Connect with us

Društvo

NAJSKUPLJI NEIZGRAĐENI PUT! Dvanaest godina laži o putu Bijeljina–Sokolac, BAGERI SAMO PRED IZBORE

Pred ponovljene izbore za predsjednika Republike, na istok Srpske ponovo stižu bageri. Doduše, samo na papiru. Priča o brzom putu Bijeljina-Sokolac je višedecenijski predizborni mamac. Ministri i trase se mijenjaju, cijena raste, a asfalta nema. Ovo je hronologija najskupljeg neizgrađenog puta u Srpskoj.

​Brza cesta od Bijeljine do Sokoca za sada postoji samo u predizbornim arhivama. Sve je počelo u jeku kampanje, prije punih 12 godina, kada je Nenad Nešić lansirao prvo obećanje rekavši: “Zalagaću se da Romanija dobije brzu cestu.”

​Godinu dana nakon toga, tadašnji ministar Neđo Trninić najavljuje da će brza cesta biti u skladu sa Prostornim planom Srpske. Od toga nije bilo ništa. Mijenjale su se trase, ministri i izborni ciklusi.

Osam godina kasnije, za idejni projekat dato je 333 hiljade maraka, ali mašine nikad nisu upaljene. Prije četiri godine, obećanja preuzima lično Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, izjavivši 17. septembra 2022. godine:

​”Mogli ste da gledate i čujete da smo potpisali sa jednom kineskom kompanijom koja će graditi brzu cestu sa četiri trake… nastaviće se dalje od Bijeljine preko Zvornika do Sokoca.”

​Posao je obećan Kinezima, kompaniji “Šandong”, čiji su ugovori u Srpskoj inače pod velom tajnosti. Prije tri godine, tadašnji direktor Autoputeva Nedeljko Ćorić izlazi sa finansijskom prognozom:

​”Već smo odabrali trasu u dužini 160,7 kilometara… Još nemamo tačan podatak koliko će to koštati, ali on sigurno neće koštati ispod 3 milijarde maraka.”

​Prije dvije godine tadašnji ministar saobraćaja Nedeljko Čubrilović stiže u Zvornik. Građane uvjerava da će im brzi put proći ispred nosa: “I odmah, da ne bi dezinformacije išle u javnost, ta brza cesta je udaljena maksimalno tri i po kilometra od Zvornika.”, govorio je Čubrilović pokazujući na karte kuda bi eventualno išao put.

​I dok ministar gleda slike na karti, građane Zvornika i Romanije dočekuje surova realnost na terenu, pa obećanjima više ne vjeruju. U anketama ističu da će političari ponovo slagati kao i prije deset godina, sumnjaju u njihovu efektivnost i tvrde da se radi samo o izvlačenju novca. Stanovnici Pala dodaju da se ne zna ni trasa, te da će možda tek neke buduće generacije dočekati ovaj put.

​I konačno, januar 2026. godine. Gle čuda, brza cesta ponovo vaskrsava pred ponavljanje prijevremenih izbora za predsjednika Republike. Novi ministar saobraćaja Zoran Stevanović 20. januara sjeda za sto sa Kinezima i javnosti reciklira stara obećanja:

​”Hoćemo da stvar pomjerimo s mrtve tačke tu su s nama predstavnici kompanije Šandong, oni su vrlo ozbiljni izvođači. Oni bi ovu trasu savladali od Bijeljine do Zvornika do petlje Konjević Polje za dvije godine samo treba doći do projektne dokumentacije završiti eksproprijaciju.”, kazao je Stevanović prije tri dana.

​Ministri se mijenjaju, ali lažna obećanja ostaju, kaže Slaviša Marković i tvrdi da vlast u ladicama godinama drži spremne “izborne projekte”, koji se otresaju od prašine i prezentuju javnosti isključivo kada zatreba glasova za opstanak na vlasti.

​Marković ističe: “Apsolutno ništa nemate kad je u pitanju taj projekat, niti je glavni projekat završen, niti neko govori o iznosu sredstava koji je potreban, niti odakle će se obezbijediti. To je najbolja činjenica da o tom projektu niko ne misli ozbiljno, nego da je to predizborno obećanje.”

​Da je istok Srpske decenijama zaboravljen tvrdi i načelnik Istočne Ilidže Marinko Božović te podsjeća da su ulaganja na ovom području posljednjih 20 godina minimalna:

​”Mi imamo situaciju u kojoj od Istočnog Sarajeva pa do Zvornika putujemo tri puta duže nego od Zvornika do Beograda. Generalno putni pravac Bijeljina – Zvornik – Istočno Sarajevo – Foča – Trebinje je nešto što je prioritet svih prioriteta u cijeloj Republici Srpskoj. Bez jasne i čvrste odluke i obezbijeđenih finansijskih sredstava, ovom dinamikom nećemo doći u situaciju da se taj putni pravac uopšte počne raditi.”

​Recept je, kaže Božović, preko Drine – dok Srbija gradi stotine kilometara puteva, naša vlast ne radi apsolutno ništa. Više od decenije laži i nula kilometara brzog puta.

Dok vrh vlasti rupe i gužve preskače helikopterima sa visine, građani istoka Srpske prepušteni su sami sebi, da na zemlji rizikuju živote po zapuštenim saobraćajnicama. Jasno je da onima na vrhu putevi ni ne trebaju, osim kad na njima skupljaju glasove. Ostaje samo pitanje – hoće li narod ponovo nasjesti na istu prevaru.

BN

Related Topics:

Društvo

NAJLJEPŠA VIJEST DANA! Doktori i osoblje na UKC-u spasili mališana rođenog sa samo 550 grama!

Jedna od najljepših vijesti je kada čujemo da su naši doktori i medicinsko osoblje spasili dječiji život. Na Klinici za dječije bolesti UKC-a Republike Srpske, uz njihovu pomoć, dobio je svoju bitku i mali Aleksej iz Teslića koji je prijevremeno rođen sa 550 grama težine. Kroz ambulante Pedijatrije svakodnevno prođe 60 malih pacijenata, a na kliničko liječenje dođe njih oko 30 iz cijele Republike Srpske.

– Bilo je i teških trenutaka, kada mu je bilo loše, a i meni. Ali, uz osoblje koje je stavrno susretljivo izdržalo se sve. Što se tiče bilo čega, stvarno imaju sve. I na Intenzivnoj njezi redovno su mijenjali i posteljinu. Što se tiče potrošnog materijala kupujemo samo pelene, što i trebamo. Bebe su snabdjevene svime – tvrdi majka.

Klinika za dječije bolesti raspolaže sa 150 kreveta i ima 200 zaposlenih, od čega su 52 doktora. Imaju podršku menadžmenta UKC-a i skromno kažu da su prioritet u odnosu na ostale klinike.

– Klinika za dječije bolesti ima u svakom momentu posteljine i to se obezbjeđuje svakodnevno. Mi to imamo zahvaljujući menadžmentu koji brine o tome – navela je dr Olivera Ljuboja, načelnica Klinike.

Nikola Šobot, v.d. generalnog direktora UKC Republike Srpske, ističe da je UKC apsolutno opremljen, naročito Pedijatrija, i da nema problema sa posteljinom.

U znak zahvalnosti za brigu i njegu o najmanjim pacijentima, pojedine institucije, udruženja i pojedinci žele da se zahvale klinici. Teško im pada što je, kako kažu, njihovu najbolju namjeru i poziv na darivanje posteljine neko pokušao ispolitizovati na društvenim mrežama.

– Izuzetno mi je žao što su pojedinci na društvenim mrežama ovu objavu pogrešno protumačili, da su pomoslili nešto nije u redu sa radom Klinike za dječije i bolesti i zato se od tih i takvih objava potpuno ograđujem – rekla je Jelena Šušak iz Udruženja “Hobotnice čudesnice”.

U ljudskoj prirodi je da daruje i čini dobra djela, samo se sjetimo riječi patrijarha Pavla – “Budimo ljudi”.

RTRS

Nastavi čitati

Društvo

STARA VJEROVANJA KOJA ŽENE STROGO POŠTUJU! U subotu je Sveta Petka Trnova, izbjegavajte OVE poslove po kući!

Sveta Petka Trnova, poznata i kao Trnova Petka, obilježava se 8. avgusta po novom kalendaru (26. jula po starom). Ovaj praznik posvećen je Svetoj prepodobnoj mučenici Paraskevi Rimskoj i razlikuje se od praznika Svete Petke, koji se proslavlja 27. oktobra.

U srpskom narodu Sveta Petka Trnova ima veliki značaj, posebno među ženama, a uz nju se vezuje veliki broj običaja koji su se prenosili s koljena na koljeno.

Narodni običaji za Trnovu Petku

U mnogim krajevima Srbije žene na ovaj dan ne obavljaju kućne poslove. Ne pere se veš, ne šije se, ne plete i ne prede, jer se vjeruje da bi u suprotnom tokom godine mogle da imaju bolove ili trnjenje u rukama. Upravo po tom narodnom vjerovanju praznik je dobio naziv „Trnova Petka“.

Postoji običaj da se na ovaj dan ne mijesi hljeb i ne loži peć bez velike potrebe. Takođe se ne iznosi pepeo iz kuće, jer se smatra da to donosi nemir i neslogu u domaćinstvu.

Žene i djevojke rano ujutru beru svježe poljsko ili baštensko cvijeće kojim ukrašavaju dom. Vjeruje se da će tako u kući cijele godine vladati mir, sloga i blagostanje.

Narodno vjerovanje kaže da je na Trnovu Petku dobro obući novu ili najljepšu odjeću, naročito djeci i djevojkama, kako bi ih tokom godine pratila sreća, zdravlje i napredak.

U pojedinim krajevima žene poste sedam dana prije praznika kako bi se na sam dan Trnove Petke pričestile. Dan se provodi u molitvi, miru i zahvalnosti Bogu, bez svađe i teških poslova.

U mjestima gdje postoje hramovi ili izvori posvećeni Trnovoj Petki organizuju se zavjetine, litije i narodni sabori. Vjernici dolaze na bogosluženje, pale svijeće i mole se za zdravlje porodice, naročito za zdravlje žena i djece.

U narodu postoji vjerovanje da Trnova Petka posebno pomaže osobama koje imaju probleme sa vidom. Zbog toga se pojedini vjernici mole ovoj svetiteljki za ozdravljenje očiju i posjećuju izvore koji se nalaze uz njene crkve. Ovo vjerovanje vezano je upravo za Paraskevu Rimljanku, koja se u narodnoj tradiciji smatra zaštitnicom slijepih i slabovidih.

Najvažnija poruka ovog praznika jeste da se dan provede u miru, molitvi i dobročinstvu. U srpskoj tradiciji Trnova Petka ostala je upamćena kao praznik koji podsjeća na poštovanje porodice, skromnost, pomaganje siromašnima i čuvanje porodične sloge.

Nastavi čitati

Društvo

31 GODINA OD ZLOČINA NA PETROVAČKOJ CESTI! Danas se odaje počast stradalim civilima!

U mjestu Janjile-Bravsko na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca danas će biti obilježena 31 godina od stradanja srpskih civila u avio-napadu na izbjegličku kolonu u pogromu “Oluja” 7. avgusta 1995. godine. Parastos i polaganje cvijeća predviđeni su za 11.00 časova kod spomen-krsta, a obilježavanju će prisustvovati ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić.

Hrvatska avijacija je 7. avgusta 1995. godine u pogromu “Oluja” bombardovala srpske izbjegličke kolone na putu u selu Janjila kod Bosanskog Petrovca. Tom prilikom ubijeno je 10 civila, među kojima četvoro djece.

Zločinačka akcija “Oluja” počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije, tokom koje je sa vjekovnih ognjišta protjerano više od 220.000 krajiških Srba.

Na ažuriranoj evidenciji “Veritasa” nalaze se imena 1.904 poginula i nestala Srbina u toku i poslije ove akcije, među njima je 1.250 civila od kojih su oko tri četvrtine bile starije od 60 godina.

Među žrtvama je i desetoro djece mlađe od 14 godina i 566 žena, od kojih su oko četiri petine bile starije od 60 godina, što predstavlja poseban “crni rekord” građanskog rata devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije, ukazuju u “Veritasu”.

Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine “Oluju” okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, iako svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.

(Srna) Foto: arhiva

Nastavi čitati

Aktuelno