U skromnoj kući u Mašićima kod Gradiške živi Joka Kutlača (72), žena avanturističkog duha, koju svi poznaju po bračnim dogodovštinama. Zdrava, jaka i sposobna, više nije za udaju.

Povlastice zbog popularnosti prepoznaje svakodnevno:

– U autobusu mi, uz osmijeh, uvek neko ustupi mjesto. U čekaonici, kod doktora u Topoli, od sada me zovu preko reda, a niko se od ostalih pacijenata ne protivi. U prodavnici opraštaju sitan dug, a kada pješke krenem kroz selo, odmah se vozači zaustavljaju i nude mi prevoz – priča Joka kojoj je, kako reče, bolje krenulo i u odbrojavanju uroka jer joj je naglo poraslo poverenje u narodu.

Kaže da je primjetila da su žene ljubomorne.

– Ne može nijedna koja me poznaje podnijeti da sam od nje popularnija i važnija u društvu. Ima sada zborova po selima, ja se spremim, uredim kao u mladosti, kupim sladoled, ližem i hodam. Za mnom se kolona uhvati kao za popom. Samo viču: eno Joke, eno Joke, a mene ni briga nije – hvali se Joka, ne mareći mnogo šta narod priča o njoj i njenim bračnim i vanbračnim iskustvima.

Joka se prvi put udala u 23. godini u Gornje Karajzovce u Lijevče polju, vjerujući da će to biti doživotna zajednica okrunjena srećom, ljubavlju i razumijevanjem. Međutim, njen tadašnji izabranik samo je prvi ili jedan u nizu njenih ukupno 17 privremenih životnih saputnika.

Svima Joka spominje imena i navodi mnoge detalje, ali, veli, ne bi željela da to sve završi u novinama.

– Udovica sam od rata, od kada sam se razišla sa posljednjim, i ne želim više da se udajem. Dosta je bilo. Za mene su to samo priče koje ponavljam često u društvu. Svi me tjeraju da objašnjavam kako sam se udavala i razudavala, ko je kakav bio, odakle… Istinu govorim, ali poslije svi kažu: „Nemoj, Joko, lagati, nije to sve baš tako bilo – priča Joka Kutlača.

“Roditelji prvog muža su govorili da sam ružna”

Prvi put je, kaže, otišla u zaprezi, konji su bili okićeni, pjevalo se i veselilo.

– Bila je zima, ali nas je ljubav grijala. Moj prvi muž, pokoj mu duši, volio me, mazio i pazio sve dok njegovi nisu počeli govoriti da sam ružna i da je on mogao oženiti ljepše i bogatije cure. Odmah sam ga napustila i vratila se, neću da me ponižavaju – pripovjeda Joka.

O svakom bivšem suprugu bi, napominje, samo da je malo upućenija u pisanije, mogla sročiti roman ili kakvu drugu knjigu.

– Drugi suprug prezivao se Ždral. On je isto iz Lijevča jer su tada, šezdeset i neke, momci iz ravnice begenisali cure u brdu. Nisu htjeli u komšiluk. Ni mi brdske cure nismo htjele tražiti momke u svom selu. Htjele smo u bogatije Lijevče, tamo gdje je bliže putu, gdje prolaze autobusi, a manje se ide pješke – pravi Joka uvod u podsjećanja na svoje bračne avanture.

Kaže da je Ždrala dovela kod sebe u kuću, da je „doleteo kod nje kao ptica, kako mu prezime kaže“.

– Nije on bio siromašan, ali je prihvatio da se ovdje kućimo jer nisam imala braće, a moji roditelji su htjeli da se ognjište ne ugasi. I on je bio lijep, govorio mi: „Joko moja, Jokice, srećo moja srećice, ljubavi“ i tako redom. Ali jednom banu milicija iz Topole, traže moga Ždrala, pitaju gdje je, kako da dođu do njega. Pitam šta se desilo, a oni mi rekoše da on odavno krade bicikla i da mora u zatvor. Tako sam se i sa njim razišla, on u zatvor, šta će mi takav. Krenula sam u potragu za novim dečkom – sjeća se Joka svog neuspješnog braka.

Kasnije je sve postajalo rutina, bez mnogo stresa i nervoze prilikom razlaza.

– Ne, ne mogu reći da svih 17 muškaraca nije vrijedilo, a da sam samo ja dobra. Bilo je među njima najviše pijanaca, ali i ja sam pila, igrala na stolu, tukla se sa njima. Bila sam svojevremeno veliki bekrija. Ko je spreman da mene takvu trpi i podnosi? Niko – opisuje Joka svoja bračna iskustva.

Svaka udaja ili razlaz, nekada zavedeni u matične knjige, a više puta sklopljeni na riječ i zavjet, duga su priča, kako reče, dan do podne.

“Ne planiram da se udajem, dosta je bilo”
Maštala je da ima srećnu porodicu, djecu, da živi u rodnom selu, okružena rodbinom i komšijama, ali je životna sudbina drugačije odredila.

– Ništa nije prošlo kao što sam maštala u djevojačkim danima. Sama sam, bez djece, u pustom selu bez naroda. Samo autoputem tutnje vozila i svi negdje idu, a ovdje se niko ne zaustavlja. Kafane su zatvorene, nema ko da pije i lumpuje, škole bez djece, ispred zadruge se niko ne zadržava, ne pije na klupi nego kupi šta mu treba pa za poslom. To je moj život poslije svega. Ni ja nisam kao što sam prije bila, ne pijem, ne ludiram se, nemam više ni s kim, a nije mi do toga. Ne planiram ni da se udajem, dosta je bilo – odlučna je Joka, koja povremeno sretne nekoga od svojih bivših, ali su to škrte priče, uzdržane riječi, bez emocija, tek toliko da pokažu kako se nisu zaboravili i da su se njihovi životni putevi jednom ukrstili, a posle zauvijek razišli.

– Već sam prvi put kazala da se ne planiram više udavati. Sve koji me to pitaju moram razočarati. Joka više nije ni za udaju, a ni za prodaju. Zdrava sam, jaka i sposobna za svaki posao, nikome ne dam pardona, mogu u kolu ili na stolu zaigrati, ali u moj život više nikoga ne primam, dosta je bilo – objašnjava Joka svoje izričite životne i bračne stavove.