Connect with us

Društvo

NAJSKUPLJI NEIZGRAĐENI PUT! Dvanaest godina laži o putu Bijeljina–Sokolac, BAGERI SAMO PRED IZBORE

Pred ponovljene izbore za predsjednika Republike, na istok Srpske ponovo stižu bageri. Doduše, samo na papiru. Priča o brzom putu Bijeljina-Sokolac je višedecenijski predizborni mamac. Ministri i trase se mijenjaju, cijena raste, a asfalta nema. Ovo je hronologija najskupljeg neizgrađenog puta u Srpskoj.

​Brza cesta od Bijeljine do Sokoca za sada postoji samo u predizbornim arhivama. Sve je počelo u jeku kampanje, prije punih 12 godina, kada je Nenad Nešić lansirao prvo obećanje rekavši: “Zalagaću se da Romanija dobije brzu cestu.”

​Godinu dana nakon toga, tadašnji ministar Neđo Trninić najavljuje da će brza cesta biti u skladu sa Prostornim planom Srpske. Od toga nije bilo ništa. Mijenjale su se trase, ministri i izborni ciklusi.

Osam godina kasnije, za idejni projekat dato je 333 hiljade maraka, ali mašine nikad nisu upaljene. Prije četiri godine, obećanja preuzima lično Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, izjavivši 17. septembra 2022. godine:

​”Mogli ste da gledate i čujete da smo potpisali sa jednom kineskom kompanijom koja će graditi brzu cestu sa četiri trake… nastaviće se dalje od Bijeljine preko Zvornika do Sokoca.”

​Posao je obećan Kinezima, kompaniji “Šandong”, čiji su ugovori u Srpskoj inače pod velom tajnosti. Prije tri godine, tadašnji direktor Autoputeva Nedeljko Ćorić izlazi sa finansijskom prognozom:

​”Već smo odabrali trasu u dužini 160,7 kilometara… Još nemamo tačan podatak koliko će to koštati, ali on sigurno neće koštati ispod 3 milijarde maraka.”

​Prije dvije godine tadašnji ministar saobraćaja Nedeljko Čubrilović stiže u Zvornik. Građane uvjerava da će im brzi put proći ispred nosa: “I odmah, da ne bi dezinformacije išle u javnost, ta brza cesta je udaljena maksimalno tri i po kilometra od Zvornika.”, govorio je Čubrilović pokazujući na karte kuda bi eventualno išao put.

​I dok ministar gleda slike na karti, građane Zvornika i Romanije dočekuje surova realnost na terenu, pa obećanjima više ne vjeruju. U anketama ističu da će političari ponovo slagati kao i prije deset godina, sumnjaju u njihovu efektivnost i tvrde da se radi samo o izvlačenju novca. Stanovnici Pala dodaju da se ne zna ni trasa, te da će možda tek neke buduće generacije dočekati ovaj put.

​I konačno, januar 2026. godine. Gle čuda, brza cesta ponovo vaskrsava pred ponavljanje prijevremenih izbora za predsjednika Republike. Novi ministar saobraćaja Zoran Stevanović 20. januara sjeda za sto sa Kinezima i javnosti reciklira stara obećanja:

​”Hoćemo da stvar pomjerimo s mrtve tačke tu su s nama predstavnici kompanije Šandong, oni su vrlo ozbiljni izvođači. Oni bi ovu trasu savladali od Bijeljine do Zvornika do petlje Konjević Polje za dvije godine samo treba doći do projektne dokumentacije završiti eksproprijaciju.”, kazao je Stevanović prije tri dana.

​Ministri se mijenjaju, ali lažna obećanja ostaju, kaže Slaviša Marković i tvrdi da vlast u ladicama godinama drži spremne “izborne projekte”, koji se otresaju od prašine i prezentuju javnosti isključivo kada zatreba glasova za opstanak na vlasti.

​Marković ističe: “Apsolutno ništa nemate kad je u pitanju taj projekat, niti je glavni projekat završen, niti neko govori o iznosu sredstava koji je potreban, niti odakle će se obezbijediti. To je najbolja činjenica da o tom projektu niko ne misli ozbiljno, nego da je to predizborno obećanje.”

​Da je istok Srpske decenijama zaboravljen tvrdi i načelnik Istočne Ilidže Marinko Božović te podsjeća da su ulaganja na ovom području posljednjih 20 godina minimalna:

​”Mi imamo situaciju u kojoj od Istočnog Sarajeva pa do Zvornika putujemo tri puta duže nego od Zvornika do Beograda. Generalno putni pravac Bijeljina – Zvornik – Istočno Sarajevo – Foča – Trebinje je nešto što je prioritet svih prioriteta u cijeloj Republici Srpskoj. Bez jasne i čvrste odluke i obezbijeđenih finansijskih sredstava, ovom dinamikom nećemo doći u situaciju da se taj putni pravac uopšte počne raditi.”

​Recept je, kaže Božović, preko Drine – dok Srbija gradi stotine kilometara puteva, naša vlast ne radi apsolutno ništa. Više od decenije laži i nula kilometara brzog puta.

Dok vrh vlasti rupe i gužve preskače helikopterima sa visine, građani istoka Srpske prepušteni su sami sebi, da na zemlji rizikuju živote po zapuštenim saobraćajnicama. Jasno je da onima na vrhu putevi ni ne trebaju, osim kad na njima skupljaju glasove. Ostaje samo pitanje – hoće li narod ponovo nasjesti na istu prevaru.

BN

Related Topics:

Društvo

GRAĐANI OPREZ! Zagađen vazduh u nekoliko gradova u BiH, osjetljive grupe na udaru

Vazduh je jutros nezdrav za osjetljive grupe ljudi u Travniku, Kaknju, Maglaju, Zenici i Sarajevu.

Mjerenje u 8.00 časova pokazalo je da je indeks kvaliteta vazduha u Travniku 134, Kaknju 131, Maglaju 113, Zenici 104 i Sarajevu 102, objavljeno je na internet stranici “Zrak.ekoakcija”.

Zbog toga bi ljudi koji imaju probleme sa organima za disanje, srčani bolesnici, stariji, kao i trudnice i djeca trebali smanjiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka napolju.

Svi ostali trebali bi ograničiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka napolju.

Umjereno zagađen vazduh je u Doboju sa indeksom 96, Banjaluci 95, Tešnju 89, Jajcu 84, dok je indeks 73 izmjeren u Prijedoru, 69 Vogošći, 66 Livnu, 61 Bihaću, te na Ivan sedlu 56.

Vrijednost indeksa kvaliteta vazduha od nula do 50 je dobar, od 51 do 100 umjereno zagađen, od 101 do 150 nezdrav za osjetljive grupe stanovništva, od 151 do 200 nezdrav, od 201 do 300 vrlo nezdrav, a više od 300 opasan po zdravlje.

Nastavi čitati

Društvo

GLAVA U TORBI TRI DECENIJE, A ZA DRŽAVU NE POSTOJE! Demineri u BiH već 30 godina bez profesionalnog statusa!

Decenijama rade jedan od najopasnijih poslova, ali njihova profesija još nema status koji bi im omogućio adekvatnu zaštitu i odlazak u penziju pod povoljnijim uslovima.
Uz povlačenje stranih donatora i gubitak radnih mjesta, demineri upozoravaju da bi BiH mogla uklanjati mine još gotovo četvrt vijeka.
Ni tri decenije nakon početka organizovanog deminiranja, radnici koji svakodnevno rizikuju život kako bi uklonili mine iz Bosne i Hercegovine nemaju riješen profesionalni status, a njihovi problemi sa radnim stažom i beneficijama i dalje traju.
Dodatni udarac predstavljalo je povlačenje stranih donatora, zbog čega su mnogi demineri ostali bez posla. O položaju radnika u ovoj profesiji za N1 govorio je deminer Slavenko Jovović, koji iza sebe ima čak 41 godinu radnog staža, ali još ne može u penziju.
– Trideset godina imamo jedan te isti problem u deminiranju. Dva su ključna problema – donacije, jer mi isključivo živimo od donacija za deminiranje u Bosni i Hercegovini, i radni staž, odnosno povezivanje radnog staža i uplaćivanje beneficije. To su dva goruća problema oko kojih se vrtimo 30 godina – kazao je Jovović.
Ima 41 godinu staža, ali još ne može u penziju
Jovović je tokom radnog vijeka imao sreću da su mu poslodavci uredno uplaćivali redovni i beneficirani radni staž. Radio je u Vojsci Republike Srpske, potom u Oružanim snagama BiH, a zatim u organizacijama Stop Mines i Norveška narodna pomoć.Putuj u Europu
– I jednog jedinog dana nisam imao da nešto ganjam putem suda ili na neki drugi način – rekao je za N1.
Ipak, ni 41 godina radnog staža i osam godina beneficiranog staža nisu dovoljne da ostvari pravo na penziju.
Kako je objasnio, problem je u tome što Zakon o PIO Republike Srpske ne prepoznaje profesiju deminera na način koji bi mu omogućio raniji odlazak u penziju.
– Imam ja i radni staž i uplaćenu beneficiju i sve to redovno stoji, ali trebaju godine života, odnosno godine starosti – rekao je Jovović.
Naveo je da je u njegovom slučaju potrebno da napuni 57 godina, uzimajući u obzir osam godina beneficiranog staža.
Smatra da bi vlasti u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brčko distriktu trebalo da pronađu rješenje za status deminera.Vremenska prognoza
– Puno bi značio ovaj zakon za sve deminere u Bosni i Hercegovini, ne govorim samo za sebe – kazao je.
Neki rade 30 godina, a imaju evidentirano samo 15 ili 20
Položaj pojedinih njegovih kolega još je teži. Prema Jovovićevim riječima, ima deminera koji su na terenu od 1996. godine, ali im je evidentirano znatno manje radnog staža od vremena provedenog u ovom poslu.
– Imate ljude koji rade 30 godina, od 1996. godine, koji su svoj radni vijek proveli u deminiranju, a možda sada imaju 15 ili 20 godina radnog staža – upozorio je.
Takvi radnici svoja prava često moraju tražiti sudskim putem od firmi za koje su radili.
Jovović je naglasio da je deminiranje izuzetno zahtjevan posao za koji radnici moraju biti i fizički i psihički sposobni.
– To su ljudi koji 30 godina idu na teren, odvojeni su od porodice, idu po 12 ili 15 dana i rade na terenu, a uz sve to razmišljaju hoće li im biti plaćen radni staž i beneficija – naveo je.
Demineri sve stariji, mladih gotovo da nema
Dodatni problem predstavlja činjenica da je sve manje mladih ljudi zainteresovanih za ovaj posao, dok je postojeći kadar sve stariji.
– Starost deminera sada je 50 i više godina. Nema ovdje nekoga mlađeg da dolazi, da se organizuju neki kursevi. To su sve ljudi od 50, 60, 65 godina – rekao je Jovović.
Dodao je da demineri ne žele umanjivati značaj drugih rizičnih zanimanja, poput vojske i policije, ali smatra da je njihova profesija godinama zapostavljena.
– Mi kao demineri baš smo nekako zapostavljeni ovih 30 godina – kazao je.
Rokovi za uklanjanje mina stalno se pomjeraju
Osim problema sa statusom radnika i finansiranjem, neizvjesna je i dinamika završetka deminiranja u BiH.
Jovović je podsjetio da su rokovi za završetak ovog posla više puta pomjerani. Prvobitno se govorilo o 2016. godini, zatim o 2018. i 2024. godini, dok je sada, prema njegovim riječima, kao rok određena 2032. godina.
Ipak, upozorava da bi bez dodatnih donacija i podrške proces mogao potrajati još mnogo duže.
– Ako se nastavi ovako i ako ne bude tih nekih donacija sa strane, onda nećemo završiti do 2045., možda ni do 2050. – kazao je Jovović.
Posebno ga zabrinjava to što se o deminiranju u javnosti uglavnom govori tek nakon nesreća i stradanja.
– Nažalost, o deminiranju se govori samo kada se desi deminerska nesreća ili kada strada civilno lice u obilježenom minskom polju. Par dana se pominje da će se preuzeti mjere i tu se sva priča završava – rekao je.
U inostranstvu cijene stručnost deminera iz BiH
Jovović je ukazao i na paradoks da su demineri iz Bosne i Hercegovine veoma cijenjeni kada rade u inostranstvu, dok je njihov položaj kod kuće daleko od zadovoljavajućeg.
– Ovi moji kolege koji su otišli, demineri iz Bosne i Hercegovine, cijenjeni su u inostranstvu, puno se poštuju. Svaki deminer iz Bosne i Hercegovine koji je išao vani, cijeni se njegov rad i stručnost kojom je obučen – naveo je.
Na pitanje zašto je njihov položaj u BiH toliko loš, odgovorio je:
– Šta se dešava u Bosni i Hercegovini, zašto smo mi na tako niskim granama, nemam odgovora.
Posljednje dvije godine posebno su teške za deminiranje u BiH. Povlačenje stranih donatora dovelo je do toga da su mnogi radnici ostali bez posla, dok njihova profesija i dalje čeka zakonsko i društveno priznanje koje bi odgovaralo riziku i značaju posla koji obavljaju.

N1

Nastavi čitati

Društvo

RiTE Ugljevik uzima kredit od 18 miliona KM, VLADA RS DAJE GARANCIJU

Vlada Republike Srpske donijela je Odluku o davanju saglasnosti za izdavanje garancije Republike Srpske za kreditno zaduženje Rudnika i Termoelektrane Ugljevik kod poslovne banke u iznosu od 18 miliona KM.

Kako je navedeno u odluci, finansijska sredstva obezbijeđena iz ovog kredita biće usmjerena u finansiranje kapitalne investicije, a  čime se planira nastavak modernizacije i unapređenja proizvodnih kapaciteta u ovom energetskom gigantu.
Nastavi čitati

Aktuelno