Još jedno ubistvo žene. Još jedan izgubljeni život koji se mogao sačuvati. Ubistvo Aldine Jahić (32) iz Kalesije ponovo je potreslo BiH, ali i region.

Sve se dogodilo 16. novembra oko 18 časova kada je, kako je saopšteno iz Tužilaštva HNK, Kalajdžić nakon što je na ilegalan način nabavio pištolj, sačekao nesrećnu ženu ispred fitness centra u kojem je trenirala. Osumnjičeni joj je, kako je navedeno, prišao i više puta je udario u predjelu glave i grudi, dok se ona pokušavala odbraniti.

Kalajdžić je u jednom trenutku izvadio pištolj, a nesrećna žena počela je da bježi u pravcu obližnjeg hotela, dozivajući prolaznike i moleći ih da pozovu policiju, jer je muškarac prati i prijeti joj oružjem. Uspjela je ući u restoran i pokušati pozvati policiju, ali ju je osumnjičeni ubrzo pronašao u toaletu. Tamo joj je, prema navodima Tužilaštva, prišao i ispalio hitac u predjelu glave, nanijevši joj smrtonosne povrede od kojih je preminula na licu mjesta.

Femicid u Mostaru, u kojem je brutalno ubijena Aldina Jahić, samo je najnoviji podsjetnik na to koliko je opasno biti žena u društvu koje još uvijek ne shvata ozbiljnost nasilja nad ženama.

Samo nekoliko dana prije toga, u Stanarima je ubijena Vinka Đ. (76), koju je suprug Nenad Đ. (82) sjekirom ubio dok je spavala.

Ovi tragični događaji koji i dalje potresaju javnost jasno pokazuju koliko je problem femicida duboko ukorijenjen.

“Kao građani bježimo od odgovornosti”
Gordana Vidović, predsjednica Udruženja “Budućnost” u Modriči kaže za Srpskainfo da društvo ne shvata ozbiljno situaciju u kojoj se nalaze žrtve nasilja u porodici.

-Posljednjih godina imamo izuzetan porast femicida i to uz nesvakidašnje situacije kao što je bilo u Mostaru, Gradačcu, Stanarima, gdje je čovjek prije nekoliko na spavanju ubio ženu. To su neke stvari na koje moramo reagovati, moramo biti senzibilniji i osjetljiviji i multisektorskim pristupom to moramo zajednički raditi – kaže Vidovićeva.

Kada je riječ o slučaju iz Mostara, Vidovićeva kaže za taj slučaj postoje dvije vrste odgovornosti.

-Prva je da je neka druga žena prijavila tog istog počinioca i da taj slučaj još uvijek nije procesuiran. Policija i tužilaštvo snose odgovornost što nije došlo do epiloga tog slučaja. U tom slučaju, on bi već bio presuđeni počinilac nasilja. U drugom slučaju, odgovornost nose i građani. Mi kao građani bježimo od odgovornosti i ne želimo da prijavimo. Ne želimo da vidimo da se nešto dešava u našem neposrednom okruženju – smatra Vidovićeva.

Vidovićeva ističe da se žene odvaže da prijave nasilje, ali ako ne naiđu na pozitivan odgovor institucija, onda drugi-treći put se zaustavljaju, jer nisu dobile onaj odgovor koji je trebalo da dobiju već prvi put.

Na pitanje da li bi BiH trebala dobiti javni registar nasilnika, Vidovićeva odgovara da bi to bilo dobro.

-Mi imamo registar pedofila, ali on nije dostupan svima koji bi to trebalo da imamo. Bilo bi dobro da dobijemo i registar javnih nasilnika na nivou Bosne i Hercegovine – zaključuje Vidovićeva.

“Femicid je poraz društva”
Gorica Ivić, direktorka Fondacije “Udružene žene” iz Banjaluke, kaže za Srpskainfo da je femicid poraz cijelog društva, jer najčešće nije iznenadan čin, već posljedica dugotrajnog nasilja.

– Država ima odgovornost da uradi sve da do nasilja ne dođe, a ukoliko dođe, da ga spriječi i zaustavi. Važno je da znamo da krivična djela nasilja u porodici i nasilja nad ženama su krivična ela koja se gone po službenoj dužnosti. Znači, za pokretanje istrage nije uvijek nužna prijava žrtve. Nadležni organi mogu da djeluju po službenoj dužnosti. To nisu djela koja se gone po tužbi žrtve. Žrtva može samo da prijavi , ali nekad je strah toliki da one ustvari ne smiju da prijave, jer se plaše da će ta prijava dovesti do još većeg nasilja, a žrtvi neće donijeti nikakvu zaštitu koju ona prilikom prijave najviše traži i zahtijeva – kaže ona.

Ivićeva naglašava da je u ovim slučajevima hitnost vrla važna.

-Kada procedure traju šest mjeseci ili godinu dana, a u međuvremenu se ništa ne dešava, to je ozbiljan propust na koji treba obratiti posebnu pažnju -upozorava ona.

Ističe da svakodnevno svjedoče da su žene osnaženije da potraže pomoć.

– Po statistikama, broj evidentiranih prijava krivičnih djela za nasilje u porodici je oko 1.000 u Republici Srpskoj. Prema časovniku kriminaliteta koji je izračunat u 2023. godini u Republici Srpskoj svakih šest i po sati se evidentira jedno krivično djelo nasilja u porodici. Žene jesu definitivno osnaženije da ranije prijavljuju. Svjesnije su da prepoznaju ranije nasilje, znaju da mogu prijaviti bez obzira da li se radi o supružniku ili nekome drugom, ali nismo sigurni koliko je sistem spreman da odgovori na sve te njihove prijave i na traženje pomoći i podrške – pojašnjava Ivićeva.

Naglašava da je od presudne važnosti da počinioci nasilja budu adekvatno sankcionisani i da se primijene sve zakonom propisane mjere. Kako kaže, žrtve moraju biti zaštićene, kazne moraju biti srazmjerne počinjenom djelu i imati jasnu preventivnu funkciju, kako bi se spriječili budući slučajevi nasilja i kako bi se preventivno djelovalo na druge počinioce nasilja.