je na niskom nivou. Kriza u zapadnoj Evropi uzima sve više maha, to se odražava značajno na privredu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Kriza u drvopreradi je još prisutna na istom nivou kao što je bila tokom ove i prethodne godine”, kaže Škrebić dodajući da predloženi broj radnih dozvola nije dobar pokazatelj.

Poslodavce u BiH koji se odlučuju za strane radnike često muče komplikovane procedure prilikom dovođenja radne snage iz inostranstva, a prema riječima Škrebića, u posljednje vrijeme stvari bi se trebale polako mijenjati nabolje, pa bi procedure trebalo da budu brže, a dobijanje dozvola lakše.

“Međutim, to će tek postati aktivno u narednim mjesecima, pa ćemo vidjeti kako će to izgledati prilikom dovođenja budućih radnika”, ističe Škrebić za “Nezavisne novine”.

BiH bi moglo nedostajati 100.000 radnika
Problem sa nedostatkom radne snage BiH bi tek mogla osjetiti, a kako je ranije upozoravao Škrebić, BiH bi kroz nekoliko godina moglo nedostajati oko 100.000 radnika.

“Postoje neke procjene da će u narednih nekoliko godina u BiH nedostajati otprilike 100.000 radnika, što u ovakvim uslovima, gdje radnici odlaze u daleko razvijenije ekonomije, znači da će ih biti nemoguće vratiti nazad. To će biti egzistencijalni problem privrede”, rekao je ranije Škrebić za “Nezavisne novine”.

Društvo

IMA LI POSLA ILI GA NEMA?! Mladi jedno, poslodavci drugo – u čemu je “štos”

Otvoriš portal sa oglasima za posao, pronađeš poziciju za koju imaš obrazovanje, a onda naletiš na uslov koji deluje kao zid – obavezno radno iskustvo od najmanje godinu ili dvije dana. Tako za BL portal kažu neki od mladih Banjalučana koji se, kažu, poslije diplome vrte u začaranom krugu.

Za mnoge od njih, ta diploma ne garantuje brz ulazak u struku, o čemu svjedoči i Milica, diplomirani ekonomista, koja već dvije godine aktivno traži posao na području Banjaluke.

“Završila sam fakultet sa veoma dobrim uspjehom i u roku. Trudila sam se da steknem znanje, uporedo učila ‘sa strane,’ trudeći se i da mimo fakulteta stičem znanje. Nakon diplome, prijavljivala sam se na nebrojeno oglasa za posao, ali i mimo njih, a rijetko sam i dobila odgovor”, kaže za BL portal Milica.

Slično iskustvo dijeli i Marko, tehničar drumskog saobraćaja, koji trenutno radi kao konobar u centru grada.

​„Svi pričaju kako fali radne snage u Banjaluci, ali kada odeš na razgovor za posao u neku ozbiljniju firmu, ponude ti uslove od kojih ne možeš platiti ni stanarinu i režije ako živiš sam. Traže od tebe da od prvog dana znaš sve procese, a niko neće da ti posveti mjesec dana obuke. Zato nas dosta ostaje u ugostiteljstvu ili odlazimo na rad po primorju tokom ljeta – tu je novac brz, iako to nije ono za šta sam se školovao“, priča Marko za BL portal.

Šta se traži i šta piše u oglasima?
Što se tiče oglasa za traženje posla, u ponudi je dosta zanimanja, a prednjače administrativni radnici, konobari, mesari, pekari, medicinski tehničari, kuvari, skladištari, dostavljači robe, prodavačice, radnici u kol centrima. Poneki oglas se nađe i za mašinske i elektro inženjere.

U dosta oglasa se, kao uslov, navodi radno iskustvo od najmanje godinu dana, dok u nekim od njih, na primjer u oglasima za trgovce, iskustvo nije navedeno kao obavezno. Za konobare i kuvare najčešće je potrebno radno iskustvo na istom ili sličnim poslovima, kao i za medicinske sestre i tehničare, dok je na pozicijama skladištara navedeno da prethodno iskustvo predstavlja prednost.

Trivić o tržištu rada: U Krajini i Semberiji posla ima
Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, smatra da je traženo iskustvo od radnika u suštini samo “stavka na papiru”. Svakome je draže da dobije nekog sa iskustvom, ali na kraju, kako kaže, prime i onoga ko ga nema.

“Ovdje je problem što su naše upisne politike takve, da školujemo ljude za zanimanja koja su nepostojeća ili koje niko ne traži. Moja je procjena da 80-90 % njih, kada pričamo o srednjoj školi, ne dobiju posao za koji su školovani. Osnovni razlog je upisna politika, ako ćemo gledati zanimanje. Ako ćemo gledati da dobiju posao, danas mogu svi da dobiju posao u roku od sedam dana, ko hoće da radi”, kaže Trivić za BL portal.

Kako kaže, fakulteti nemaju više nekih abnormalnih viškova, u smislu svršenih studenata. Uglavnom je to, po njemu, prilično usklađeno.

“Naravno, uvijek neko doktorira nešto što ne treba nikome, pa traži posao u struci. Neko ode u neke previše umjetničke stvari. Što se tiče fakulteta, mislim da je to negdje izbalansirano. S druge strane, škole nisu, jer pogledajte koliko imate konobara, a koliko ih se školuje. Ljudi završe druge škole, a rade kao konobari. Nema nezaposlenih, kada govorimo o Banjaluci. Možda u manjim mjestima, pogotovo na istoku Republike Srpske, tamo još ima nezaposlenih. Krajina, Semberija, sjeverni dio Republike Srpske, tamo nema toliko nezaposlenih”, tvrdi Trivić.

Pod pritiskom i nekadašnja “uzdanica”
​Iako je IT sektor u Banjaluci godinama važio za odskočnu dasku, a do posla se moglo doći još tokom studija, globalna i lokalna kretanja promjenila su pravila igre. Juniori danas znatno teže dolaze do prve prilike.

​Stefan, koji je nedavno uspio da se zaposli kao junior software developer, nakon nekoliko mjeseci volontiranja smatra da je ključ u samoinicijativi.

​„Ako čekaš da ti faks ili biro nađu posao – od toga nema ništa. Ja sam morao napraviti mnogo sopstvenih projekata od kuće, raditi besplatne prakse i konstantno pisati ljudima na LinkedInu dok nisam naletio na poslodavca koji je prepoznao moju volju za učenjem. Mladima u Banjaluci ne fali pameti ni želje, ali fali više programa koji bi poslodavcima olakšali da nas prime na praksu bez ogromnog finansijskog rizika“, zaključuje Stefan.

Nastavi čitati

Društvo

BORENOVIĆ O ZABRANI RADA UNIVERZITETA „KALLOS“: Pohlepa za novcem nikada ne smije biti ispred znanja

Poslanik PDP-a Branislav Borenović pozdravio je pravosnažnu zabranu rada privatnog Univerziteta „Kallos“ u Tuzli, ocijenivši da je riječ o važnoj pobjedi institucija, zakona i kvalitetnog obrazovanja.

Poslanik PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Branislav Borenović pozdravio je pravosnažnu zabranu rada privatnog Univerziteta „Kallos“ u Tuzli, ističući da ovaj slučaj pokazuje kako sistem može funkcionisati kada institucije rade nezavisno i profesionalno.

– Kada institucije rade nezavisno, profesionalno i u skladu sa zakonom, rezultat ne može izostati. Upravo su nezavisne institucije i pravosuđe najvažnija karika u borbi protiv ozbiljnih anomalija u društvu – poručio je Borenović.

Mjesecima ukazivali na nepravilnosti

Borenović je podsjetio na aktivnosti Komisije za borbu protiv korupcije, navodeći da su mjesecima ukazivali na nepravilnosti u sistemu visokog obrazovanja, organizovali javna saslušanja i zahtijevali utvrđivanje odgovornosti.

– Mjesecima smo kroz rad Komisije za borbu protiv korupcije ukazivali na brojne nepravilnosti, organizovali javna saslušanja i tražili odgovornost svih koji su omogućili da se urušava povjerenje u sistem visokog obrazovanja – rekao je Borenović.

Posebno je istakao ulogu istraživačkih novinara, čiji je rad, prema njegovim riječima, bio važan za rasvjetljavanje ovakvih slučajeva i informisanje javnosti.

„Ovo nije razlog za likovanje“

Borenović smatra da zabranu rada Univerziteta „Kallos“ ne treba posmatrati kao razlog za likovanje, već kao institucionalnu pobjedu zakonitog i kvalitetnog obrazovanja.

– Pohlepa za novcem nikada ne smije biti ispred znanja – naglasio je.

On očekuje da ovaj slučaj bude podsticaj nadležnim institucijama da provjere i druge sporne slučajeve u visokom obrazovanju u BiH.

Borenović: Vrijeme je za odgovornost

– Nadam se da će i drugi nadležni organi slijediti ovaj primjer, jer sličnih kontroverznih privatnih fakulteta i univerziteta u BiH još ima. Sada je vrijeme za odgovornost svih koji su godinama omogućavali ovakve zloupotrebe – zaključio je Borenović.

Nastavi čitati

Društvo

GDJE JE TUŽILAŠTVO DOK POLICIJA PREMLAĆUJE GRAĐANE? Policijske racije nemaju zakonski osnov

Nedavni događaj policijske represije u Ugostiteljskom objektu “Enigma” u Palama ostao je enigma, jer su naše institicije netransprentne zbog čega se povjerenje u njihov rad gubi, upozorila je za BN TV, advokat Jovana Kisin Zagajac.

Navela je da je problem što i sami građani nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima i kako da postupaju u određenim situacijama.

Ipak protest mještana Pala ostavlja nadu da se građani bude.

Nakon što je policija primjenila silu nad više desetina građana, Pale nisu ćutale. Izražen je protest protiv policijske brutalnosti koju je u prvom saopštenju MUP RS negirao.

Saopštenja su se potom mijenjala, nakon posjete Milorada Dodika za koju je rekao da je u “ljudskom svojstvu”.

Nijedna instutucija ne bi smjela da bude pod uticajem bilo kog pojedinca, što u RS nije slučaj, zbog čega se povjerenje u njihov rad gubi, kaže Jovana Kisin Zagajac.

Ona dodaje da danas nemamo informacije o unutrašnjoj kontroli koju provodi MUP radi utvrđivanja odgvornosti za premlaćivanje građana Pala.

“Ja postavljam pitanje šta je sa Tužilaštvom. Ukoliko je istina ono što građani tvrde, ispostavi se da jeste, ko je njih pozvao da ih sasluša na okolnosti postojanja osnova sumnje da su policijski službenici počinili krivično djelo, jer to više nije samo disciplinski prekršaj. To je nešto što bi ulilo dodatno povjerenje u građane jer je tužilaštvo organ pravosuđa dok je MUP organ uprave”, kaže Kisin Zagajac.

Nakon događaja u Palama, ona je problematizovala policijske racije za koje je rekla da nemaju zakonskog osnova.

“Javnost nikad ne dobije rezultate racije u smislu proveli su raciju na mjestu tom i tom, zaplijenili su toliko i toliko narkotika, uhapsili su toliko i toliko sumnjivih lica. Dakle, apsolutno nemamo rezultate racije.

To znači da nije postojao legitiman cilj da vi uznemirite i pokvarite jedno sasvim obično veče stotinjak, dvjesto ljudi koji vrlo često nose traumatična iskustva iz tih racija.

Znam da Banjaluka ima stravične racije u kojima dvocifren broj građana završi na UKC-u i da su to vrlo teški slučajevi koji nažalost ne dobiju odgovor nadležnih institucija”.

Na pitanje zašto se ćuti o tome, kaže da je bilo nekoliko pojedinaca koji su izašli u javnost, ali zbog toga trpe pritiske.

Zato je važna solidarnost i masovnije podizanje glasa. Građanima savjetuje da, dok se pitanje racije zakonski ne uredi, postupaju po zahtjevima policije, kako ne bi bili izloženi nemilim situacijama, a da nakon toga zatraže zaštitu svoji prava.

Jer ako odustanemo od borbe, kaže postaćemo plijen.

“Postoji nepisano pravilo da je sramota da policijski službenik odgovara krivično i jeste. Ali baš zato vi ne idtete protiv države i institiucije. Vi idete protiv pojedinca koji zloupotrebljava svoj službeni položaj.

On zloupotrebljava instituuciju na štetu građana. Sama institicija bi trebalo da se riješi tog pojedinca da bi očisitla svoje redove, a kad to ne radi onda bi trebalo da to uradi bar po pužbi ili prijavi njenih građana”.

Brojni su primjeri, kaže, kršenja prava građana. Od političke represije, diskriminacije, mobinga. Potrebno je stalno podizati svijest ljudi da se za svoja prava moraju boriti. Jer kao što imaju obevezu da plaćaju razne poreze državi, tako država ima obavezu da ih zaštiti.

Nastavi čitati

Aktuelno