Neidentifikovani otisci prstiju pronađeni na vratima britanske novinarke Džil Dando i misteriozni trag cipele među forenzičkim su dokazima koji bi mogli da razreše slučaj, saznaje “Miror”, a policija vjeruje da je Milorad Ulemek Legija umiješan u ovaj zločin koji se dogodio 1999. godine.

Oni se čuvaju u 223 kutije dokaza u magacinu policije, pri čemu svaka sadrži oko 1.000 stranica dokumenata, fotografija i drugih predmeta. Ovo dolazi nakon što je Metropoliten policija saopštila da razmatra istraživanje koje povezuje Milorada Ulemeka sa njenim ubistvom iz aprila 1999. godine.

Detektivi ispituju nedavno otkrivenu fotografiju dvostrukog ubicе na kojoj nosi neobičnu kravatu, koja izgleda identično onoj koju je nosio muškarac snimljen CCTV kamerama nakon što je Džil Dando ubijena. Vjeruje se da se Ulemekov DNK i otisci prstiju nalaze kod srpskih vlasti, ali se smatra da trenutno nisu dostupni britanskoj policiji, piše Mirror.

Džil, 37, bila je napadnuta s leđa baš kada je pokušala da otvori ulazna vrata, oborena na zemlju i ubijena jednim hicem u lijevu sljepoočnicu ispaljenim iz neposredne blizine. Dva neidentifikovana otiska prstiju pronađena su na spoljašnjoj strani njenih bijelih, lakiranih vrata, koja su forenzičari odnijeli radi analize.

Pronađeni su na mjestu koje je bilo “u skladu” sa položajem nekoga ko ulazi ili izlazi iz kuće, ali policija nije isključila mogućnost da ih je ostavio ubica, pokazuju dokumenti.

Tri seta tragova
Mirorova analiza stotina strana policijskih dosijea i sudskih spisa otkriva da se među dokazima nalaze tri seta “prioritetnih tragova” koji i dalje nisu identifikovani. Jedan dopis za upravni odbor Metropoliten policije više od godinu dana nakon ubistva, datiran 9. maja 2000, navodi da pokušaji da se utvrdi kome pripadaju nisu uspjeli.

Drugi set bili su otisci dlana i prstiju na semaforu na kraju ulice u Fulamu, na jugozapadu Londona, u kojoj je živela Džil Dando. Ostavio ih je muškarac koji je trčeći zgrabio semafor dok je padao nakon što je istrčao pred automobil u pokretu u vrijeme ubistva, oko 11.38 časova u ponedeljak 26. aprila 1999.

Policija ih je uzela nakon što im je šetač pasa Ken Vilijams rekao da je video atletski građenog osumnjičenog kako se odbija od haube vozila.

Ken je upravo uplatio tiket i čekao na pješačkom prelazu sa svojim crnim labradorom kada se čovjek pojavio oko 300 metara od mjesta gde je Džil Dando ležala mrtva ispred svoje kuće u Gouan aveniji.

Dugogodišnji čitalac Mirora rekao je u aprilu:

– Pomislio sam da je to čovjek koji ju je ubio jer je dolazio iz Gouan avenije. Zašto bi inače pretrčavao ulicu dok se saobraćaj kretao? Mislio sam da je ludo.” Na pitanje da li je siguran da je to bio ubica, Ken, sada 83-godišnjak, rekao je: “Da, definitivno.“

Policijski spisi pokazuju da je ekspert za otiske prstiju Džon Grifin u izjavi naveo da je pronašao “tragove u prljavštini” na semaforu pet dana nakon ubistva. Devet mjeseci kasnije vratio se da nadgleda uklanjanje semafora i organizovao da se isječe njegov dio.

Otisci su bili na visini od oko metar i po iznad tla, okrenuti prema putu i usmjereni ulijevo ka stanici metroa, u smjeru u kome je čovjek bežao, pokazuju policijski spisi.

U zasebnom dokumentu od 21. marta 2000, memorandum koji je poslao jedan viši policijski službenik detektivu-inspektoru Brajanu Muru navodi da otisci i dalje nisu identifikovani. Policijski izvor prošle godine potvrdio je da je to i dalje slučaj.

Treći set neidentifikovanih otisaka uzet je sa dela gvozdene ograde u Bišops parku, oko pola kilometra od Džilinog doma, gdje je muškarac viđen kako se spušta ka rijeci. Bila je to tačka na obali Temze gdje stepenice vode do vode.

Upravo na tom mjestu školski domar rekao je policiji da je video bijelca u plavoj jakni kako se spušta ka rijeci oko 11.50 časova, otprilike 13 minuta nakon što je Džil upucana.

Svjedok je kontaktirao policiju nekoliko sati kasnije kada je shvatio da je plima bila visoka i da je možda vidio nešto važno. U izjavi policiji rekao je da je isprva mislio da čovjek namjerava da hoda obalom koja se pojavljuje kada je osjeka.

Ali domar, koji je vozio bicikl, kasnije je shvatio da je plima bila u porastu.

Rekao je:

– Bilo je veoma čudno što se čovjek popeo preko ograde jer je rijeka vjerovatno prekrivala većinu stepenika, tako da ne bi bilo ničega da se vidi.

Nijedan od prioritetnih tragova sa tri lokacije nije se poklapao sa Berijem Džordžom, čovjekom koji je pogrešno osuđen za ubistvo, otkrivaju dokumenti. Još jedan dokaz koji nije isključen kao mogući trag ubice jeste neidentifikovani otisak cipele pronađen pored tijela Džil.

DNK analiza može da dovede do ubice
Na stazi ka kući Džill pronađeni su otisci obuće tri osobe. Dva su pripadala bolničarima koji su pokušali da je spasu. Ali u izjavi forenzičara Metropoliten policije Džona Birketa iz juna 2000. navodi se da treći otisak ne pripada nikome za koga je poznato da je bio u kući, prenosi Blic.

Bio je načinjen veoma mokrom cipelicom ili čizmom, naveo je Birket. Tog jutra u Fulamu je bilo povremenih pljuskova. Marka obuće nije mogla biti identifikovana.

Naučnik je napisao:- Ne mogu da kažem kada je ovaj trag nastao, ali je mogao biti prisutan nekoliko dana.

Dodao je da se nijedan komad obuće Berija Džordža nije poklapao sa otiscima.

DNK analiza mogla bi takođe da se uradi na uzorcima sakupljenim sa Džiline odjeće, glave i kose kako bi se uporedili sa novim osumnjičenim koji nisu u britanskim bazama podataka. Vjeruje se da je ubica zgrabio njenu desnu ruku i povukao je na tlo prije nego što je lijevom rukom prislonio pištolj uz njenu glavu, tik iza uha.

Forenzičarka Anđela Galop, čiji je tim riješio ubistvo Stivena Lorensa, dobila je zadatak da preispita ubistvo Džil Dando 2009. u okviru svoje forenzičke firme LGC.

Četiri godine kasnije u završnom izveštaju je navedeno:

– Dali smo nekoliko prijedloga o određenim aspektima koje bi bilo korisno dodatno ispitati, posebno uz napredak u naučnim metodama i tehnologiji.” Redigovani izvještaj ne precizira na šta se mislilo.

Milorad Ulemek Legija je osuđen za ubistva bivšeg predsjednika predsjedništva Srbije Ivana Stambolića 2000. i premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. godine. Nalazi se na odsluženju 40-godišnje zatvorske kazne.