Koliko će Republiku Srpsku koštati skidanje Milorada Dodika, njegove porodice i saradnika, sa američke crne liste? Da li će cijena biti novi prenos nadležnosti i imovine sa Republike Srpske na BiH, pristupanje NATO savezu, prodaja prirodnih dobara? Je li naplata već počela?

Engleski kralj Ričard III u pokušaju da pobjegne sa bojnog polja i sačuva život, navodno je uzviknuo sad već čuvenu rečenicu ,,Dajem kraljevstvo za konja”. Republika Srpska nema kralja, ali samozvani imperator i njegovi vazali nude Republiku Srpsku, pokušavajući da sačuvaju bogatstvo i skinu sankcije. Koliko je koštalo, u novcu, skidanje sankcija i čijim parama je to plaćeno.

– Sigurno nije novcem iz džepa Milorada Dodika koji je zaradio od predsjedničke plate – tvrdi poslanik SDS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Mladen Bosić i dodaje da je radi o velikom iznosu novca, a keš je otišao preko lobističkih kuća.

Da su sva ta silna lobiranja platili građani uvjerena je i ekonomski analitičar Svetlana Cenić.

– Najtragičnije je što pojedinac napravi problem, to košta čitavu naciju, a onda daj još novca da otklonimo taj problem. To svijet vidio nije – poručuje Cenić.

Nije svijet vidio ni da se zakoni u Narodnoj skupštini poništavaju, kao taksene marke, da bi se samozvani vođa oprao pred stranim mentorima. Nije svijet vidio ni da neko dobrovoljno nudi prirodne resurse svoje zemlje.

– Milorad Dodik je i prije svega ovoga nudio prirodna dobra Amerikancima u zamjenu za podršku – podsjeća Mladen Bosić i tvrdi da će, znajući mentalitet Amerikanaca, oni u ovoj situaciji iscijediti sve što mogu ali nažalost ne od Milorada Dodika nego od Republike Srpske.

A cjeđenje je počelo. Do skoro nezamisliv sastanak Željka Cvijanović i otpravnik poslova SAD-a u BiH Džon Ginkel. Teme srdačnog razgovora, južna interkonekcija, dakle zbogom ruski gas. Zatim angažman američkih kompanija u energetskom i rudarskom sektoru, kao i na putnim projektima u Republici Srpskoj. Znači zbogom i Kinezi.

Koliko će nas tek taj raskid sa starim ljubavima koštati, jer podsjećam nikad niko nije saznao šta piše u ugovorima Vlade Republike Srpske i kineskih kompanija, to je bila strogo čuvana državna tajna. Samo da nam ne bude po onoj narodnoj “Nije majka klela sina što se kockao, već što se vadio”.

– Davno sam ja predložila da objavimo rat Njemačkoj, predamo se odmah i završimo priču. Olo možda Americi. To je jedina naša šansa – sarkastična je Svetlana Cenić. Ona predlaže i da pokušamo da postanemo dodatna država u sastavu SAD-a, te završava poslovicom ,,budali i more do kolena”.

Budali je more do koljena, a nama je voda do grla. Spašavajući sebe, režim ne preza da potopi sve pred sobom. U toj spasilačkoj misiji izdali su i interese Srbije i ko zna šta su još sve prodali i obećali.

– O tome najviše znaju dvije gospođe koje su bile u Vašingtonu, a jedna je je bila pod sankcijama koje su joj skunute da bi mogla doći od aerodroma do zgrade u kojoj su održani sastanci – tvrdi politički analitičar i novinar iz Beograda Zoran Ostojić.

On ističe da ne zna šta je dogovoreno na tim sastancima ali logički zaključuje da je u pitanju dogovor o povlačenju Milorada Dodika ali prije toga treba da završi još neke poslove.

– Da li to ima veze sa Zakonom o državnoj imovini, sa imenovanjem glavnog pregovarača ili sa članstvom BiH u NATO, vidjećemo vrlo brzo. Biće jako zanimljivo – poručuje Ostojić.

A interesantno je pomenuti i ono što većina, slučajno ili ne, zaboravlja.

Dodik i kompanija nisu bili na američkoj crnoj listi samo zbog, kako to neki žele da predstave, političkih stavova, nacionalih pitanja i ostalih obično predizbornih tema. Tu su se našli i zbog kriminala i korupcije, za šta su amerikanci imali čvrste dokaze, ali gle čuda, ti dokazi nestaju kako nestaju i neki zakoni u Narodnoj skupštini. Ko zna šta će sve nestati u narednom periodu jer vratiti se na američku crnu listu mnogo je lakše nego biti skinut sa nje.

BN