Prepušteni zubu vremena i nemaru institucija, takva je sudbina 87 spomenika u Bosni i Hercegovini, zbog čega ih je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH stavila na listu ugroženih.

U BiH je 87 nacionalnih spomenika označeno kao ugroženo
Na listi su Šeranića kuća, Ovčiji brod, tvrđave u Kozarcu i Jajcu
Stručnjaci upozoravaju da nema sistemskog ulaganja ni institucionalne brige
Očuvanje nasljeđa zavisi od pristupa i finansija
Ugroženi spomenici

Iako je pomenuta lista javno dostupna na sajtu Komisije, mi ćemo izdvojiti neke od spomenika koji su ugroženi.

Tako se na listi našla Šeranića kuća u Banjaluci, koja je ugrožena nepreduzimanjem hitnih mjera zaštite od daljeg propadanja, a koja se 2022. godine usljed svega i srušila.

Takođe, tu je i Ovčiji brod, most u selu Bratač kod Nevesinja, koji je ugrožen zbog lošeg stanja konstrukcije, bioloških naslaga i nemogućnosti redovnog održavanja, a o čemu su “Nezavisne novine” nedavno i pisale.

Na listi je i staro pravoslavno groblje u Šljivnu, na Manjači, koje je oštećeno tokom vojnih vježbi EUFOR-a, a ugroženo je usljed neodržavanja, kao i tvrđava u Kozarcu, gdje se unutar zaštićenog područja vrši nezakonita izgradnja objekata.

Prema podacima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, ugroženi su i most na rijeci Žepi zbog oštećenja konstrukcije mosta, stari grad Glamoč u Glamoču zbog nepreduzimanja hitnih mjera zaštite od daljeg propadanja, kao i stari grad Koštun u Dabrici, opština Berkovići, koji je ugrožen usljed totalnog neodržavanja.

Takođe, ugrožena je i tvrđava u Jajcu zbog neodržavanja i nepovoljnih klimatskih uslova, arheološko područje Ripač, kod Bihaća, jer se unutar zaštićenog područja vrši nezakonita izgradnja objekata, te arheološko područje helenisički grad Daorson u Ošanićima, kod Stoca, zbog neodržavanja, protivzakonitog korištenja metalnih detektora, iskopavanja i uklanjanja predmeta arheološkog nasljeđa, uništavanja kiklopskih zidova grafitima…

Na listi ugroženih je i Jajce kasarna u Sarajevu, za koju je nedavno Vlada Federacije dala saglasnost Opštini Stari grad za upotrebu objekta, a prema najavama, ovaj nacionalni spomenik bi mogao biti pretvoren u hotel i kongresni centar.

Stručnjaci traže sistemsko rješenje i ulaganja
Dario Topić, profesor istorije, koji vodi Zavičajni muzej u Prnjavoru, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da je za obnovu spomenika potrebno mnogo sredstava, te da je potrebno sistemski rješavati ovaj problem.

“U budžetima se vrlo malo izdvaja za obnovu spomenika, pogotovo onih koji su proglašeni spomenicima od nacionalnog značaja. Drugačije je kada je objekat u privatnom vlasništvu, pa vlasnik neće da obnavlja. Mislim da je ovakvo stanje povezano sa finansijama i prioritetima”, kaže on.

Kako dodaje, nekada se čini da običan čovjek više uživa u tim građevinama nego što uživaju oni koji treba da se bave time kroz institucije.

“Kada odemo na zapad Evrope, možemo vidjeti koliko ljudi vode računa o kulturno-istorijskim spomenicima. To nam je baza, to je znak razvoja. Nije problem da danas pravimo velelepne zgrade, ali moramo znati kako se razvijao put do onoga što imamo sada”, navodi Topić za “Nezavisne novine” dodajući da bi ulazak BiH u Evropsku uniju vjerovatno umnogome riješio ovaj problem, jer bi BiH bili dostupni fondovi iz kojih bi se mogla obezbijediti sredstva za obnovu nacionalnih spomenika.

Nedostatak institucionalne odgovornosti
Ovakav odnos države i institucija ka nacionalnim spomenicima ne čudi Marka Radića, rukovodioca sektora za promociju u Turističkoj organizaciji Republike Srpske, koji u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da na osnovu vlastitih iskustava i analize terena, može reći da u zemlji u kojoj se ne vodi pretjerana briga o prirodnom nasljeđu, kao nečemu što direktno utiče na kvalitet života, teško da se može očekivati veća briga o spomenicima kulture i istorijskim lokalitetima.

“U Bosni i Hercegovini postoji više od 70 tvrđava, ali manje od 10 odsto su valorizovane i uključene u savremenu turističku ponudu, gdje je velika većina devastirana, dok je svega nekoliko objekata u službi današnjoj svrsi. Upravo razmatrajući primjere kao što je most Ovčiji brod, teško je povjerovati u ozbiljnu sanaciju nakon svih apela, jer dosadašnje iskustvo pokazuje nedostatak institucionalne odgovornosti i konkretnih ulaganja”, ističe Radić za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, potrebna su ogromna sredstva za revitalizaciju ovih lokaliteta.

“Zato, objektivno gledano, ne postoji realan osnov da očekujemo značajne pomake ili pozitivne promjene dok se ne promijeni pristup i ne obezbijede strateški resursi”, kaže on.